Gledajući izvješće Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije za 2020.godinu, zapazili smo neke brojke koje su nas zaintrigirale da malo bolje istražimo. Znajući kako u makarskom laboratoriju trenutačno rade dvije laborantice, plus treći laborant koji “uskoči” na dva sata, začudilo nas je koliko je medicinskog kadra u nekim drugim zdravstvenim djelatnostima. Potpuno nam je jasno da postoje propisani standardi. I da ih nije izmislio netko u Makarskoj ili Splitu.
No ipak nas je iznenadio podatak da na makarskom stacionaru radi čak 11 medicinskih sestara te smo ga dvaput provjeravali sumnjajući da se radi o grešci. Dapače, nedavno je bio raspisan natječaj za 12. sestru, no, kako to već ide s ovim deficitarnim kadrom, nitko se nije javio. Kao ukupni broj kreveta se, inače, vodi 6+6.
Išli smo dalje i došli do prosječne brojke pacijenata na hemodijalizi. Ona se, dakle, vrti oko 15 (od čega je možda tek trećina iz Makarske). Možda zvuči grubo raspravljati o bilo kojem segmentu zdravstva s aspekta financijske opravdanosti, jer zdravlje ne smijemo gledati isključivo kroz tu prizmu. No već skoro dva desetljeća baš na financije apeliraju oni koji su ugasili makarsko rodilište, pa nema razloga da u našoj analizi zaobiđemo računicu. Jer, gledajući sve te brojke, sjetili smo se kako je lani pompozno, uz podršku ministra Vilija Beroša, otvoren novi odjel makarske hemodijalize u koju je investirano čak 6,2 milijuna kuna.
Pomalo neobično, jer kada se (ponovno) prošlog proljeća aktualizirala priča o odcjepljenju Doma zdravlja od županijskog, uprava u Splitu podsjetila je (još jednom) kako to neće biti lako. Isticalo se kako se minusi makarske ispostave broje u milijunima, i upozoravalo kako Grad Makarska to neće moći podnijeti.
Podsjećalo se kako će biti najteže s hemodijalizom i stacionarom, jer puno stoje, iziskuju skupe lijekove i opremu, te veliki broj zaposlenih, a HZZO poslovično škrtari. Upravo iz razloga što predstavlja veliki uteg, bivša vlast je isticala kako bi odvajanje od županijskog doma zdravlja trebalo proći bez hemodijalize i stacionara koji su preskupi, a pokrivaju ih po svoj prilici, bar donekle, druge ambulante. Čak se predlagalo da se, umjesto održavanja odjela, uloži u najbolji kombi kojim bi se vozilo pacijente u Split na hemodijalizu.
Ravnatelj Doma zdravlja SDŽ dr.Marko Rađa ima objašnjenje zašto je lani na redu bila hemodijaliza te je otkrio u nastavku u koliko se nula broje minusi makarskog Doma zdravlja.
– Negdje smo morali uložiti, a može se uložiti samo u prostor i opremu, ne u tekuće poslovanje. Prostor hemodijalize je bio u podrumu i pitajte pacijente kako je satima biti u onakvom prostoru, kaže dr.Marko Rađa.
Godišnje raspolažu s oko 19 milijuna kuna decentraliziranih sredstava za cijelu županiju. Lani je na red došla hemodijaliza. No taj dio ulaganja u zgradu i opremu u suštini, kako vidimo, nikad nije ni predstavljao problem. Problem stvara nedovoljno financiranje od strane HZZO-a.
– Za postupak dijalize HZZO plaća 937 kuna, a realno to stoji oko 1100 kuna. Kada pomnožimo s prosječnih 150 postupaka godišnje po pacijentu te prosječnim brojem od 15 pacijenata, dođemo do minusa od oko 450 tisuća kuna. Na stacionaru se minusi penju i do 720 tisuća kuna, kaže dr.Rađa.
Na stacionaru je, podsjetimo, trenutno zaposleno 11 sestara raspoređenih u dvije smjene.
Kako bilo, ove dvije jedinice – prema Rađinom izračunu – zajedno generiraju gubitak od oko 1,2 milijuna kuna na godišnjoj razini. Ipak, u nastavku razgovora navodi kako ukupni minus u Makarskoj raste do 2,5 milijuna kuna.
Nije jasno kako, jer ne možemo povjerovati da “prometne” ambulante dr.Ante Viskovića, dr.Tanje Vranješ, dr.Nevene Čović, dr.Zlate Husović Đedović i dr.Žakline Džamonje posluju loše. Pacijenata je puno, pa je samim time i puno novca koji država daje županijskom domu zdravlja. Laboratorij je pak spao na dvije laborantice na neodređeno, pa se ne bi reklo kako značajnije opterećuje budžet.
Ako je makarski Dom zdravlja gubitaš, kojom računicom se onda ulaže u prostor jedinice koju koristi mali broj pacijenata s Makarskog primorja? Ako stalno slušamo apele o racionalnosti (s kojim ciljem je 2003.godine uostalom i nastao županijski dom zdravlja), zašto Sinj, za razliku od Makarske, i dalje ima rodilište? Pogledali smo izvješće. Zaposleno je pet medicinskih sestara. Šest je kreveta, a godišnji broj poroda može se izbrojati na prste dviju ruku.
Laik sa zdravom logikom pitat će se – kakva je to sve skupa logika?
Ne znamo, no jasno nam je da je puno nejasnoća. I premalo jasnih odgovora, u što ne ubrajamo paušalne procjene.
Makarskom Domu zdravlja stalno se lijepi etiketa gubitaša, no reklo bi se da su se najviše pogubili u upravi. Jasno je da je zdravstvo rupa bez dna i vidjeli smo na navedenim primjerima koliko su neki odjeli po svojoj prirodi osuđeni na minuse. No pomalo je znakovito da Rađa ili pak bivši ravnatelj dr.Dragomir Petric neodređeno spominju milijunske iznose kad se govori o odvajanju doma zdravlja, a kada smo odlučili temu posvetiti odjelima u koje je ista ta uprava uložila jako puno novca, odjednom se to više ne naziva gubicima nego otežanim tekućim poslovanjem.
Mistificiranje brojki u makarskoj ispostavi po svoj je prilici politika koju su dosljedno, očito s nekim razlogom, provodile sve dosadašnje uprave. Da li je i tko od toga imao koristi, nećemo spekulirati. No jako dobro znamo tko nije.
Ivona Ćirak /foto M.D.
