Koliko je lokalna politika u svojoj naravi impotentna, samodopadna i tašta, najbolje oslikava odnos prema zdravstvu. Sve vlasti do sada, i sve oporbe do sada pokazale su slabašan i tek formalan otpor prema poniženju koje od strane Županije odnosno uprave doma zdravlja, koja god bila, ide prema makarskim građanima u segmentu zdravstva.
Činjenica da je Županija osnivač doma zdravlja konkretan je i opravdan alibi, kao što je pošteno reći da su, barem dvije posljednje vlasti, Brkanova i Paunovićeva, pokazale interes za rješavanje usluga specijalista. Tako je u Brkanovom mandatu odvojeno pola milijuna kuna za hitnu pomoć, u isto vrijeme dok se s nekim općinama stalno trebaju voditi bitke kako bi ispoštovale svoj obećani iznos. Potpisani su ugovori sa radiolozima, i istu je praksu nastavio i Paunović. Dodao je još i iznose za kardiologa, urologa i dječjeg kirurga, što je za pohvalu.
Međutim, bitka za kakav-takav pristojan standard u makarskoj ispostavi svedenoj u posljednje vrijeme na skup ambulanti, gotovo bez ikakve dijagnostike, mlaka je i neizainteresirana kada gledamo odnos vijećnika prema ovom pitanju. I sama vlast je, istina, galantno izdvojila novac za usluge, ali ono što u posljednje vrijeme vidimo da Paunović čini jest da uglavnom kuka, ljuti se i gubi živce. Županiju nije bilo briga ni kad je bio njihov Jure Brkan na vlasti, a kamoli sada. Paunovićevi pak suradnici po svoj su prilici zaokupljeni lepršavim ljetnim eventima, a vladajući vijećnici, uključujući i Stjepana Zelića, šute. I ono što katkad priupitaju na sjednicama Gradskog vijeća uglavnom zvuče kao dogovorena pitanja kako bi gradonačelnik dobio priliku reći ono što mu je u interesu podijeliti s javnošću.
HDZ-ova oporba pak drži drugu stranu tragikomične političke vage i sami se ljuteći i bojkotirajući sjednice Gradskog vijeća. Imaju dakako pravo na to da ne sudjeluju na sjednicama Vijeća, no imaju li, s moralnog stajališta, taj luksuz? Je li njihova bitka za osamostaljenje doma zdravlja, prikazana pred posljednje izbore, kada se napokon postigla “visoka razina suglasnosti” jer je “da” tada rekao i župan Boban i premijer Plenković, imala smisla samo na proljeće 2021.godine? Ne smeta li HDZ-ovcima i danas činjenica da nam se ravnatelj doma zdravlja ruga dovodeći u isti kontekst ostatke ostataka laboratorija u Makarskoj, sada i službeno nazvanim vadilištem, te laboratorije u zagrebačkim bolnicama? I što, naposljetku, po tom pitanju čini saborski zastupnik Jure Brkan? Koliko znamo, do sada nije problematizirao činjenicu da se Makarska i dalje tretira kroz broj osiguranika, a ne turista i novca koji se slije u proračun?
Činjenica da nam puhanje u isti rog, neovisno o bojama tima, zvuči kao infantilna utopija, štoviše notorna glupost, najbolji je dokaz teze s početka teksta.
Komunalna problematika na stranu, na stranu kapitalni projekti o kojima možemo diskutirati, no zdravstvo bi trebalo biti predmet istinskog kompromisa, jer svi ćemo sutra ići vaditi krv u Split, na rendgen u Imotski ili Omiš, i kod pedijatra u Imotski. Izuzev ako pojedinci nisu u tolikoj mjeri financijski potkovani pa im je posve svejedno hoće li im pretragu platiti HZZO ili pak oni iz svojeg džepa. Ili im svima redom nedostaje potrebne prodornosti, odlučnosti i strpljive dosljednosti.
Baš tu se ogleda impotentnost lokalne politike koja je jako pametna kad treba diskutirati o prometnim rješenjima, o demografiji, o turizmu i koječemu drugome. Kad se radi o zdravstvu, pametovanje tu ne pomaže. To je moment u kojemu politika poprima aktivistički prizvuk i žudi za neprestanim brainstormingom u potrazi za rješenjima.
Rješenja postoje. No osim šutnje oporbe i kuknjave vladajućih ne vidimo da se išta konkretno traži, nalazi i rješava. Čak nemamo niti formirano tijelo koje bi se time bavilo. Ili se ne bi bavilo, ali bismo barem znali da je netko za nešto zadužen.
A da unatoč svemu razlike u lokalnom odnosu prema ovom problemu postoje, dovoljno je pogledati Imotski, Sinj, Metković ili Korčulu i njihov standard, i usporediti s onim na što smo pristali. Da se ultrazvuk dojke čeka dvije godine i da nam uvaljuju priču kako je u Makarskoj, koja obara turističke rekorde, sasvim u redu imati vadilište.
Ivona Ćirak /foto M.D.
