Postoje li zimski i ljetni COVID-19?, pita se znanstvenim Gordan Lauc dodajući kako se, kao i ostale sezonalne respiratorne bolesti, povukao tijekom proljeća i ljeta i vratio se kad je došla zima.

Oglas

– Svi oni koji su do sada preboljeli COVID-19 s blagim simptomima (takvih je u Hrvatskoj vjerojatno i više od milijun) zapravo su „dobili na lutriji“ u odnosu na one koji se zaraze sada. Zanimljivo je da sada vidimo velike razlike između oboljelih u Dalmaciji i onih koji žive u unutrašnjosti Hrvatske – učestalost hospitalizacije zbog komplikacija i smrtnost su oko upola manji u Dalmaciji (gdje je vrijeme sunčano i manje hladno), no na sjeveru zemlje (a nije u pitanju različita dobna struktura zaraženih, budući da tu nema velikih odstupanja po regijama) .

Povratak „zimskog“ COVID-19 znači da se sada doista ne treba zaraziti. Pojedinci zagovaraju uvođenje strožih mjera, no nažalost nametnute stroge mjere naprosto nisu rješenje. To najbolje vidimo na primjeru susjedne Slovenije koja je 19. listopada 2020. uvela vrlo stroge mjere, točno pet tjedana je u potpunom lockdownu, a broj slučajeva im se ne smanjuje i imaju gotovo dvostruku dnevnu smrtnost na milijun stanovnika u odnosu na nas. Niti u uređenoj Njemačkoj stroge mjere ne daju rezultate koji su bitno bolji od mjera koje su kod nas na snazi. U nekim zemljama doista vidimo da se nakon uvođenja strožih mjera bitno smanjuje broj slučajeva, no doista veliki pad broja slučajeva imaju uglavnom zemlje koje su kada zbrojimo prvi i drugi val pri vrhu broja umrlih, tj. imaju značajan dio populacije koji je postao otporan na virus. Dobar primjer za to je Švicarska koja i bez strogih mjera ima značajan pad broja slučajeva.

Stroge zabrane su samo iluzija činjenja kojoj političari pribjegavaju kako bi mogli reći da su napravili sve što su mogli, a zapravo su samo napravili štetu i to pokrili kreditima koje će otplaćivati mlada generacija, naša djeca. Hrvatska je već uvela sve zabrane koje su dokazano učinkovite i sada samo svatko od nas svojim opreznim i odgovornim ponašanjem može zaštiti sebe od zaraze, a i druge ljude od virusa koji je možda u nama, a da to niti ne znamo. Ideja da će stroge mjere riješiti problem je samo iluzija. Nažalost jedino dugotrajni lockdown Wuhanskog tipa može zaustaviti širenje SARS-CoV-2 zimi, a to niti jedna zemlja u Europi naprosto ne može provesti i/ili preživjeti.

Kada je vani hladno u, većini grijanih prostora relativna vlažnost zraka je vrlo niska. Kod mene i u kući i u uredu pada na oko 30% bez aktivnog ovlaživanja. Pri vlazi zraka ispod 40% virus brže prelazi u aerosol, dulje lebdi u zraku, lakše prolazi kroz našu mukoznu brijeru, koju je suhi zrak inaktivirao, te posljedično imamo puno veću infektivnost i gori tijek bolesti. Ljeto ne možemo vratiti, no jednu važnu komponentu ljeta možemo – visoku relativnu vlažnost zraka, piše Lauc te za kraj navodi:

I za kraj ću napisati činjenicu koju većina ljudi teško prihvaća, te će me zbog iznošenja ove činjenice pojedinci ponovo optužiti za manjak empatije. No svatko ima izbor upotrijebiti svoju inteligenciju i pokušati razumjeti, a ljutnju, bijes i mržnju ostaviti po strani jer ona ničemu ne vodi. Živimo u društvu u kojem smo zaboravili da su još do nedavno zarazne bolesti ubijale polovinu djece prije puberteta. Pogodila nas je pandemija koja je bila neminovna jer pandemije se događaju. No, ova pandemija bi nas trebala podsjetiti da se pravi rat na ovoj planeti vodi između patogenih bakterija i virusa i čovjeka, te da taj rat traje od kada je čovjeka, dakle milijunima godina. Ponavljam, ovo nije nova situacija, ovo je nešto što je bilo očekivano, a i osobno sam to govorio generacijama studenata. U tom ratu država, političari, mjere i slično nam mogu vrlo malo pomoći. Najveći teret tog rata mora podnijeti naš imuni sustav i on je jedini koji može poraziti virus. Nažalost, većina ljudi upravo ubija imuni sustav krivim ponašanjem – prejedanjem te izborom loše hrane koje vodi pretilosti, nedovoljnom fizičkom aktivnošću, te lošim mislima, izlaganjem kontinuiranom strahu, stresu, mržnji ili agresiji. Sve navedeno šteti imunom sustavu, i ne samo njemu već mijenja ekspresiju brojnih gena kroz epigenetičke mehanizme, te na duže staze vodi ka razvoju bolesti koje će te osobe prijevremeno ubiti (kardiovaskularne i metaboličke bolesti te rak).

M D. /foto MD