Priča o brutalnom nasipanju plaža u susjednoj Podgori posljednjih dana izmiče izvan lokalnih okvira – podsjetimo, Splitsko-dalmatinskoj županiji u proteklih tjedan dana pristiglo je čak 20-ak prijava vezanih za devastaciju pomorskog dobra na području Podgore, prije svega na Plišivcu, Čakljama te kod hotela Medora. Zabrinuti mještani Podgore prošlih su se dana javili i našoj redakciji poslavši nam veliki broj snimaka koji otkrivaju koliki je razmjer građevinskih radova uz obalu, dok priča polako privlači i interes nacionalnih medija.
– Šteta koja je načinjena plaži Klokun i plaži Plišivac je nepopravljiva jer se radi o područjima netaknute prirode. Klokun je područje Natura 2000, rastilište i mrijestilište gospodarski važnih i ugroženih vrsta. Konkretnije govoreći, prvo nasipavanje obale je započeto 2016.godine gdje se, uz tone donesenog građevinskog otpada, betoniralo posred plaže.Posljednje zadiranje u eko-sastav plaže Plišivac napravljeno je 2018. te je navedeno zaustavljanje radova koji su se u travnju 2020. nastavili. Do danas je, uz redovna nasipavanja svake godine, spomenutim nasipavanjem plaže Plišivac uništena zadnja plaža koja je imala livade zaštićene cvjetnice Posidonia Oceanica te plemenite periske Pinna nobilis uz prirodni oblutak na obali.Mještani naselja Podgora su ogorčeni ovakvim postupcima, te smatraju da je ovakva nebriga za okoliš, točnije rečeno uništavanje ekosustava morskih zajednica, pogubna za sve buduće generacije. Ovakvi postupci prema prirodi pustoše resurse koji privlače turiste te narušavaju turizam kao primarnu granu gospodarstva našeg mjesta, narušavaju prirodno nasljeđe i odobravaju radnje strogo zabranjene „Pravilnikom o gospodarskom korištenju, korištenju ili gradnji građevina i posebnoj upotrebi pomorskog dobra na području Splitsko-dalmatinske županije“ – pisali su mještani Podgore Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Povodom ove teme, našoj redakciji pristigao je i stručni osvrt kojeg potpisuje mag.ing.maricult.Velimir Nola, djelatnik norveškog Institute of Marine Research u gradu Storebo, a kojeg prenosimo u cijelosti.
– Tijekom zadnjeg desetljeća iz godine u godinu smo svjedoci sve češćeg i većeg „nadohranjivanja” plaža diljem Lijepe naše. Pošto je „nadohranjivanje” moderno a Općina Podgora je uvijek pratila modu u stopu, lokalni moćnici su se pobrinuli da plaže i more budu «nadohranjeni» kao guska pred klanje…. Mnogi će pomisliti „ne’š ti to malo zemlje sto se naspe svake godine u more” jer more to promiješa i iskoristi , ali je li to uistinu tako?
Ovo „malo zemlje”, kada se zbroje kamioni deponirani samo na području Općine Podgora u jednoj godini predstavljaju znatnu količinu i netko tko ne zna da Općina Podgora živi od turizma, vjerovatno bi pomislio kako živimo od rudnika bakra ili srebra. Utjecaj deponirane zemlje u more je širok i dugotrajan i moglo bi ga se opisati u par točaka:
1) Krupne čestice deponirane u more prekriju okolnu floru i faunu te «poguše» odnosno ubiju sve ono što ne moze na brz i efikasan način napustiti područje. Ribe i ostali organizmi koji su bili u stanju napustiti područje se ne vraćaju na isto idućih 5-10 godina jer područje nije pogodno za život, niti za mrijest.
2) Sitne čestice, one za koje bi čovjek pomislio da nisu ni bitne jer se plaže ipak nadohranjuju zbog kamena koji će u dalekoj budućnosti činiti plažu su puno gore od krupnog materijala koji je prije naveden. Naime te čestice imaju svojstvo privlačenja među sobom tako da, slično kao prašina, stvaraju tanki film koji prekriva okolnu faunu. Rezultat toga je da alge i biljke koje žive u moru ne dolaze do svjetla prijeko potrebnog za život te ugibaju. Kao da ovo nije dosta, taj isti „film” se, ovisno o morskim strujama, prebacuje s jednog mjesta na drugo i uvjek iznova gasi sav život pod sobom.
3) Ako ste pomislili da je to sve, nažalost nije. Fine čestice imaju utjecaj na juvenilne stadije ribe tako što izazivaju masovne mortalitete jer se talože na osjetljivim škrgama kod mlađih stadija te riba ugiba zbog nedostatka kisika. Utječu i na jaja ribe u okolnom području, s time što prekrivaju jaja koja su sedentaran (na dnu) te im oduzimaju kisik prijeko potreban za razvoj.
Ono kad pomisliš «uh dobro je, bar će preživjeti vrste s plutajućim jajima”, shvatiš da ni to nije tako jer te iste čestice zbog morskih struja i valova bivaju nošene tisućama kilometara u površinskim slojevima mora. Kada dođu u kontakt s jajima na površini, talože se na njih te jaja gube svoju plovnost koja im je bitna za razvoj, zbog čega tonu u dubinu i ugibaju. I sve ovo samo zbog «mode» – stoji u osvrtu Velimira Nole.
O.Franić / foto:čitatelji
