Danas je i kafićima, a ne samo objektima koji poslužuju hranu te pekarama, dozvoljeno da prodaju coffee to go. Međutim, u Makarskoj se pokazalo da to neće biti laka misija, ponovno naviknuti ljude da se kava može naručiti i u običnom kafiću, i da pritom bude sasvim dobra.
Jer u našem jutrošnjem điru, doduše možda malčice prerano za navike Makarana, oko deset sati, bilo je vidljivo da su se grupice ljudi okupile samo ispred ugostiteljskih objekata koji su i do sada posluživali kavu.
“Romana” s uobičajenim redom, “Nautica” sa solidnim brojem “kavopija” ispred, “Timun” sa standardno solidnim interesom, i to je to. “Novootvoreni” kafići, koji u posljednjem valu zatvaranja nisu imali privilegiju prodavati kave, zjapili su prazni. Točnije, budući nije imalo što zjapiti prazno, jer nije ni otvoreno, bilo bi preciznije reći da potražnje za kavom nije bilo.
-Evo vidite, nema ništa. Ljudi su već stvorili neke navike, a hoće li nam ovo tzv.otvaranje pomoći, ne znam što bih rekao. Moramo pomalo navikavati ljude da nam opet dolaze, a kad možemo očekivati otvaranje terase, stvarno ne znam, kazao nam je Ivo Selak, vlasnik kafića “Zagreb”, koji se i sam doimao zbunjenim u ovoj novoj situaciji.
Lojalni prijatelj dobacio je kako će kafići otvoriti kad dozvoli Europska unija. Kako bilo, iako Selak podržava nedavni prosvjed, ipak nije išao. Na pitanje zašto, konobar je dobacio kako nemaju para za – gorivo. -Ima istine, preživljavamo, kao obrtnici nemamo nikakvu financijsku pomoć osim za radnike, kazao je Selak.
U kafićima “Tempet” i “Loyd” nisu bili raspoloženi za razgovor, pa smo produžili do kraja rive. I ne, nitko između “Zagreba” i Marinete nije otvorio. Zatičemo Igora Joskića, vlasnika Pivnice Pivac, koji nam je spremno objasnio zašto je kafić i dalje pod ključem.
-Ulazne kalkulacije i troškovi su takvi da, onog momenta kad “upališ” lokal, imaš minimalno 4 do 5 tisuća struje, plus sve ostalo. Trebalo bi izbaciti minimalno 100 kava dnevno da bi se pokrio, a ne zaradio. U ovo vrijeme to nema smisla. Da je bilo na početku dozvoljeno, bilo bi to drugačije, no ovako su se promijenile navike. Stvoriti dodatni trošak na sve postojeće probleme nema smisla. I koliko god ja želio otvoriti, jer kafić je tu, radnici su tu – nema računice. Kad stavim na papir količinu ljudi, vrijeme u kojem bih mogao raditi, a koje ne premašuje sat i pol, imam samo gubitak, veli Joskić koji će s otvaranjem pričekati do blagoslova za štekate. Jer sumnja da bi prodao i 50 kava u ovakvim uvjetima.
Da su navike stvorene proteklih mjeseci dosta loša vijest za kafiće koji su odlučili posluživati coffee to go, potvrdila nam je slika u već spomenute “Nautice”. – Da, stvorila se navika, kaže nam Ivica Puharić vidno uživajući u prvom lijepom danu nakon divljanja bure.
Pitamo ga koja je prednost ovog mjesta. – Sunce. I, rekao bih opet, čista navika, jednostavno će Puharić koji se slaže kako su kafići svo ovo vrijeme bili diskriminirani pored pekara i objekata koji poslužuju hranu.
I Puharić i Pero Milić se slažu kako coffee to go nije pravedna zamjena kavi u šalici, posluženoj od konobara, kavi koja predstavlja vrijedan ritual, a ne samo napitak koji se, ruku na srce, popije ekspresno.
-Sigurno da je kava kod nas jako važan društveni moment, nešto što okuplja ljude. Ljudi se isto tako zbog zatvorenih kafića manje druže jer, uostalom, nemamo nikakvih drugih sadržaja. To imaju kroz kavu, štekati su jedino mjesto koje predstavlja mjesto okupljanja i pružaju bar minimum socijalnih kontakata, kaže Milić.
Ivona Ćirak/foto M.D.
