Stanovnici Dalmacije desetljećima su živjeli u uvjerenju da će izgradnjom autoceste prema kontinentu jednom zauvijek prestati njihova izolacija. I svoje su dočekali kad je trasa nazvana A1, a popularno Dalmatina, u dionici Karlovac – Zadar – Split službeno otvorena 26. lipnja 2005. godine. Ali sreća je trajala samo do prve jače bure. Tada se zbog sigurnosti putnika i vozila dionica od tunela sv. Rok do Maslenice zatvara, ovisno o jačini vjetra, za prvu skupinu ili sva vozila – piše Morski.hr.
Ništa se nije izmijenilo do danas osim intenziteta zatvaranja autoceste. Posljednjih sedam godina ova dionica zatvara se sve učestalije, pa ćemo tako prošlu 2019. godinu pamtiti po tome da je zatvarana najviše do sad – čak 68 puta, a u istoj godini vremenski se ovom dionicom nije smjelo putovati više od 498 sati ili gotovo 21 dan.
Ljubaznošću Hrvatskih autocesta (HAC), ustupljeni su nam detaljni podaci od početka vođenja baze podataka, tj. od siječnja 2008. do prosinca 2019. godine. U tom razdoblju izmjereno je čak 575 zatvaranja dionice Sveti Rok – Maslenica, s ukupnim trajanjem od gotovo 7126 sati ili 297 dana, što bi bilo gotovo 10 mjeseci zatvorene autoceste na njenom najosjetljivijem dijelu.
Što se bure tiče, najmirnija godina je bila 2013. jer se autocesta zatvarala “samo” 29 puta u trajanju od gotovo 362 sata ili 15 dana. A iako nije bila rekordna po broju zatvaranja (49), godina prije je rekord oborila po ukupnom broju sati koliko se zbog bure ovom dionicom nije smjelo prometovati. Tako je 2012. godine 813 sati ili više od jednog mjeseca (gotovo 34 dana) ispred Masleničkog mosta i tunela sv. Rok stajao znak zabrane prometovanja.
Maslenički most (zvan i “Novi Maslenički most” kako bi se razlikovao od “starog” koji je srušen u Domovinskom ratu i ponovno izgrađen 2004. godine) u dijelu javnosti i medija upravo je zbog čestih zatvaranja uslijed bure doživio brojne kritike.
Na Masleničkom mostu je 21. prosinca 1998. godine izmjerena i najveća brzina bure. Brzina udara vjetra tada je dosegla uraganskih 248 km/h. Stručnjaci tvrde da je problem taj što vjetar ne puše poprečno, nego 10-15 stupnjeva u smjeru pružanja mosta, što je otežavajući faktor.
Stariji ljudi koji žive na ovom području pričaju da su se graditelji “starog” čeličnog mosta raspitivali kod lokalnog stanovništva o najboljoj lokaciji za gradnju. Odgovore su navodno dobili od lokalnih pastira koji su pokazali na mjesta gdje se okuplja i sklanja stoka za vrijeme najjačih udara bure. Na tom mjestu je i sagrađen prvi most što se pokazalo odličnim izborom jer zbog vjetra jedva da je i zatvaran u odnosu na novi most s autocestom.
Za dionicu autoceste sv. Rok – Maslenica prije gradnje nije bilo preciznih mjerenja, a kasnija mjerenja instrumentima pokazuju da je najvjetrovitije područje između Maruna i Crne drage – kuda je autocesta upravo i prošla. Srednja godišnja brzina vjetra ondje doseže 32 kilometra na sat.
O politici, povijesnim okolnostima i (ne)slušanju struke prilikom gradnje čitave ove dionice ima dovoljno materijala za knjigu napisati, pa ćemo te detelje u ovom tekstu izostaviti. Samo izgradnja tunela Sv. Rok iznosila je milijardu i pol kuna, a milijarde su se nizale gradnjom autoceste preko vijadukata, nadvožnjaka i u konačnici Masleničkim mostom, što ovu dionicu čini i daleko najskupljim dijelom Dalmatine. Svako njeno zatvaranje stoga košta milijune.
M.D. / ilustracija pixabay
Cjelovit članak pročitajte OVDJE
