Je li posrijedi konačno i istovremeno dizanje ruku od strane svih, porazna i u isto vrijeme oslobađajuća spoznaja da se na pitanju lokalnog zdravstva, eto, ništa više ne da napraviti, puka slučajnost, ili pak nešto treće, ne znamo. Ali makarski Dom zdravlja kao da nikoga više ne brine. Čak niti kurtoazno. Čak niti ovlaš.
Jasno nam je, nije prava ura za to. Izbori su bili prošle godine. No svejedno, zabrinjavajuće da je se oko pitanja Doma zdravlja ne potežu niti pitanja na sjednicama Gradskog vijeća; eventualno se potegne pitanje specijalizacija prilikom rasprave o proračunu, i to je manje-više to. Kao da su i oporba i vlast složni oko toga da se tu više nema bogznašto napraviti.
Evo, imamo friški povod. Pedijatrijska ambulanta uređena je prije pet mjeseci i unatoč tome i dalje nije u funkciji. Razlog je tragikomično banalan – ordinacija prokišnjava i treba sanirati žlijeb. No činjenica je da pet mjeseci nitko nije prstom mrdnuo. Ne bismo željeli griješiti dušu, jer tu informaciju nismo uspjeli provjeriti, no osim što poslovično inertna uprava Doma zdravlja nije reagirala, čini nam se da ni aktualna vlast nema ovu temu u fokusu.
Jasno nam je da Grad Makarska nije nadležan, no ipak se očekuje od lokalne uprave da se zauzme za takva pitanja i barem katkad, kad zagusti, stisne nadležne u Splitu.
Ne vidimo niti da se nešto događa po pitanju turističke ambulante koja je najavljena još prošloga ljeta, kad je rečeno da će se na tome početi raditi s okončanjem sezone. Nitko ne spominje ni drugi tim Hitne pomoći niti se sazivaju sastanci kako bi se vidjelo tko će od općina participirati u organiziranju nadstandarda.
Produljeni su ugovori liječnicima radiolozima i to je manje-više to što se tiče inicijativa i susreta na relaciji Grad – županijski Dom zdravlja. Istina je da je Grad izdvojio neki novac za specijaliste, no još uvijek nije definirano tko će nam to dolaziti; je li to kardiolog, internist, dermatolog…Čekajući odluku, putujemo – u Split.
Osim same politike, rezigniranima se doimaju i liječnici. Gledajući eroziju doma zdravlja, nemoćno i ogorčeno sliježu ramenima, a čak ni oni rijetki skloni kritikama ne istupaju više u javnosti. Vjerojatno u duhu uvjerenja “kome i čemu voditi uzaludne bitke”, prihvaćaju stanje kakvo jest, pa neki plivaju u sustavu, a drugi žale što su dio istog.
Zdravstvene su pak usluge sve škrtije, zbog čega se za najjednostavniju dijagnostiku treba putovati u Split. Ili, u boljem slučaju, u Split putuju samo naše tjelesne tekućine. Rendgen radi pa ne radi, a laboratorij je spao na dvije laborantice, od kojih će jedna vrlo skoro steći uvjete za mirovinu.
No da ne budemo prezahtjevni u situaciju posvemašnjeg deficita medicinskog kadra; čak niti najbanalniji elementi Doma zdravlja ne funkcioniraju. Rampa od parkinga potrgana je prije tri tjedna i još uvijek čeka popravak.
Makarski dom zdravlja nema kućnog meštra, nema nikoga na porti, čistačice su outsourcane, sve to u ime racionalizacije kojom se opravdala centralizacija i seljenje u Split. Dom zdravlja je donedavno služio za beskućnike i kao utočište ovisnika.
Uvjereni smo da pok.Ante Rožić koji je koncem 70-tih projektirao svijetli, prozračni, živahni i atraktivni dom zdravlja nije mogao predvidjeti ovakav scenarij u jeku 21.stoljeća, u jeku “razvoja” obalnog grada koji ne zna kamo će od pustih komunalnih doprinosa za zgrade.
Nismo utopisti i nema spora oko toga da se uopće mogu uspoređivati dva oprečna vremenska okvira. No ipak, je li ovo kraj bitke i je li opravdano dignuti ruke?
Ako sumnjate da je bitka ikome više bitna, pa taman i u instant dnevno-političke svrhe, sjetit ćemo vas da odvajanje Doma zdravlja više nitko ne spominje. Vjerojatno ni najvećim laicima, prilikom komentiranja rasula u nekadašnjoj bolnici, neće izletjeti ideja kako bi bilo bolje da se odcijepimo. Nakon lanjske promocije ideje o odcjepljenju koju je pratila županova i premijerova podrška, više nitko ni rječju nije načeo razgovor o tomu. Ako tko i čuje takvu ideju od političara, nakon cijele serije razočaranja, po svoj će prilici samo prezirno otpuhnuti, a moguće i zabeštimati.
Ima dakle bit da smo shvatili, svi redom, da su u pravu oni koji su nas uvjeravali pored zdravih očiju da je sve dobro. U pravu su, zbilja. Dobro je kako će biti.
A dotle, što drugo, nego – sjedit ćemo i čekati.
Ivona Ćirak /foto M.D.
