Ako NLO ostane dosljedan najavama kako neće s kim koalirati, a do sada od toga nisu odstupili, imat ćemo vrlo živahnu, energičnu i kako šef najjače oporbene stranke kaže, žustru oporbu. Mi ćemo dodati – i ratobornu.

SDP u ulozi oporbe, zajedno sa Živim zidom i Sinišom Srzićem, nije se pokazao kao netko tko diže buru u vijećnici. No kombinacija negdašnjih ljutih političkih rivala, HDZ-a i NLO-a, mogla bi uroditi zanimljivim sjednicama Gradskog vijeća koje se konstituira u petak.

U oporbi ćemo tako imati Juru Brkana, kojega su dugi jezik, zanemarivanje diplomatskih vještina te arogancija u javnim istupima stajali izbora, no u oporbi će sve navedeno, zajedno s iskustvom i vođenja grada i onim političkim, biti poprilično poželjno. Dakako, bez argumenata i činjenica sve se to svodi na puki gard, no ako itko, onda je Brkan u četiri godine upravljanja gradom mogao steći konkretnog materijala.

Oglas

Slijedi ga Marko Raos, čovjek koji ni sa svojima nije uvijek šutio, pa taman to bilo više za javnost, no Raos je aktualni sat i točke dnevnog reda činio konstruktivnima. Raos zna biti direktan ne prelazeći crtu pristojnosti, a koliko će sudjelovati kao oporba, ostaje za vidjeti.

Marko Ožić-Bebek gušta u sjednicama Vijeća, čak i kao predsjednik ostavlja dojam da se uvijek zabavlja, pa je vjerojatno da će se još više, s nonšalantnim, počesto i ubojitim  opaskama, zabavljati u oporbi. Joško Lelas je nešto oprezniji i suzdržaniji, svakako manje angažiran od Brkana ili pak Bebeka, no i od njega se može očekivati da neće stajati po strani, ako ništa, ono zbog podrške stranačkim kolegama.

Katkad nekontrolirana temperamentnost Joze Vranješa, koji uživa u seciranju protivnika i protivničkih argumenata, i koji je u tome također znao prijeći crtu, bit će pak dodatni (pikantni) začin živahnim sjednicama Gradskog vijeća.

U svakom slučaju, od pet vijećnika imamo tri bivša gradska oca. Dužnosničko iskustvo im daje suverenitet kad o nečemu govore, a s druge strane, utjecalo je na formiranje jednog tvrdog garda koji se javnosti ne dopada. Međutim, upravljačko i političko iskustvo daje nekakvo pokriće, tako da možemo zaključiti kako je ovakva lista bila možda pogrešna kombinacija za osvojiti vlast, ali je dosta čvrsta kad se radi o oporbi.

Ivana Miočević Franić i Petar Kelvišer nemaju političko iskustvo koje bi im davalo samouvjerenost HDZ-ovaca, ali za očekivati je da će se dobro i temeljito pripremati za sjednice. Uostalom, već sama činjenica da su se odlučili prikazati beskompromisnima i odlučnima glede koaliranja, oko čega je sigurno bilo “lomljenja” izvana, a moguće i iznutra, sudjelovat će u kreiranju njihove uloge u vijeću. Donedavni aktivisti znaju argumentirano kritizirati i vikati, a Kelvišerov britki, cinični i katkad otrovni diskurs dodat će, iz pozicije oporbe, dodatnog “šuga”.

U svakom slučaju, iako je oporba na prvi pogled posve nespojiva, osobito programski i svjetonazorski, zajednički naziv bi se mogao dobiti baš temperamentom.

Temperamentnost, arogancija, ciničnost, likovanje, ego, sve su to atributi koje na vlasti nismo željeli vidjeti. Na vlasti nas sve to jako iritira i vrijeđa, osim ako volite da vas iritiraju i vrijeđaju. Međutim, kad se radi o oporbi, kao i u filmu, biti uvjetno rečeno “bad guy” je poprilično poželjno. I uostalom, zabavno.

Tako da, ako ništa, naredne četiri godine bit će zabavno.

Ivona Ćirak/foto M.D.