Točno mjesec dana je prošlo otkad smo poslali upit na adresu Ministarstva kulture, a vezano za trajnu zaštitu hotela Maestral u Brelima. Odgovora nismo dobili, iako smo zbilja bili dosadni s ponavljanjem upita. Zanimalo nas je, ukratko, je li se održao sastanak Povjerenstva za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra. Ako jest, što je odlučeno, ako nije, kad će biti sjednica. Međutim, za odgovor smo ostali uskraćeni.

Da pojasnimo i podsjetimo, hotelu je istekla privremena zaštita još u studenome prošle godine, a unatoč tomu što se splitska konzervatorica Sandi Bulimbašić prošle godine zauzela za pripremu prijedloga zaštite te obrazloženje o valorizaciji, i to debelo na vrijeme, Maestralu je “otkucalo” i trenutno ovaj hotel nema nikakvu zaštitu osim kroz prostorni plan. Odrađena je čak i svojevrsna medijska kampanja pod palicom nekolicine udruga te je priređena izložba u Orisu pod nazivom “Sunčana strana modernizma”.

Mediji su bombardirani, no u međuvremenu se ništa nije pomaklo s mrtve točke. Jer, očito je da se u ova četiri mjeseca povjerenstvo iz nekog razloga nije sastalo, iako su potpisnici ovih redaka na davni upit u prosincu 2020. najavili kako će se o sudbini Maestrala raspravljati na jednoj od sljedećih sjednica.

Oglas

Maestral ima zaštitu kroz prostorni plan, no plan ne štiti interijer ovog modernističkog remek-djela autora Ante Rožića, Matije Salaja i Julija DeLuce. Interijer je neosporno, drže u Udruzi Kačić, a smatra tako i konzervatorica Bulimbašić, izuzetno vrijedan, a konzervatorica kaže kako je pojedinačna zaštita u ovom slučaju jako važna jer jedino ona štiti unutrašnjost objekta. Unutrašnjost hotela obiluje umjetničkim djelima i treba ju sačuvati, slažu se čak i u Bluesun hotelima koji su nam tada rekli da će bilo kakva rekonstrukcija o tome voditi računa. Naime, adaptacija hotela u dijelu smještajnih kapaciteta nije rigorozna, no recepcija i lobi imaju visoku vrijednost.

Međutim, u cijeloj priči prije neka tri tjedna i javno se zbio zaokret o kojemu se neko vrijeme pričalo. Hotele Bluesun kupuje američki fond, a objektima će, kako je najavljeno, upravljati Imperial Riviera. Obećanja jednog investitora očito ne jamče ništa, jer se vlasnička struktura mijenja i ne znamo što drugi investitor smjera. Ne garantiraju zaštitu niti obećanja načelnika Stipe Ursića čija je pozicija isto podložna promjenama. Jedino što čuva Maestral jest pojedinačna zaštita o kojoj se, iz razloga oko kojega možemo samo nagađati, još uvijek nije vijećalo.

Srećom, hotel ima barem kakvu takvu zaštitu kroz prostorni plan, a čini se da postoji i nekakva politička volja oko očuvanja bisera turističke arhitekture. Jer da nije uvršten u plan, hotel bi se sutra komotno mogao rušiti. Nedavno smo se, prilikom istraživanja o jednom drugom objektu, uvjerili u apsurd zakona. Naime, u Zakonu o autorskim pravima navodi se da vlasnik autora djela niti ne mora konzultirati u slučaju rušenja objekta; dovoljno je da mu velikodušno dozvoli da fotografira objekt prije “eliminacije” i maksimalne financijske eksploatacije u vidu povećanja kapaciteta.

Ivona Ćirak /foto Fb