Mada je prije stotinu godinu poharala svijet odnijevši više žrtava nego oba svjetska rata zajedno, zloglasna Španjolska gripa koja se u valovima pojavljivala od 1918.do 1920.u Hrvatskoj je ostala relativno ili slabo zapamćena. Pošast koja je došla u naše krajeve s posljednjim mjesecima 1. Svjetskog rata na kraju je ostala u sjeni četverogodišnjeg sukoba svjetskih sila i medijske cenzure iako je, neki će procijeniti, odnijela između 15. 000 i 20. 000 života u Hrvatskoj. Ukupno se broj žrtava ove epidemije u svijetu procjenjuje na 50 do 100 milijuna ljudi, a kolektivno sjećanje na razoran učinak ove globalne pandemije danas je glavni razlog zabrinutosti u svijetu zbog mogućnosti da se neki novi virus , da ne navodimo najsvježije primjere, otme kontroli.

Oglas

U Makarsku je kao grad u kolektivno sijećanje utisnuta druga epidemija – ona katastrofalna iz 1815.godine kada je kuga pobila oko trećine stanovništva grada. Možda i kao najveći događaj u lokalnoj povijesti epidemija kuge je dobila zasluženi povijesni tretman kroz veliki znanstveni simpozij i pripadajući Zbornik prije nekoliko godina. S druge strane epidemija španjolske gripe ili Španjolice, mada punih stotinu godina ‘mlađa’, ostaje zapisana tek kroz nekoliko fragmenata iz tadašnjeg tiska, te kroz narodnu predaju koja je odavna već poprilično mutna. Ovom temom prije nekoliko godina pozabavio se i Velimir Urlić u svom djelu ‘U spomen 1914.-1918. Makarsko primorje’, i u njegovom smo radu i pronašli najviše materijala za ovaj tekst.

Makarska u ljeto 1918., nekoliko tjedana prije dolaska Španjolice

Virus H1N1 bio je produžena ruka rata i munjevito se proširio upravo zahvaljujući velikoj migraciji vojnika. Naziv ‘španjolica’ se nepravedno lijepi na zemlju koja kao neutralna u ratu nije podlijegala medijskoj cenzuri, zbog čega su iz Španjolske potekli i prvi pravi izvještaji o velikoj epidemiji u Europi. Kako su brojni vojnici na zaraćenim stranama bili zaraženi u stotinama tisuća, novine u drugim zemljama osim Španjolske nisu smjele objavljivati ikakve uznemirujuće podatke, pogotovo o razmjerima epidemije u vlastitim redovima. Prve vijesti o novoj bolesti tadašnji su hrvatski mediji prenijeli prvih dana srpnja, pisalo se tada kako je epidemija gripe zahvatila Njemačku, uz napomenu da su ozbiljni slučajevi rijetki, te da tegobe traju u prosjeku dva do tri dana. U listopadu su u Zagrebu počeli prvi slučajevi bolesti, idućih su dana novine pisale kako se gripa proširila na Slavoniju iz Mađarske, a vijesti iz Dalmacije govore kako su se počeli razboljevati i građani Splita nakon što su „pristigli ratni zarobljenici“.

Kao i veliki dio Dalmacije, Makarska je u to doba bila osiromašen i izmoren kraj, koji je čekao završetak sukoba velikih sila. U Prvom svjetskom ratu ukupno je poginulo oko 150 ljudi s područja našeg primorja, koje je obuhvaćalo općinu Makarsko Primorsku, s 12.183 stanovnika od Brela do Živogošća te Gornje Primorje ( od Drvenika do Baćine ) s 3.952 stanovnika. Kroz trajanje četverogodišnjeg rata stanovništvo je vodilo i tešku borbu za preživljavanje .Urlić navodi kako su neimaštinu i skupoću namirnica povećala i prometna ograničenja a da su poznati primorsko makarski sajmovi u vrijeme sv.Petra, sv. Lovre i sv. Vicenca, skoro posve zamrli.  -Grad Makarsku i okoliš mogu slobodno ubrojiti među zadnje ili bolje među nikako opskrbljene u cijeloj Dalmaciji. Fali nam najnužnije, najglavnije za prehranu. Da čovjek svisne od slabosti, od glada – piše časopis Dan u broju od 12.9.1918.godine, samo 15-ak dana prije nego će epidemija Španjolice zahvatiti Makarsku. Mada se prvi izvještaji medija o Makarskoj koje spominje Urlić odnose na razdoblje od sredine listopada, u kronici Franjevačkog samostana u Makarskoj zapisano je da je nova ‘kužna bolest’ ili ‘plućna kuga’ zahvatila grad prvih dana tog mjeseca.

Zapis iz Franjevačkog samostana o “Kužnoj bolesti iz Azije” , 21. 10. 1918.

-Početkom listopada 1918.u gradu se pojavila kužna bolest koju nazivaju „španjolskom hunjavicom“. Kažu da je to zapravo plućna kuga kojoj je Azija domovina…Razvoj bolest se dade spriječiti ako joj se isprva na put stane. Čim se osjeti bol glave, zadušivanje u prsima, bol u nogama i kostima, najbolje postelju potražiti. U nestašici sredstava liječnici preporučavaju: mlijeko, crnu kavu, čaj, dobro vino, rakiju i luk… I u samostanu leži 15 osoba…Umro je i kućni slijepac Ivan Srzić – zapisano je u kronici FSM 21.listopada.

U međuvremenu se u javnosti počelo napokon govoriti i o strahovitim posljedicama zaraze. Tako 20. listopada, list Novo doba piše da je pomor stanovništva u Dalmaciji „veći nego pošast kolere i kuge“, prozivajući nadležne da nisu poduzeli nikakve mjere u zaustavljanju ove pošasti. U Hrvatskoj i drugim gradovima poduzele su se mjere da se spriječi prekomjerni saobraćaj naroda. Nastava je već bila prekinuta, ali Novo doba predlaže zatvaranje kavana, kina, ureda, organičavanje okupljanja na tržnicama, trgovima, javnim šetalištima, pa čak i pohađanje crkava. Idući dan iste novine objavljuju izjavu Predstavništva radničkih strukovnih organizacija socijalne demokratske stranke. Ogorčeni pasivnošću gradskih vlasti, pozivaju na opći štrajk ako se ne poduzmu mjere prevencije.

Tekstovi koji su objavljeni sredinom listopada u Danu i Narodnom listu izuzetno su dramatični i svjedoče o velikom broju oboljelih. Prema tim tekstovima, na stotine. -I u Makarskoj te okolici španjolska hunjavica pod najgroznijim oblicima nemilo hara, te imade svuda sva sila bolesnika. Ima je na stotine slučajeva. Obolio nam je i liječnik – piše Dan. – U mnogim obiteljima svi članovi leže u krevetu. Više ih umire. Prava je to epidemija upale obijuh pluća, tifusa u glavi, u crijevima i tifoideje. Bože, po odvjetovanju sv. Klementa mučenika, ti nam se smiluj – objavljeno je u Narodnom listu.

Obitelj Alačević 1907.

Najpoznatija žrtva ove epidemije u Makarskoj bio je naš glasoviti učitelj i publicist Nikola Alačević. Prema osmrtnici objavljenoj u novinama, upala pluća pokosila ga je u pet dana a preminuo je 13.listopada u dobi od 72.godine. Velika tragedija dogodila se i u obitelji Šaula, bračnom paru,o čemu su također izvijestile novine. – Španjolska hunjavica razmahala se uprav strašno u našem gradu. Imade sva sila bolesnih. Svaki dan novih. Zadnjih dana bilo je sedam žrtava, osim požaljenog N.Alačevića, tu je i mladi porezni oficijal Juraj Šaula i njegova supruga koji umriješe mal da ne istodobno (11.10. u razmaku od tri sata, a nakon nekoliko dana i jedan sinčić) od upale pluća ostavivši za sobom sedmero siročadi… Upraviteljstvo financija u Zadru poslalo je toj siročadi pripomoć od kruna 150. Pitamo Upraviteljstvo što će to sedmero djece danas kupiti sa 150 K? Istog dana preminula je od upale pluća i djevojka, od 22 godine, Ružica Pekić, kći opć. Tajnika Luiđa… Smrt, koja hara od više vremena po ovom kraju, nije poštedila ni Branka Delića, učenika preparandije u Zadru – objavio je Narodni list Zadar.

Tragedija obitelji Šaula izuzetno je zanimljiv detalj u priči o epidemiji španjolice u našem gradu, a mi smo imali sreće što smo se za pomoć obratili i pravoj riznici podataka o staroj Makarskoj, našem knjižničaru Marinu Srziću. Imali smo sreće utoliko što je i sam Srzić prije nekoliko godina prenio na papir usmenu predaju o nesretnoj sudbini obitelji Šaula. Podaci iz svih izvora pritom nisu jednaki. Negdje se spominje da su umrli dan za danom, no prema upisanim podacima u pitanju je ipak bio isti dan. Dok je u tisku bilo objavljeno da su ostavili sedmero djece od kojih je jedno i samo umrlo od epidemija, iz drugih izvora vidljivo je da ih je bilo šest, od kojih je pet dano na skrb rodbini. No svime time sama tragedija nije bila manja.

-10.listopada 1918. umire Ružica Šaula rođena Polacco, a dan poslije njen suprug Juraj. Boluju u istoj kući, gotovo soba do sobe i pri povremenom povratku svijesti, zazivaju supružnika. Ružica Jurja, a Juraj Ružicu. Ukućani od oboje kriju da je onaj drugi na umoru. U ognjici Juraj jedva razumljivo mrmlja -Nema moje Ružice! U bunilu Ružica šapće -Di je moj Jure, zašto me nije doša vidit? Prisutni su svjedočili, kako je u trenutku kad je supruga izdahnula u svojoj kamari, par metara udaljeni Juraj, s blaženim smiješkom prošaptao -Evo je! Sad je stopro došla! Nije me zaboravila! To su mu bile posljednje riječi. Dan poslije partio je i on. Petoro djece ostali su na skrbi nonu Luiđu i noni Mariji – zapisao je Srzić.

Nakon što su umrli supružnici Šaula i jedno od njihove djece, preostalih petero siročadi zbrinuto je, navodno, upravo na mjestu gdje se danas nalazi ova obnovljena kuća

Iza svega ostaje pitanje koliki je trag smrti ova epidemija ostavila za sobom. Podatke smo potražili u Matičnom uredu u Makarskoj, pregledavši razdoblje od posljednjih nekoliko mjeseci 1918., te podatke za Makarsku, Makar te Veliko Brdo – Puhariće. Kako je u svojem istraživanju naveo i Urlić, bolest se upisivala pod različitim nazivima, u Makarskoj uglavnom kao ‘broncho pneumonia’.

Prema podacima iz knjige umrlih, početak epidemije u samoj Makarskoj može se vezati uz datum 26.rujna te godine, kada je preminula ženska osoba za koju je kao uzrok smrti navedena ‘broncho pneumonia’. Već nakon 10 dana epidemija se rasplamsala – iduća smrt nastupila je 7.listopada, potom je 11.listopada preminulo dvoje Makarana, a već 13. listopada upisane su tri smrti, između kojih i ona Nikole Alačevića. Bolest je nastavila kositi građane – podaci govore da je iduća smrt zabilježena 17.listopada, pa 19. listopada. U razdoblju od 20., 22. te 24.listopada umiralo je po dvoje Makarana dnevno . Posljednji upisi u listopadu su vezani za datum 26. I 27.u mjesecu. Epidemija je bjesnila punom žestinom barem do polovice studenog, dokle se aktivno može pratiti trag smrti kojeg je ostavljala. Do 10.studenog ukupno je još pet smrti upisano pod broncho pneumonia, a dvije koje su se dogodile 13. I 14. studenog upisane su pod bronchitis – ukupno su, dakle, 24 osobe preminule su u Makarskoj od posljedice respiratornih bolesti u razdoblju koje je poprilično dramatično opisano u tadašnjem tisku.

Što se tiče podataka za Makar – Puharići prvi se upis, i to pod ‘španjolska hunjavica’ vodi na 29.rujna. Zaključno se do 28. 11.s epidemijom španjolske gripe može izravno povezati devet smrti.

Makarska 1917. godine

Interesantno, u Velikom Brdu, sudeći po podacima, ‘hunjavica’ i ‘španjolica’ zapisivane su sve do samog kraja prosinca te godine. Prvi slučaj, pak, je i zabilježen punih mjesec dana kasnije nego u Makarskoj, 25.listopada, ali je zato epidemija trajala mjesec dana duže – do 20. prosinca umrlo je ukupno 13 osoba, a od njih je čak sedam preminulo u razdoblju od 1.do 20.prosinca.

-U ostalim mjestima upisivala se kao španjolska bolest, španjolska hunjavica. španjolska influenza, ognjica, a prema nepotpunim podacima za Makarsko primorje ( nedostaju čak četiri mjesta ) oko 200 osoba je umrlo samo u zadnja tri mjeseca 1918.godine. Nakon siječnja 1919.kada je upisano 15 umrlih, daljnjih upisa nije bilo – navodi Velimir Urlić u svojoj knjizi.

Kako je poznato, epidemija Španjolske gripe svijet je tada obišla u tri vala, posljednji je bio 1920. no po svemu sudeći na našem području nije ostavio trag kao onaj krajem 1918.

Piše: O. Franić

Savjeti za težake: Jedi češnjak, čega se stidiš
Španjolica je bila bolest za koju lijek tada nije postojao. Proglasi vlasti iz tog doba upozoravali su građane da se ne okupljaju na većim skupovima, da paze na higijenu, dok se bolesnima pod prijetnjom globe zabranjivao dolazak u javne lokale. Interesantan savjet odnosio se tako na ‘običan puk’ – jedite češnjak. „Svi oni koji su prije bolesti jeli za obrokom luka češnjaka, ti su bolje odolili bolesti. Zato ti ne budi muka jesti luka, jer bi tobože drugome njime zaudarao. Ako se gradski puk i seoski gizdelini mažu, peru svakojakim vonjima iz nadute oholosti, čega da si ti tvog luka stidiš?“ – savjet je iz tiska 1918.godine.