Na sutrašnjoj sjednici Turističkog vijeća TZ-a grada Makarske naći će se, pored standardnih točaka kao što je priprema za turističku sezonu, i jedna neobično formulirana točka. Naime, radi se o Odluci o ovlaštenju za samostalno zaključivanje pravnih poslova zakonskom zastupniku. Materijala za ovu točku nema, no Ivica Šoda Cotić nam je pojasnio o čemu se radi.

Naime, Zakon o turističkim zajednicama, točnije, stavak 7.čl.18. predviđa pod nadležnostima Turističkog vijeća utvrđivanje granice ovlasti za zastupanje TZ-a i raspolaganje financijskim sredstvima. To znači da direktor TZ-a, kojega za sada makarski ured niti nema, ne bi mogao samostalno sklapati pravne poslove vrijednosti veće od iznosa 12.500 kuna s PDV-om. Tu se ne misli samo na iznose koji nisu predviđeni financijskim planom kojega usvaja Turističko vijeće, dakle na neplanirane okolnosti. Misli se na svaki trošak koji prelazi 12.500 kuna, čak i ukoliko je već usvojen u vidu podrške financijskom planu!

– Do sada nismo imali taj limit, jer nije ugrađen u Statut TZ-a. Ali kako HTZ na primjer ima takvo ograničenje u svojem statutu, vodili smo se time i nekakvim proporcijama. Njihov proračun iznosi 311 milijuna kuna i direktor može sklapati pravne poslove do iznosa od milijun kuna. Kada to prenesemo na 4 milijuna financijskog plana makarskog TZ-a, odnosno kad se to podijeli s 311, dođemo do tih 12.500 kuna. Do iznosa od 25 tisuća kuna također ne treba sazivati Turističko vijeće ukoliko direktor ima suglasnost predsjednika TZ-a, tumači Šoda.

Oglas

Za primjer navodi nekakvu manifestaciju koju do iznosa od 12,5 tisuća kuna direktor može sam odobriti, no čak i ako je taksativno navedena u financijskom planu, a prelazi taj iznos, treba blagoslov predsjednika, odnosno Turističkog vijeća. Ukoliko se radi o mjesečnom održavanju nekakve stranice koju se plaća 10 tisuća kuna, treći mjesec već treba sazivati Vijeće, jer se penje do iznosa od 30 tisuća kuna.

Kako će direktor raditi ako se bude za sve moralo sazivati Turističko vijeće?!

– U 21.stoljeću, kada imamo mogućnost sazivanja sjednice preko zooma, o tome ne treba ni razgovarati, uvjeren je Šoda Cotić koji tvrdi kako su rijetki iznosi preko 25 tisuća kuna.

Prisjetili smo se jazz festivala za koji je TZ dala 100 tisuća kuna, pa baleta, opere i slično, mahom velikih iznosa u vrijeme kad je direktorica bila Hloverka Novak Srzić i kad je Šoda Cotić također bio član Turističkog vijeća.

– Tu je bio problem što je direktorica bila u Gradskom vijeću gdje je njena ruka bila presudna. Ne smijemo imati direktora koji participira u vlasti, ja kažem, bolje je imati direktora bez glave nego s rukom, kazat će.

Na upit zašto nisu iskoristili neke druge zakonske alate kako bi limitirali direktoricu, ako su bili nezadovoljni, kaže kako to nije bilo tako jednostavno. Dodaje kako se želi izbjeći prebacivanje stavki u proračunu za što bi, kako ističe, trebalo raditi rebalans, a to se nije radilo. Također je dio odluke obveza sukladno Zakonu o PDV-u da se računi za prethodni mjesec moraju dostaviti najkasnije do 15. u tekućem mjesecu, a ne da, kako kaže Šoda, isplivavaju godinama poslije.

– Direktoru će tako biti milina raditi, zaključuje Šoda aludirajući na činjenicu da neće biti pritisaka.

S obzirom da će direktor uistinu biti značajno limitiran u donošenju odluka koje će puno češće morati ići na Turističko vijeće, vidjet će se kako će to funkcionirati, a sutra će se vidjeti i kako će na to reagirati članovi Turističkog vijeća.

Izvor iz samog sustava HTZ-a kaže kako je odluka zakonita, ali vrlo čudna. – Ako nemaju povjerenja u direktora zbog nekih prošlih iskustava, ovo je pogrešan način ispravljanja jer će TZ tako teško funkcionirati. To ima logike ako se radi o nabavci nekih nepredviđenih sredstava, poput primjerice službenog vozila, no 12,5 tisuća kuna je uistinu mali iznos i čudno je da su se vodili statutom HTZ-a te naprosto podijelili to na 300. Primijenite to na urede u malim općinama s proračunima od par stotina tisuća kuna i doći ćete do zaključka da bi oni trebali suglasnost Turističkog vijeća za iznose od 500 kuna, što nije održivo. Čemu se onda bira direktor, tumači naš sugovornik.

Ispada da se odluka na neki način može tumačiti kao pretvaranje direktorske funkcije u ulogu fikusa. Naime, Turistička zajednica je samostalna i zapravo ne ovisi financijski o Gradu te bi poduzetnici i hotelijeri u Turističkom vijeću trebali imati znatno veće poluge od one u rukama predsjednika. Iako je ovo formalno prebacivanje odgovornosti na Turističko vijeće, koje bi trebalo amenovati svaku iole značajniju odluku (financijski zanemarive vrijednosti, zapravo), zapravo se iščitava želja za maksimalnom kontrolom prve osobe u TZ-u koja ne treba biti sposobna koliko treba biti kontrolirana.

Ivona Ćirak /foto M.D.