Danas smo objavili foto priču o sjedalicama ispred rendgena, starim pola stoljeća, koje su “u život” vraćene zahrđalim vijcima. Priča o stolicama je priča o nebrizi uprave županijskog Doma zdravlja, nipošto o ljudima koji “nose” lokalno zdravstvo, a jedna od tih je svakako i gospođa Vesna, tehničarka koja je zaštitni znak ove službe.
Ljudi nose lokalno zdravstvo, i ljudi ga čine ljudskijim, ljudi premošćuju sve ono što na nacionalnoj razini ne štima, a kod nas se, u Makarskoj, na repu svih važnih odluka, samo malo jasnije prelama. Zato ćemo vam ispričati jednu lijepu priču o ljudima.
Već smo apsolvirali, dakle, da makarski dom zdravlja uistinu čine ljudi koji u njemu rade. Obično pritom govorimo o medicinskom osoblju, ali ovog puta oni nisu junaci naše priče.
Junakinja naše priče je gospođa koja održava cvijeće i uopće zelenilo u zgradi. Raskošni cvjetni vrt pored nastavnog zavoda odnosno školske medicine može održavati samo čovjek koji voli biljke; znali smo da sustav niti uprava u Splitu s time apsolutno nikakve veze nema. Nisu u stanju pobrinuti se ni za daleko neophodnije i trivijalnije stvari od flore.
Raspitali smo se i neki od zaposlenika Doma zdravlja čak i nisu imali pojma tko brine o cvijeću. Konačno, zaposlenici koji rade u ovom dijelu zgrade otkrili su: vrtni dobri duh je gospođa Gordana, od milja zvana Buba. Prezime joj nismo uspjeli doznati.
Doznali smo da je angažirana za čišćenje, no ova brižna gospođa unijela je dušu u zelene oaze. Donosi sadnice, brine o cvijeću i zelenilu, i uvelike je uljepšala zgradu doma zdravlja za koju, zbog neodržavanja, mnogi zaboravljaju kako je savršeno i humano projektirana.
Ukratko, otkad Buba radi na održavanju čistoće, sve je procvjetalo.
Ivona Ćirak /foto I.Ć.
