Nedavno okončana, 10-godišnja arheološka istraživanja na Sv.Petru s razlogom su naišla na zanimanje javnosti, jer su nedavno objavljeni zaključci oborili brojne lokalne mitove te razotkrili neispisanu povijest života na području našeg grada. Stoga je i za sinoćnjim predstavljanjem rezultata istraživanja, održanom u sklopu programa Dana grada u dvorani Arte, vladao veliki interes sugrađana.
Kako je u predavanju naveo voditelj istraživanja i ravnatelj Gradskog muzeja Makarska Marinko Tomasović, sve do 20.stoljeća Sv.Petar se u arheološkom smislu uopće ne spominje – zaobišli su ga u svojim pisanjima i Alberto Fortis, Mihovil Glavinić, Mijat Sabljar, da bi tek 1914. Don Petar Kaer u kontekstu Sv.Petra spomenuo ostatke zidova na lokalitetu. Nakon toga je 1969. Na predavanju u Makarskoj zadarski arheolog Julian Medini dao do znanja da se tamo nalazi relativno razvijenm lokalitet, kojeg je pak smjestio u razdoblje kasne antike. Zaštitna istraživanja su zatim rađena početkom 1990-ih, ali tek su kampanje provedene u posljednjih deset godina bacile svjetlo na svo arheološko i povijesno bogatstvo Sv. Petra.
Podsjetimo na najvažnije zaključke:
-Cjelokupna zaravan poluotoka, vel. 100 x 40 m, kontinuirano je korištena kao naselje u prapovijesti, od druge polovine 3. tisućljeća pr. Kr. do rimskog doba ili od kraja eneolitika do kraja željeznog doba u 1. st. Nalazi luksuznog grčkog posuđa dokazuju trgovinu s Mediteranom i ranije od helenističkog razdoblja.
-Lokalitet na Sv. Petru začetak je povijesti Makarske, a položajem i veličinom među najznačajnijim na istočnoj obali Jadrana
-Tijekom stabilne rimske vlasti lokalitet nije imao veće značenje, jer se gradska jezgra nalazila na pojasu današnje Makarske.
-Otkrivena arhitektura, na cjelokupnoj površini zaravni poluotoka, najvećim dijelom pripada kasnoantičkoj utvrdi koja je branila rimski Muccurum u podnožju. Nalazi upućuju na dvije faze njene izgradnje, od kojih je dominantna ona iz prve polovine 6. st. ili vremena Justinijanovog rata s Gotima (535.-555.). Utvrda je uz unutrašnja lica svojih zidova imala 15 masivnih kontrafora koji dokazuju lučne nadvoje gradnje i gornju etažu.
-Razaranje Muccuruma 548., o kojemu je često govorila historiografija, relativiziraju nalazi posuđa i novca. Isti dokazuju korištenje položaja na Sv. Petru i od polovine 6. do polovine 7. st., a u drugu svrhu i tijekom idućih stoljeća.
-Arheološka istraživanja potvrdila su kako rimski Muccurum, spomenut prvi puta 533., treba vezati za rimsko naselje na pojasu današnje Makarske, kojemu je uzdignuta utvrda na Sv. Petru predstavljala ključnu obrambenu točku. Ovim se posve odbacuje mogućnost vezivanja Muccuruma za selo Makar, uostalom što je putem brojnih arheoloških indicija bilo jasno i prije istraživanja.
-Ostaci utvrde korišteni za pokapanje od srednjeg vijeka do početka 19. st. Arheološki je bilo moguće istražiti 53 groba. Niti jedan grob ne upućuje na kugu 1815., kada se je u otvorenim jamama pokapalo u podnožju Sv. Petra. Uostalom, prijenos leševa umrlih od kuge prakticirao se je putem konjskih zaprega, drveta i lanaca, što je uistinu bilo nemoguće primjenjivati na uzdignutom kraškom terenu Sv. Petra.
Na sve se to u sinoćnjem predavanju osvrnuo Marinko Tomasović, kazavši da su rezultati istraživanja predstavljeni gradskoj vlasti te da je, po njegovom mišljenju, Sv.Petar na dobrom putu da postane arheološki park, što s obzirom na vrijednost nalaza, svakako i zaslužuje. Pronađeni nakit, keramika, vrhunsko egipatsko staklo, novac i ostalo biti će izložen u prostoru današnje Ville Irene nakon njegovog obnavljanja.
O.F./foto O.F.
