Gradska knjižnica Makarska sa svojim je djelatnicima od useljenja u novu-staru biblioteku pokazala kako se može štošta organizirati i ponuditi svojim sugrađanima ukoliko postoje uvjeti. I onaj drugi, presudni faktor koji pokreće stvari – ako postoji volja i kreativnost.

Nažalost, pandemija je poremetila dosta takvih planova i isključila mogućnost za raznim radionicama koje su se, u prostorijama knjižnice, organizirale u eri prije korone. Ipak, kako se navikavamo živjeti s opakim virusom, mjerama i covid potvrdama, aktivnosti se malo pomalo vraćaju u prostor ove gradske ustanove. Tijekom božićnih blagdana ravnateljica Ana Duvnjak vodila je vrlo posjećene radionice za djecu. Izrađivali su se razni ukrasi i organizirale božićne pričaonice. Poduzetna i vesela Ana pokazala se odlično u toj ulozi u koju će i tijekom 2021.godine nastaviti “uskakati”. Motivirani za dijeljenje svoga znanja su i njezine kolege, ali o planovima, uostalom, pročitajte u našoj ćakuli s ravnateljicom knjižnice.

– Voljela bih da građani, a osobito djeca knjižnicu dožive kao svojevrsni dnevni boravak grada, da nam mjesto susreta ne ostanu samo kafići. Smatram da je knjižnica idealno mjesto gdje djeca  mogu stupati u neformalne veze sa drugom djecom i time steći pozitivna socijalna iskustva. Božićne radionice koje smo održali su bile upravo s tim ciljem. I sa zadovoljstvom mogu reći da je cilj ostvaren. Zaista je veliko zadovoljstvo vidjeti djecu koja istinski uživaju u nečemu što im nudite, a time istovremeno promičete kulturnu raznolikost. Svakako ćemo nastaviti sa sličnim radionicama koje će uključivati pričanje priča, igru, crtanje, a u planu nam je povremeno uključiti i vanjske suradnike, kazat će ravnateljica.

Oglas

Napominje da sve radionice radimo u malim skupinama djece (max 10-12 djece) zbog svima znane ne baš najbolje epidemiološke situacije. Tijekom ove godine ponovno će se okrenuti odrasloj populaciji, opet uz praćenje mjera.

– Osim što ćemo nastaviti sa radionicama za djecu, u planu je (u skladu sa preporukama Stožera) provoditi i radionice za odrasle i književna gostovanja. Marino Srzić će zasigurno ponoviti ciklus radionica rodoslovlja jer je su građani zaista pokazali veliki interes. A što se tiče gostovanja, već prvo na redu imamo idući četvrtak 27. siječnja u 19:00 sati kada nam u goste dolazi poznati povjesničar Hrvoje Klasić, mnogima poznat kao autor dokumentarne serije o NDH, a ovom prilikom dolazi promovirati svoju knjigu “Crveno na crno”.

Gostovanje će se održati u dvorani Arte, uz obvezno predočenje covid potvrde, nošenje medicinskih maski i maksimalno do 100 posjetitelja. Sve to naravno, ukoliko se do četvrtka mjere ne promijene.

Jedva čekamo malo toplije vrijeme jer se dvor ispred zgrade pokazao kao pun pogodak za organizaciju književnih gostovanja. Tako da će sigurno toplije vrijeme donijeti i puno više kulturnih događanja, barem što se tiče Gradske knjižnice, veli Ana.

Koliko vas je covid omeo u planovima i kako se u tome snalazite? Pokazuju li građani razumijevanje za činjenicu da je za ulazak u ustanovu nužna covid potvrda i je li se time brojka korisnika smanjila?

– Knjižnice nisu jedine ustanove koje su se morale prilagoditi ovoj novoj situaciji, ali su zasigurno specifične. Naime, gradske knjižnice koje svoje djelovanje temelje na širom otvorenim vratima i slobodnom pristupu informacijama za sve pod jednakim uvjetima, pozivajući se na UNESCOv Manifest za narodne knjižnice, sad su odjednom zatvorile svoja vrata za dio korisnika.

Narodne knjižnice diče se i svojim neutralnim stavom, a sada se kod pojednih ljudi stvara slika da smo se opredijelili, što nikako nije, samo moramo poštovati zakone i odluke RH. Knjižnice nemaju izbora. Pa naravno da bismo svi mi željeli nastaviti raditi kao prije, bez podjela i ograničavanja, kontroliranja i zatvaranja. U ovoj situaciji nitko ne uživa, ni korisnici ni djelatnici, ali se nadam da će nam svima zdravlje biti prioritet i da ćemo se zajedno izboriti da ovo ružno vrijeme bude iza nas. Do sada nismo imali puno neugodnih situacija i zaista se zahvaljujemo svim korisnicima na razumijevanju.

Ono što mi kao knjižnica možemo je osigurati povrat knjiga ispred ulaza u knjižnicu i slobodno reći korisnicima da nas telefonski kontaktiraju i da ćemo im traženu građu predati ispred ulaza, odgovara naša sugovornica.

Zanimalo nas je može li se donijeti nekakav zaključak koji su naslovi u pandemiji najčitaniji.

– Vidljivo je kako su se ljudske navike u ovom pandemijskom razdoblju promijenile, neki pokušavaju izvući najbolje od ovog ružnog vremena, pa su pronašli nove hobije, vratili se nekim navikama za koje prije nisu imali puno vremena, a među njima je svakako i čitanje. Za 80 kn godišnje knjižnica omogućuje svojim korisnima zaista dobar izbor jer književnu produkciju redovito pratimo i ne prođe puno vremena od izdavanja knjige do njenog mjesta na policama naše knjižnice. Ono što ljudi uglavnom traže je nešto laganija literatura, tematika koja ih neće previše opteretiti i nešto što će im uljepšati svakodnevnicu.

Kada govorimo o self help literaturi, najčešće situacije su da roditelji traže pomoć kako motivirati djecu i tinejdžere, i kako se kao roditelj postaviti u ovoj situaciji koja je mladima i na društvenom i obrazovnom polju donijela velike promjene, odgovara Ana.

Dodaje kako je danas nekako postalo uvriježeno mišljenje da djeca i mladi ne vole čitati, da rijetko čitaju i da je često upitno razumiju li pročitano, a u tom kontekstu se pozornost daje utjecaju elektronskih medija. – Unatoč poplavi takve vrste medija, značaj čitanja ostaje jednako važan kao i prije jer je čitanje vještina koja ne poznaje granice medija i preduvjet je za korištenje raznih medija. Velike su se razlike dogodile u posljednjih 10tak godina. Djetinjstvo prijašnjih generacija obilježile su igre u prirodi, dok današnja djeca odrastaju većinom uz igru pomoću računala i ostale tehnologije. Samim time promijenjeni su i njihovi čitateljski interesi.

Kada djeca u knjižnicu dolaze po lektiru prvo pitanje je ono o broju stranica koje djelo sadrži, bitno im je da je lektira što kraća. I ta važnost kratkoće može se objasniti kao posljedica suvremenih medija i ubrzanog načina života. Brzi ritam današnjeg života koji mladi prihvaćaju ostavlja mjesta samo za ono što je brzo i kratko. Ako to preslikamo na književnosti, onda je to  knjiga koja se može pročitati u dahu za sat-dva. Ono što je smatram bitnim je važnost uspostavljanja ravnoteže medija i osvješćivanje činjenice da nije nužno njihovo međusobno isključivanje. Postaje zaista vidljivo kako novi mediji mogu biti dobar posrednik do knjige, kao što i knjiga može biti dobar posrednik do nekog novog medija. Primjer su nam filmovi koji se mogu iskoristiti i za buđenje interesa kod djece za čitanje djela na temelju kojeg je film nastao.

Ono što je važno jest da djeca koja puno i dobro čitaju smatraju čitanje dobrim i ugodnim iskustvom, no da bi dijete odmalena vježbalo čitati ono mora biti okruženo knjigama, zato su primjeri roditelja koji čitaju i sa djecom odlaze u knjižnicu gdje su okruženi knjigama pravi poticaj za buduće čitače, tj.čitače koji će znati kako učiti i kako misliti, objašnjava ravnateljica knjižnice.

Zanimljiva je statistika knjižnice. Biilježi se najveći broj korisnika iznad 40 godina i onih najmlađih do 15 godina, a kada govorimo o spolu žene su ipak dominantnije i kod djece i kod odraslih.

Važno je dodati i da je pri kraju proces katalogizacije fonda knjižnice.

– Obrađene su sve svjetske književnosti i veći dio stručne građe. Uskoro krećemo i sa dječjim odjelom i onda bismo zaokružili tu priču i time omogućili svim korisnicima da preko naše web stranice mogu pratiti što sve knjižnica ima u fondu i u kojem je statusu (posuđeno, slobodno za posudbu isl.). To je bio zaista veliki posao jer se radi o preko 70.000 svezaka knjiga, kaže Ana.

Za kraj, čitateljima portala i uostalom čitateljima uopće, evo jedna top lista pet najčitanijih autora odnosno naslova za 2021. odnosno 2022. U biranom društvu po izboru Ane Duvnjak nalaze se tako Ubojstvo komendatora 1 i 2 (Haruki Murakami), Nizozemska kuća (Ann Patchett), Filozofija hodanja (Frédéric Gros), Divni svijete, gdje si (Sally Rooney, Divni svijete) i To smo bili mi (Golnaz Hashemzadeh Bonde).

Od domaćih autora tri po Aninoj selekciji su Renato Baretić, Zadnja ruka, Damir Karakaš, Okretište i Ivica Prtenjača, Sine, idemo kući.

Posegnuli za nekim od gore navedenih naslova, ili za nekom posve drugom knjigom, koja bi vas mogla “pozvati” s neke od polica gradske knjižnice, sigurni smo da nećete pogriješiti, jer društvo knjige uvijek je dobro društvo.

Ivona Ćirak /foto Ozren Franić