Ponekad sam rastresen, a to mi je od toga što mi je dva puta proša tenk priko glave. Dok sam služio vojni rok u JNA, dvaput sam morao demonstrirati mladoj vojsci borbu protiv tenkova. Sred ravnice naslonjene na mađarsku granicu, čučao sam u rovu naoružan bocom Nikšićkog piva (čitaj Molotovljev koktel). Tenk bi uz groznu buku, cvileći gusjenicama prošao iznad mene, zatrpao me tonom blata, a ja bi kao kakav osvetoljubivi glineni Feniks izašao iz rupe (Aha! Moj si!) i preciznim hicem zveknuo bocom tenk odzada. Oni maštovitiji su mogli vidjeti ogromni plamen, posadu koja bježi i uništeno oklopno vozilo, a u stvarnosti boca bi pukla i to je bio kraj vježbe. Bilo je to u rano proljeće 1985. godine kad sam uništio dva JNA tenka. Posljedična rastresenost ponekad mi ne dozvoljava da organiziram misli kako bi htio, pa se one sukobljavaju tražeći primat koju prvu da bacim na papir.
Ajde nek to danas bude PPP-Provincijska Percepcija Prioriteta.
Radi se o skupoj zaraznoj bolesti kojoj masovno podliježu osobe na društvenim pozicijama. Neki su otporniji i duže imaju imunitet, dok drugi koji su genetski skloni ovoj po proračun opakoj bolesti, već drugi dan mandata razvijaju prve simptome. Pretrage izjava i analiza intervjua vam mogu pokazati koliko je kod koga bolest uznapredovala.
Tako će vam svaki stranački mastermind ispaljen u orbitu odlučivanja, na visinu gdje se od čovjeka vidi tek tjeme (gornji dio glave po kojem tako rado seru ptice i sve što leti), steći neke nadljudske sposobnosti. Mučki s leđa cijepljen mikročipom, iza uveta ima botun kojim se spaja s Bil Gejtsom, na pet ge mrežu i s printerom u kancelariji protokola, bez produžnog kabela, samo gurajući dva prsta u utičnicu. Ako preživi te zavjere, strujne udare i neku bezveznu gripu što je pobila par milijuna, on postaje vizionar potpuno upoznat sa slovom zakona i sa svim ostalim slovima, opravdano bahat, vidovit, gata iz kave i projekcija punjenja proračuna. Ničeov nadčovjek idealizira Milana Bandića i ni ne znajući da je zaražen PPP-om počinje halucinirati.
Biran od strane stranke, ili samo tamo nasađen dotični Superman se ne želi zajebavati s vašim svakodnevnim problemima. S vašim prioritetima. Jer vi, jebiga, niste vizionari. On razmišlja stoljećima unaprijed, a vi bi ste htjeli umjesto da sudjelujemo u NASA -inom programu naseljavanja Marsa da se ne proširuje pedeset godina stara škola, nego da se izgradi nova. Vi bi ste takvi sitničavi, ograničeni i jadni htjeli da ne postoje liste za upis u vrtiće, nego da svako dijete rođeno ima zagarantirano mjesto. Vi biste htjeli imati zdravstvenu skrb kakvu ste imali prije pedeset godina, htjeli biste kino, kazalište, dom kulture, gradske dvorane sportske i kulturne, gradski promet, dovoljno mjesta u domovima za starije… Eto tako razmišljate vi koji niste zaraženi PPP-om.- Provincijskom percepcijom prioriteta.
A prioritet je recimo žičara. Mega projekti su ono po čemu će te pamtiti. Boljšoj baleti na parkiralištima, bar jedna piramida na Svetom Petru, kao u Maunt Rašmor u Bikovo uklesane glave naših predsjednika… Zar ne možete halucinirati skupa s vizionarima na položajima? Zašto ste tako prizemni? Sjeća li se ko Buroline, megaprojekta na današnjem parkingu ispred hotela Osejave? Zašto ne želite žrtvovati kvalitetu svog života, tekući proračun i još nekoliko idućih generacija za jednu takvu turističku atrakciju ili bar za sistematsko uništavanje Biokova. Da smo mi Švicarska, ili bilo koja druga zemlja bez ortačkog, kroni kapitalizma, ne bi rekao ni a… Ali kad uzbrdo krenu kiosk i građevinski predatori kojima će žičara otvoriti prostor za zaradu… Moći će se kupit japanke, peraje i kuhani kukuruz i na startu i na cilju žičare. Topli Giros na tisuću četiristo metara. Ćevapi pet u pola na Vošcu. Vok na Skajvoku, a pastirski stanovi će imati četiri kata i bungalove. Cesta će se proširiti za buseve, wc-e, kafiće, a planinarski domovi za bazene i velnes centre, a negdi ćemo morat i peć janjce za domaći svit… Za sto godina u Europi će se tražiti rezervati netaknute prirode, a mi ćemo moć ponudit Kazino na najvećoj nadmorskoj visini.
Lakše bi bilo da se zarazite PPP-om, jer onda ste predodređeni za velike stvari. Zapisani u povijesti. Vaš provincijski mentalni sklop će doći do punog izražaja. Vama će se ukazati puti kako biti ljepši bolji i veći od Londona i Pariza. Prioritet postaje grandioznost, a opsesija spomenik samome sebi. Dok se srede svi papiri za navedene povijesne pothvate, u trećem desetljeću 21.stoljeća slavit će se uz svečano otvaranje kad se u neku uličicu na kraju grada postave kandelaberi, te će se taj pothvat uz dva kraća asfaltiranja naći u svim godišnjim izvješćima. Zlobnici bi rekli da je to prava mjera stvari.
Piše: Davor Šegota, foto: O.F.
