-Ne triba mladu vinčat prije, koji vojsku odradio nije!
-Ko od pendreka obruška nije, prid ženom nek se krije!
Takvo vrednovanje spremnosti muškarca za odvođenje mladenke pred oltar, živjelo je u puku stoljećima. Imati posla s monturama koje predstavljaju silu, bio je cijenjen detalj i svojevrstan test muževnosti.
Odraditi vojsku, pa tek onda nakon ispunjene obveze krenuti u zreli život, još je bila i nekako i razumljiva teorija. No, dokazivati ‘justvo’ stažem u pržunu ili se dičiti bubacima od ‘odgojne palice’, kako se nekad nazivao pendrek, upitna je teza. Naravno iz priče nikako ne možemo isključiti ni nježniji spol, čiji je prefiks –nježnoga bio posve isključen u krimi-povijesti iz kronologije nezakonskih radnji na makarskim kalama i kantunima.
Valja razumjeti i režime. Da carevine, kraljevine i republike, nisu branile svoj ustroj represijom, teško bi opstale. Od Osmanlija, Mletaka, Austrije, Karađorđevićeve jugovine, maršalove zajednice bratskih naroda, pa naovamo, uvijek je netko grintao i rovario ‘protivu sjajne krune’ ili sličnih državotvornih glavonja.
Uz sve grijehe zapisane u genetiku poput; umorstava, ‘farabutstva’ i lupežarije, bilo je dovoljno posla za čuvare reda. Danas ćemo iz škafeta, već spomenutog makarskog odvjetnika dr Vrankovića, opet obrisati paučinu sa zaboravljenih pravnih predmeta. Vjetreći tako vonj tumide taložen 90-tak godina, na vidjelo će izaći stare berekinade i manji ili veći prijestupi Makarana.
Policijske prijave, te potom žalbe, 20-tih godina prošlog stoljeća obiluju; golubovima, kraljem i beštimama! Kako su pitomi golubovi ulepršali u zločin, a Veličanstvo se našlo na popisu delikata? Krenimo s golubovima.
Napeti odnosi između dviju susjednih kraljevina, talijanske i jugoslavenske, vriju od kraja Prvog svjetskog rata. U prelijetanju do cilja nad područjem primorja, često se zamjećuju golubovi pismonoše, preteče špijunskih satelita i suvremenih dronova. Sirote ptice u obavljanu zadatka zalutaju, pa ih pučanstvo hvata i prijavljuje vlastima.
Letači navodno nose važne informacije talijanskim konfidentima i pitanje je domoljublja tko će ih više uhvatiti. Iz izvješća doznajemo: dječak Vodanović nalazi goluba na stablu masline, Vrlobrđanin Gojak na pragu konobe, Cvitanović iz Podace na žalu, Raffanelli zamjećuje pismonošu na vrhu Grimančeve kuće. Tog je sumnjivog letača nemoguće uloviti i puškom, te ga prizemljuje lovac Puović. Podrobno je opisana neprijateljska oprema pernatih gerilaca. Primejrice; šifra na prstenu lijeve noge, crvene crte ispod desnog krila, pera s utisnutim brojevima i slovima…
Gđu Anticu, golub skriven iza zrcala s komode budi usred noći, te od silnog straha dobiva srčani napad. Jadna žena misli da je riječ o duši njezinog pokojnog muža, koji je došao provjeriti je li mu vjerna. Ona tuži redarstvo koje ne obavlja posao kako treba. ‘ter ne može spriječiti ni običnu pticu da upada u stanove građana i grdno ih uznemiruje’
Brijač Raguželi, kojem ulovljeni golub bježi iz ruke, biva ukoren od komandanta Perovića riječima –Kako si mogao pustiti goluba? Raguželi se časno zaklinje –Pred organima reda goluba ne puštam, nego ako mi je juta potriba idem u kondot ili ga podušim! Očito je bilo riječi o nekakvom drugom ‘puštanju goluba’.
Za uništavanje dokaza okrivljena je siromašna gulozača Ane G. Odvjetnik, koji jedva čeka neki ekscentrični slučaj, zastupa je ‘pro bono’: ‘Moja je klijentica zdušno surađivala davši na uvid golublje noge. Na njima su aluminijski prstenovi s oznakama kote prebivanja primatelja. Ostatak je životinje iskoristila priredivši tradicionalni obrok. U mojoj nazočnosti izjavljuje: ‘Ja inače vatan tice na plonku na ponistri i onda ih fažanam za marendu. To ne činim iz športa nego mi udovička potpora nije dovoljna za priživit. Noge nisam fažanala jer sam na njima vidila neprijateljske oznake. Ostatak goluba bi policija ionako bacila, a ja sam ga izila. Smatram se nevinom i patriotom’ Patriotski nastrojena gulozača izvukla se samo s opomenom.
Permanentni strah od susjeda, pooštrio je kriterije prema građanima s osvjedočenim simpatijama spram Italije. Pod posebnom su paskom sestre Ilijich (prate se njihovi posjeti Circolu Italianu u Splitu), gospoda Polycki i Albahari (bilježi im se pretplata na talijanski tisak), slastičar Martinis (gostioničar ga prijavljuje za veličanje talijanske politike pri ispijanju kave s istomišljenicima). Ostali, do tada gorljivi tolomaši naglo počinju puhati u sveslavenski rog, te se izuzimlju od praćenja.
Prilika za dokazivanje spremnosti policije nudi se boravkom dvaju visokih talijanskih diplomatskih službenika; atašea conte Viscontija i pratitelja mu Cattanea. U gradu borave krajem ljeta 1928., a smješteni su u vili dr Negrinija, kasnije hotelu ‘Osejava’. Čini se da je netko od posluge zadužen za njihov nadzor. U izvješću stoji kako su se tijekom boravka družili s dvjema Ruskinjama sa sezonskim obitavanjem u Makarskoj, te s domaćim uglednicima. Večere i kokteli traju do dugo u noć. Dometnuto je i da su pri izletu na Biokovo ukrcali tučepskog dječaka Ševelja kao vodiča. On svjedoči kako su diplomati pokazali poseban interes za pogled kod crkvice Sv Ilije, odakle su lijepo vidljivi ‘primorski kraj i ostrva’. Pri tom upisuju naznake na karti. Očito da je špija iz Negrinijeve vile bila brbljava, te glas o druženju sa sumnjivim Ruskinjama dolazi do splitske rodbine diplomata.
Conte Visconti tuži preko zastupnika Vrankovića vlast radi insinuiranja seksualnog skandala u kojeg su uključeni i viđeniji Makarani. Odvjetnik naznačuje ‘Čista je izmišljotina o nemoralnim radnjama s navedenim gospođama. Ruskinje, belogardejske izbjeglice, samo su konverzirale s gospodom, a jedini opuštajući moment je bio čedno prebiranje na balalajki’ Na čemu su Ruskinje prebirale ostalo je tajna. Klijentela je bila preugledna. O slučaju se po gradu govorilo s nadodavanjem pikantnih detalja još dugo.
Uvreda i spominjanje kraljevog imena u nečasnim kontekstima bila je radnja zbog kojeg se moglo odležati dobar broj dana u pržunu ili u najmanju ruku obruškati globom.
U čast kraljeva vjenčanja naređeno je istaknuti zastave i izvjesiti svečane ćilime. Nesklon Karađorđeviću, dio klera ističe barjake na pola koplja, što je inače znak tuge. Zbog istog je tužen tučepski župnik koji se pravda da je zastava zbog vjetra iskliznula na pola dužine koplja, te da ne vidi tendencije uvrede. S obzirom da je svećenik pobornik hrvatske opcije, opravdanje je upitno. Dobiva globu u visini vrijednosti prosječne mjesečne lemozine.
Za istu je priliku građanka Glavina izvjesila ručno rađeni ćilim. Prethodno ga istresa, pa ćilim pada s prozora. U ophodnji događaj zamjećuje redar Sene G. i prijavljuje incident. U utoku stoji: ‘Ja sam ćilim tukla batipanom u najranijim jutarnjim satima kako bi bio posve čist za obilježavanje kraljeva vjenčanja. Ćilim je pao, te sam podviknula –Dobro te đava po tlevu privrča!, ne misleći pri tom na našeg kralja nego na sam ćilim, što je policajac krivo protumačio’ I njoj je izrečena novčana kazna.
Pri branju maslina stanovnica Kotišine M.S., sasvim eksplicitno vrši ‘sramni verbalni atak na vladarevo ime’, pa se pokušava izvući. Pero odvjetnika bilježi izjavu ‘Ja sam brala masline na svojoj dionici, kad sam vidila težakinju Rudelj, koja inače dolazi na žurntau, kako kupi ispod moje masline. Kad sam joj zaprijetila da krade tuđe, rekla je –Meni je gospodar reka da je ovo njegovo! Odgovorila sam joj –Heba tebe i njega Aleksandar, miči se jer će radit britvulin! Pri tome nisam mislila na našeg kralja nego jednog drugog Aleksandra iz sela’ Utok je bio klimav jer u Kotišini ne postoji ni jedan Aleksandar, a gazda je još k tome istaknuti kraljev pristaša.
Rijetko je tko u jednom tiru uspio napraviti toliko prekršaja kao Osman Bajrić. Tereti ga se zbog podrivanja državnog uređenja, vrijeđanja kralja, psosti, neprijavljivanja boravka, remećenja javnog reda i mira, te za još koji grijeh.
Rodom Ciganin (upotreba tog termina je službena) upada u nezakonitost jer nije prijavio nazočnost u srezu. Makar je riječ o obitelji limara i kotlokrpa s učestalim boravkom u gradu, kojima su se tu rađala i neka od djece, podliježe pod Uredbu o Ciganima i skitnicama. Po iskazu svjedoka, nevolje počinju odmah po ulasku u gostionu Mande Antunović. Nazočni sažeto navode: ‘Upavši u lokal odmah je počeo vrijeđati smeće od Srbije uperivši dva prsta u obliku roga na kraljevu istaknutu sliku i opsovavši mu ‘kevu i decu’. Potom je plakao za carem Franjom izjavivši kako bi mu noge ljubio da je živ. Kad su prisutni negodovali, prevalio je sve čaše sa stola i još jednom opsovao kralja vičući –Da mu majku cincarsku! Tad je ušla njegova žena Ajka, da mu otme piće, a on je krenuo udarati’ Alkoholizirani Bajrić je priveden i napravljen mu je ‘pretres tela’, pri čemu ništa nije pronađeno. Nakon zatvora dobio je izgon, no iz kasnijih izvješća vidljivo je da se opet vraća. Preslik dokumentiranog događaja iz arhiva ne odgovara u potpunosti opisu iz fascikle dr Vrankovića, no prijestupa je bilo previše da bi Osman prošao lišo.
Toliko o barufama s golubovima i beštimama. Danas s golubovima problema nemamo, no s dronovima i te kakvih. Beštime su postale elementom prava slobode govora, pa i kada su namijenjene samom državnom vrhu.
Nastavak makarske crne kronike iz prošlosti u slijedećem điru. Poznajući publiku Kamarina, autor redaka je uvjeren kako su neki u davnim prijestupnicima prepoznali neke od svojih predaka. Bog im da pokoja!
Piše Marino Srzić /foto :privatni album
