Pitanje stanovanja na Makarskom primorju rijetko se otvara, jer se, nekako, podrazumijeva da se na našem području sve vrti oko novca i intervencija lokalne uprave vrlo je rijetka, što uostalom jako dobro vidimo po prostornim planovima.

A kad se vrti oko love i građevinskog biznisa, jasno je da su ti zlatni kvadrati više dostupni onima koji tu ulažu, ali ne žive, nego onima koji time rješavaju suštinsko stambeno pitanje. Istina, program poticane stanogradnje kao demografska mjera apostoji i u Makarskoj je realiziran, no znamo s kakvim rezultatima – prema sudionicima nedavnog okruglog stola na  temu stanovanja, održanog u Makarskoj, barem pola tih stanova zimi zjapi prazna. A ljeti se, dakako, iznajmljuje.

Kako riješiti stambeno pitanje za obitelji koje si ne mogu priuštiti stan “težak” 150 tisuća eura? Doživljava li se taj problem u Dalmaciji uopće kao problem koji iziskuje intervenciju lokalne uprave?

Oglas

Na aktualnim izborima u Makarskoj o tomu nije bilo riječi, no načelnica susjedne Podgore Petra Radić istaknula je ovo pitanje u svojem programu. Uz nju, najjužnija općina Gradac, na čelu s Matkom Burićem, ovo je pitanje već krenula konkretno rješavati, a pokaže li se njihov koncept uspješnim, mogao bi biti dobar “know how” za sve poteštate koji ne misle svoje stanovnike prepustiti nemilosrdnoj tržišnoj politici cijena.

Matko Burić kaže kako je posve jasno da su cijene stanova previsoke za domaće stanovništvo.- Anketu smo radili i interesa ima, što me ne čudi. Uglavnom su to mlade obitelji, a očekujemo da će obje zgrade biti popunjene, kazat će Burić.

Općina Gradac za početak je pokrenula izmjenu prostorno-planske dokumentacije, a sljedeći je korak javni poziv čiji je cilj riješiti pitanje zemlje. Intencija je da se zemlja ne otkupljuje nego bi Općina u zamjenu dala nekretninu u toj vrijednosti.

A gradit će dvije zgrade – jednu u Gradcu i drugu u Drveniku. U svakoj će biti od 12 do 16 stanova. Neko idejno rješenje već imaju, a kad se riješi pitanje čestice zemlje, onda će se moći i tražiti konačno arhitektonsko rješenje. Javna nabava je korak prije kojega treba riješiti financiranje – Općina Gradac će dignuti kredit.

–  Procjena je da trošak izgradnje svake zgrade iznosi oko 4 milijuna kuna. Površina svake je oko 850 metara četvornih, a u prosjeku svaki stan ima 70-ak kvadrata. Ako neko ministarstvo eventualno ne bude nudilo nekakve programe, morat ćemo dignuti kredit za realizirati ovaj projekt kojega želimo rješavati što žurnije, veli Burić.

Ideja je da se stanovi ne prodaju nego se na 11 godina daju u najam, dakako po prihvatljivoj cijeni nižoj od tržišne. Nakon isteka 11 godina plaćanje podstanarstva ulazi u cijenu otkupa stana, a cijena po kvadratu u konačnici neće iznositi više od 800 eura.

– Željeli smo zadržati ljude, a ne da se stanovi prodaju ili da se iznajmljuju kao apartmani jer smo svi svjedoci zlouporabe poticane stanogradnje. Mi smo to pod svaku cijenu željeli izbjeći i zato smo maksimalno “peglali” ovaj program. Ako mladi ljudi ne budu živjeli u tim stanovima, za koga onda sva ova igrališta koja radimo i uređujemo?, elaborira gradački načelnik.

U tijeku je i finiširanje javnog poziva s bodovanjem. Uz socijalne elemente koji osiguravaju bodove, tu su i dodatni bodovi ovisno o broju djece, godinama itd.

Sličnu ideju ima i kolegica Petra Radić, koja se svakako namjerava za mandata pozabaviti problemom stanovanja, premda je, kaže, prerano govoriti o konkretnom modelu.

– Evidentno je da postoji potreba. Ima dosta mladih u dobi od 25 do 40 godina koji nemaju riješeno stambeno pitanje. Ima i primjera zgrada u kojima se ranije nisu iznajmljivali stanovi osim ljeti, no uslijed korone se počelo rentati i vidimo da interesa ima. Kako sam rekla, nije definirano na koji način, to ćemo vidjeti na osnovu ulaznih informacija. Možda rješenje bude pomoć u kupnji zemljišta i oko dokumentacije, možda je dostatna energetska obnova, a možda je jedino rješenje izgradnja stambenih objekata. POS je odličan model i jedini legalni način na koji može utjecati na cijene. No država mora jasnije izregulirati ne samo bodovanje nego i spriječiti kasniju prodaju ili iznajmljivanje stanova. Poznato mi je da postoje gradovi u Europi koji obvezuju kupce odnosno korisnike takvih stanova da čak 50 godina budu u najmu, sve kako bi se spriječila zlouporaba. Ja mislim da se može naći rješenje. Primjerice, obiteljima s djecom nakon isteka nekog perioda, odnosno odlaska djece, može se ponuditi zamjena u vidu manjeg stana. Kod nas ljudi općenito žive u velikim kućama čiju površinu ne koriste, a to nije potrebno. U svakom slučaju postoji i potreba i s naše strane volja da odgovorimo na te potrebe, samo treba vidjeti koji je način najprimjereniji, rekla nam je Petra Radić.

I za kraj, navest ćemo dobar primjer, točnije, presedan čiji je pokretač Mijo Pašalić, vlasnik tvrtke Apfel koji je izgradio POS-ovu zgradu te svojim radnicima osigurao stanove po otkupnoj cijeni od 950 eura. S obzirom da je pojedinim djelatnicima makarski poduzetnik “posušio” postojeće dugove, cijena po kvadratu išla je i do 650 eura, što je najmanje tri do četiri puta manje od tržišne cijene. Stanove je po tim uvjetima kupilo 12 djelatnika Apfela i svi su se složili da bez Pašalićeve inicijative ne bi mogli riješiti stambeno pitanje, koje je u Makarskoj problematično kako god gledali na problem. Po tržišnim uvjetima kupnja stana od 70-ak kvadrata, koliko je optimalno za 4-članu obitelj, često je nemoguća misija, a podjednako je zahtjevna podstanarska potraga za prikladnim stanom kojega neće morati napuštati 1.lipnja.

Sve u svemu, pohvale jedinicama lokalne uprave koje tragaju za rješenjem koje će njihovim stanovnicima pomoći u tome da u svojem mjestu žive kao ljudi. Brojevi koji su, gledajući na obilni turistički promet i promet u građevinskom biznisu, potrebni samo kao radna snaga. Nekoć zamjenjiva, no već prije korone postalo je jasno da bez njih neće biti ni obrtaja onih svima dragih brojki, turističkih brojki od kojih posredno ili neposredno svi živimo.

Ivona Ćirak / foto O. Franić