Arhitekt Igor Rožić, koji je do 2014.bio predsjednik Društva arhitekata Rijeka, gdje i danas živi, a dobitnik je više nagrada te autor zanimljivih projekata poput, primjerice, JGL Pharma Valley, autor je projekta za Kuću Sunca u Makarskoj. O tome, i o stanju u prostoru govorio je Rožić, inače sin velikog Ante Rožića (autora projekta Doma zdravlja, rive, Meteora, pošte, hotela Maestral…) za Slobodna Dalmacija.

Oglas

Kritički govori o tome da se prostorni planovi naručuju putem javne nabave kao bilo koja druga roba.

– Procijenite koliko ima smisla da se na takav način naručuje i radi ključni dokument koji definira prostor za dugo razdoblje. A drugi problem leži u odnosu svih sudionika prema prostoru, od onih uključenih u samu gradnju, planiranje, trgovinu… Vezuje se uz neke osnovne moralne i etičke norme te vizualnu kulturu i kulturu prostora koju imaju ili nemaju. Zavisno od područja o kojem pričamo, razina te kulture je viša ili niža, kaže Rožić koji drži da je kultura prostora u Makarskoj ispodprosječna.

Drži da kapacitet prostora nije neograničen i pitanje je koliko Makarska sebi može dozvoliti građevinskih područja. – Iako je prostor ograničen, vidimo kako su se i neki dijelovi u Makarskoj za koje nikad ne bih mislio da će se načeti, jer su od početka bili definirani kao zaštitno zelenilo ili zone turističkog sadržaja najviše kvalitete, počeli otvarati prema nekakvoj stereotipnoj gradnji. Pri tome mislim na Osejavu, Sveti Petar, i dio između Krvavice i Makarske. Ne dolazim u Makarsku često kao prije, ali promjene su očigledne. I stoga treba biti vrlo pažljiv s time, kaže Rožić.

Kritički se osvrće i na arhitekturu u Makarskoj.

– Tu se vidi da postoji arhitektonska struka koja je aktivna i angažirana iako zamjećujem i dosta anonimne, samonikle arhitekture koja nema neka posebna svojstva. Ljudi su jednostavno imitirali jedni druge. Primjećujem niz kuća koje su modernog arhitektonskog izričaja i uočava se tu nekakva težnja da se napravi najbolje moguće.

 

No ja ipak donekle zamjeram mojim kolegama koji pokušavaju napraviti generičku modernu “arhitekturu” koja je zapravo alibi za nedostatak pravog angažmana. Opisao bih to kao kamufliranje nedostatka otpora investitoru i očigledni višak gabarita. Pa se vode onom “kad već moram napraviti najveću moguću zgradu koja tu ne pripada, da barem dam neki arhitektonski doprinos”, a sve na osnovi kataloških rješenja koja se nađu u dva klika, kaže Rožić.

M. D. /foto M. D.