Kad se radi priča o nekoj ustanovi ili udruzi, običaj je razgovarati sa glavnim i odgovornim. No, za ovu priču, priču o makarskoj stanici Hrvatske gorske službe spašavanja, mi smo izabrali 25 – godišnjeg Antonija Tolića. On , naime, nije pročelnik ali je jedini formalno zaposlen u ovoj neprofitnoj volonterskoj organizaciji u kojoj je, prema vlastitim riječima, prava ‘Katica za sve’. Stoga, podrazumijeva se, i vjerodostojan izvor informacija.

Foto: Duje Antonini

Od početka ove godine makarska ispostava HGSS-a odradila je ukupno 17 akcija od čega je, nimalo iznenađujuće, osam uključivalo potragu po Biokovu. Bilo je tu i dva slučaja utopljenika, izvlačenja pasa pa sve do bizarnog slučaja cjelodnevne pretrage planine i mora zbog – slučajno uključenog SOS signala iz obiteljske kuće u Tučepima.- Kad radite ovaj posao, nagledate se svega ali s vremenom ‘oguglate’. Jedino na što se nikako ne možete priviknuti jest kada imate smrtni slučaj djeteta ili kolege. Na te situacije jednostavno nikada niste spremni – kaže Tolić koji je u rad HGSS-a uključen već devet godina.Bez obzira koliko voljeli planinu i more i imali veliko srce koje je spremno spašavati ljudske živote iz čiste plemenitosti, član HGSS-a ipak se ne može postati tek tako.- Punopravni član HGSS-a postaje se na način da dva spašavatelja predlože osobu a onda ostali članovi glasuju. Osim punoljetnosti, preduvjet je fizičko i mentalno zdravlje. Ukoliko kandidat bude prihvaćen na glasovanju, slijedi standardna medicinska obuka pružanja prve pomoći na nepristupačnim terenima te daljnja specijalistička obuka za planinarenje, ronjenje, rad sa potražnim psima i slično. No, jednako važno kao sve nabrojano, ako ne i važnije, jest da je osoba koja želi pristupiti HGSS-u društvena i od povjerenja. Mi smo u stanici svi prijatelji i družimo se i van terena. Ako ti ne mogu virovat za stolom, ne mogu ti virovat ni u stini – objašnjava Antonio Tolić.

Kad je riječ o novcu njega, kaže Tolić, nikad dovoljno. Jer, sva oprema koju HGSS koristi iznimno je skupocjena i treba ju redovito održavati a svaka pokrenuta akcija košta.
– Grad Makarska izuzetno je susretljiv po pitanju financijske podrške, ali neke općine mogle bi biti malo šire ruke. Neću ih imenovati, same će se prepoznati – uz smješak će Tolić, otkrivši kako je ispostavi na vrhu prioriteta preseljenje u novi prostor ili pak, ozbiljnija adaptacija postojećeg.Zanimljivo je, pak i da među 34- oro makarskih HGSS-ovaca, svoje mjesto imaju i dvije mlade žene.- Obje su odlične i potpuno ravnopravne s nama, nema poštede – smije se Tolić. I za kraj upitali smo našeg sugovornika je li se situacija sa strancima koji Biokovo pohode u japankama i sa malom bočicom vode nakon višegodišnjih apela iole promjenila.- Statistika na nivou države kaže kako na strane državljanje otpada nekih 15 do 20 posto akcija. Nama ovdje ipak još najviše posla zadaju upravo stranci. Njihova osvještenost o opasnosti planine je možda malo veća nego nekad prije ali još uvijek nedovoljna. Evo, primjerice, u našoj posljednjoj akciji potrage za dvoje stranih državljanja koji su se uputili na Biokovo iz Baške Vode na kraju se ispostavilo kako ja majka od djevojke turistički vodič kojoj je posao, između ostalog, upozoravati češke turiste o pravilima izleta na Biokovo i na kraju je njena vlastita kći ne posluša i bude predmet potrage. S ljudima jednostavno nikad ne znaš – zaključuje Tolić.
R.I.