Led s Arktika i bura s Biokova otpuhali su ovogodišnje žalosno Valentinovo. Prošlo je gotovo nezapaženo. Svaka čast tom talijanskom svecu iz 3.stoljeća, ali ja kao pionir, omladinac, pa vojnik JNA, socijalističko sistemski programiran u formativnim godinama, uz jedan trogodišnji intermeco kad sam stjecajem okolnosti bio križar (duga priča, volim krajnosti), mogu samo reć’: Oklen tebe, moj Valentine?

1992. dobio sam 3 dana dopusta i otišao s fronta da se oženim. Svečano, doživotno Da, rekao sam u predvečerje 15.02. (dan nakon Valentinova). S ovim podatkom nisam obogatio vaš život, nego samo želim reći da ja mlađahni vojak, pače heroj, moja lipa nevista, kumovi i još stotinjak pijanih svatova nismo znali za Valentina, a kamoli Valentinovo. Tako kad kažem kada mi je godišnjica braka svak misli kako se radi o romantici u izboru datuma, i nikog ne možeš uvjerit da je u pitanju slučajnost. Mlađi članovi društva ni ne razmišljaju o ovoj prevažnoj problematici, prvo jer ih opravdano boli briga, a drugo jer im se čini da je Valentinovo bilo oduvijek tu, kao Božić ili Uskrs.

Kako uopće nastaju praznici, blagdani svjetovni i vjerski? Pustimo sad mučenika Valentina po kojem se uvijek kenja kako je to konzumeristički blagdan izmišljen od prodajnih lanaca i sl. kao da to nije Koka Kolin Senta Kloz, ili ruski odgovor Djed Moroz. Uostalom i sam Božić je datumski određen političkim kompromisom kršćanskih i barbarskih običaja, a za Uskrs bolje da vam i ne pričam. Vrlo malo vjernika odnosno onih koji se tako deklariraju, a oči bi vam iskopali da ih drugačije svrstate, znaju zašto Uskrs mijenja datum svake godine i kako do toga dolazi. Možete ih prepoznati po tome što uvijek pitaju: Kad je ove godine Uskrs? Uglavnom su to kršćani, katolici, odnosno, turistički radnici. Nekakav početak turističke sezone (datum također iz legende) navodno pada baš na Uskrs…

Oglas

Zamirit ću se svima, a samo sam htio ukazati na činjenicu koliko se brzo navikavamo na nove stvari. Neke imaju bolje uporište i bolji Pi Ar, pa se brže ukorijene, a drugima treba vremena. Recimo Tijelovo. Napravite anketu, pitajte ljude oko vas da vam pošteno kažu o čemu se tu radi i kad to bude. Moje pare su na omjeru jedan od deset. Hrvat sam, katolik, dragovoljac domovinskog rata, aktivan član zajednice i jednom će me uz počasni plotun traljavih ročnika poleć podno gordog Biokova, ali ja ne znam ni jedan hrvatski svjetovni praznik… Aj, znam Oluju 5.8. i priznanje 15.1. I to je to. Koliko god se domoljubi koji su rat proveli u diplomaciji trudili da mi objasne značaj nekih datuma, ja se nemilo iznenadim da se radi baš o tome. Sjećam se dana kad je pao Vukovar i dana kad je Tuđman kupio sebi avion.

Bio sam na terenu i bili smo psihički prilično u penisu tih dana, jer iako to nije nitko naglas rekao svi smo počeli sumnjat oćemo li ikad zaustavit stoku što u stampedu nadire sa svih strana. Dakle, za to vrijeme dok su neki mislili dobre misli prije nego se popnu na kakvu čuku, ili bace pod maslinu da ne dobiju geler u glavu… za to vrijeme su neki pljucali u kemijsku i bilježili datume u tekice, mišali jaja i likadine za blagdane koje će na njih lijepit. Pustimo to. Oprostit, ali ne zaboravit.

Ovim pred Bogom i narodom, u svoje ime amnestiram bidnog Sv. Valentina koji je postao sinonim za izmišljene i bezvrijedne blagdane. Ko neki sajdkik pokladnog Krnje, nema ko mu na blagdan nije digao nogu i pustio zloban komentar ili dva. Zato ga sad oslobađam svih optužbi i želim mu još godina i godina zagrobnog života.

Valentinovo u usporedbi s drugim blagdanima koje slavimo bar nosi poruku ljubavi. A toga nam, vjerujte fali. Možda je ta ljubav ljigavo komercijalizirana srčekima, pusama i tonama cvijeća (kao za 8.Mart?). Možda živimo u svijetu u kojem istina ne vrijedi više od dojma. Vatromet za Novu Godinu, vojna parada na Bundeku i bengalka na Sjeveru teško skrivaju nakupljeni jad i Saund of Sajlens onih koji ne žele više gledati oko sebe. Šanel 5 je jedan od najprodavanijh parfema na svijetu i bog zna koliko ih je prodano prošlih Valentinova. Onda se jednom saznalo da je esencija tog parfema cvijet jasmina kao i izlučevina analnih žlijezda cibetke, beštije najsličnije velikoj patangani. Analni faktor je bio razoran, prodaja je pala, hitno su se uvele sintetičke zamjene. Ali to ne mijenja dojam da kako god nešto bilo lijepo ter ugodno mirisalo, koliko god željeli da je to svetinja kojoj u čast gordo dižemo čela u vis, prečesto u svojoj biti ipak je to samo dobra probava cibetke. Zato, neka tebe moj Valentine.
Piše: Davor Šegota