Valjda je stoput već rečeno da kulturu treba razlikovati od umjetnosti. To vam puno bolje od mene može objasniti teoretičar kulture Teri Iglton. Da sad ne prepisujem njegove riječi, odnosno da skratim, a on da mi oprosti, kultura je širok pojam koji uključuje valjda sve čega se možete sjetiti, dok je umjetnost u osnovi samo potkategorija kulture koja se jelte bavi umjetnošću… hm… umjetnost možemo koliko-toliko definirati, ali umjetničko djelo baš i ne.
Nakon istraživanja i razmišljanja moj zaključak je kako je umjetničko djelo ono što kritičari kažu da je umjetničko djelo. Tako kad vidite neko sranje razmrljano na platnu i pomislite Bože ovo je mača prolivene boje, i ja bi moga ovakvih deset dnevno naslikat – nemojte misliti da niste u pravu. Kad pogledate kazališnu predstavu koja je dosadna i pretenciozna ona nije takva zato što vi samokritični glupani ne kužite njezine kvalitete, nego ih jednostavno nema. Kad gledate film koji je tup i predug, to nije umjetnička forma nego loš film. Ne dajte se uvjeriti, obmanuti kićenim riječima i pomisliti da je greška u vama. Nemojte upasti u zamku skromnosti i vjerovati da je nešto umjetničko djelo samo zato što vi ne kužite ništa. Većina nas ima instinkt, gmazovski dio mozga koji reagira na način bori se ili bježi. Kad želite pobjeći s nekog koncerta, izložbe ili predstave… to je prirodna reakcija vašeg tijela. Ubijate sebe, vjerujući da neko drugi bolje zna od vas. Vaš primarni zadatak je prenijeti gene dalje. Zato sljedeći put sjednite blizu izlaza i pod okriljem mraka dajte petama vjetra.
Ali s druge strane većina ljudi, u tu većinu uključujem i sebe, prilično je glupa. Ako vas smeta takav zaključak, promislite kako bi svijet izgledao bez vas. Isto. Ničim niste doprinijeli čovječanstvu. Da je umjesto vas raslo stablo bilo bi bar više kisika. Od vas nikakve koristi, samo štete. Em zagađujete, em trošite rudne resurse, kisik, životinje, biljke, ozon… Vi možda mislite da ste pametni jer koristite tehnologiju svake vrste, no znate šta? Neko drugi, ona pametna manjina je tu tehnologiju smislila, a vi (i ja) ste tek korisnik. Možda loš – možda vrhunski, ali ipak samo korisnik. Nismo svi zajedno otkrili penicilin, smislili kompjutere, ni motore s unutrašnjim izgaranjem, pa ni mobitele… a ona pametna manjina je. Oni nas vuku naprijed. Oni su kreatori civilizacije. Da nije njih, ja bi vam ovaj tekst klesao u stijenu naše zajedničke pećine, a vi se ne bi htjeli cijepiti.
Nas glupih je više. Snaga nam je u brojevima. Još samo kad bi znali što hoćemo. Obično ne znamo, pa se onda u zrakoprazni prostor naših lubanja ulete ovi jednako glupi, agresivni ali s obećanjima. Onda budu izbori. A ruku na srce, nema izbora. I to ćemo opet uskoro vidjeti.
Malo me odnilo, ali tekst sam počeo s neoriginalnom idejom da bi pojam kultura mogli zamijeniti sa pojmom umjetnost. Čisto da bi unutar institucija napravili razliku kod procjenjivanja posebnosti pojedinih projekata. Negdje sam pročitao da je kultura kula kriterija. Ali koji je kriterij da bi čovjek bio umjetnik? Obrazovanje? Da mu je to jedini posao? Da je član neke udruge koja ima umjetnički predznak? Da neki kritičar proglasi to što radi umjetnošću? Ili sve to skupa? Nemam pojma.
Čini mi se da baš i nema kriterija. Ima ih koji zalijepe dva kamena skupa, pa to predstavljaju kao umjetnost. Ima ih koji skuvaju pašticadu tako da ne iskače ni jedan okus, ni klinčić, ni kiselost kvasine, ni dim pancete, ni slatkoća vina… čisti Umami u loncu. Niko ih ne smatra umjetnicima, kao ni proizvođače pršuta ili one koji im dizajniraju etikete.
Najbolje je da sve ostane pod tim pojmom kultura. Nek to bude zbroj svega što znamo i što radimo. Tako će nas tzv.kulturnjake gledati đuture, tretirati i financirati jednako. Bolje uranilovka, nego da neko samoproglašenim umjetnicima mora reći da to nije to.
Ljudi smo. Umjetnici smo. Preživljavanja.
Piše: Davor Šegota
