Samouka slikarica i vlasnica restorana Gordana Ožić ove se zime, zbog nemogućnosti putovanja u južne krajeve kamo obično bježi s dolaskom jačih bura, intenzivnije uhvatila pinela i boja. Rezultat toga radovi su koje namjerava izložiti koncem veljače ili početkom ožujka, a među kojima dominiraju lica žena, s gdjekojim motivom broda, ili nešto češće, cvijeća.
– U mom restoranu imam izložene slike muških lica u tom nekom stilu naive arta i često sam znala čuti “a zašto slikaš samo muškarce”. Tako je krenulo. Izraz lica na prvoj bio je tužan, a slika je posebnu draž dobila kad je slučajno ostala na kiši pa se akvarel još više natopio. Nastavila sam s licima koja su dobrim dijelom tugaljiva i sjetna, iako ima i izraza čuđenja, pomirenja… Činjenica je da oko sebe vidim dosta tužnih lica; ljudi se nekako baš malo smiju, otkrila nam je Goga.
U posljednje vrijeme platna su procvjetala; autorica otkriva kako se u posljednje vrijeme, s dužim danima, nekako sve više otkriva nebo.
– Volim ekspresioniozam i volim koloritet. Volim kad su slike žive. Općenito se najviše služim akvarelom i akrilom koji je “zadužen” uglavnom za pozadinu, i ne koristim puno poteza, kazuje.
Ukoliko sve bude teklo po planu, nešto prije kalendarskog proljeća namjerava napraviti izložbu radova radnog naziva “ništa bez žene”, ili “pusti me stat”.
Voljela bi, kaže, kad bi joj se pridružili i drugi makarski slikari, akademski ili samouki.
Njezine izložbe uvijek koketiraju s formom performansa; podsjeća kako je prije 15-ak godina napravila izložbu Red carpet u Kalalargi, povodom Valentinova na pijaci, lani u Kalalargi s djecom…Izlagala je oslikane kupe i izrađivala nakit te odjevni predmet naziva kotul.
– To mi sve dolazi u fazama. Ove zime sam malo više slikala jer nisam mogla putovati. Nisam cijepljena pa ne mogu kao i inače u južne krajeve, a i iščekujem neku operaciju koljena pa sam imala više vremena posvetiti se kreativnosti, za kraj će makarska ugostiteljica i slobodna umjetnica.
Ivona Ćirak /foto Fb
