Zamislite da vašem djetetu nastava završi u 12 sati, vaš srednjoškolac je u Omišu, i strpljivo čeka autobus koji vozi za dva sata. Međutim, u 14, 15 sati autobus prođe, budući je već primio maksimalni broj putnika koji mu dozvoljavaju epidemiološke mjere, a vaš srednjoškolac, zajedno s ostalima, ostane čekati još dva, dva i pol sata kako bi se vratio u Makarsku, gdje napokon stiže oko 17,15. Ovo nije hipotetska nego stvarna situacija, rekli bismo svakodnevna za 50-ak đaka koji pohađaju srednju školu u Omišu. Doduše, ne završi im nastava svaki dan u 12 sati, no autobus u 14,15 je pravi bingo, jer vozači znaju kakva su pravila i ne žele riskirati kazne kako bi ukrcavali još putnika.
U kategoriji još jednog hrvatskog nonsensa, priča je to koju su nam potvrdili i roditelji, među kojima i Emil Nizić, otac učenika 2.razreda srednje škole u Omišu, i Tomislav Đonlić, pročelnik županijskog odjela za prosvjetu, i makarski dogradonačelnik Dražen Nemčić, i načelnik Općine Brela Stipe Ursić, kao i sam direktor Prometa Makarska Igor Tomašić. Gdje je nastao problem? Po svoj prilici, u neusklađenosti pravilnika i – života. Naime, mjere vezane za javni prijevoz osmišljene su zbog sprječavanja širenja zaraze covida, no problem nastaje jer nisu provedive u stvarnom životu od kada su se učenici vratili u školske klupe. Umjesto da se problem predvidi, on se uočava tek sada, u svakodnevnom životu, u kojemu roditelji odlaze po svoju djecu u Omiš, jer ih ne mogu pustiti da satima lutaju gradom.
-Da, prošli sam tjedan išao po sina jer je imao manje sati, a ovi po koje nisu došli roditelji doma su došli tek iza 17 sati. Županija bi trebala riješiti taj problem uvođenjem novih linija, nama je jasno da prijevoznik nije kriv jer mora poštivati pravila, i naprosto ne može ukrcati veći broj đaka, kaže Nizić.
Igor Tomašić, direktor Prometa Makarska, veli kako problem treba rješavati na višoj razini. Oni po ugovoru kao prijevoznik učenika nemaju propisan broj linija, jer po pitanju srednje škole, koja nije obvezna, đaci idu redovnim linijama. Za njih ne postoje posebne, niti ih ugovor obvezuje na uvođenje dodatnih zbog ovakvih situacija.
-Uputili smo više dopisa prema stožerima i Ministarstvu obrazovanja jer se ovo mora riješiti. Mi ne možemo uvoditi nove linije jer nam je to trošak. Rješenje bi bilo u sljedećim mogućnostima: ili da stožer poveća maksimalan broj putnika, ili uvođenjem javne usluge. Po direktivi EU javnu uslugu je RH i resorno ministarstvo trebalo sprovesti još krajem 2019., a javna usluga znači da bi se na nivou županije odredila mreža linija. Primjerice, time bi se riješio problem srednjoškolaca, ali i postiglo bi se bolje povezivanje sredina poput Zagvozda sa središtem županije. To je sad na Županiji, rečeno je da bi se ovo trebalo riješiti kroz veljaču, ali vidjet ćemo. Mi međutim ne možemo voziti kako netko želi jer to košta. Kada su samo maturanti išli u školu, znali smo ići po njih 10 i vratiti prazan autobus iz Splita. Eto, ja bih volio da mi ministarstvo kaže kojeg učenika s pokazom za smijem voziti, a kojeg ne smijem, jer ih ne možemo povesti sve, kaže nam Tomašić.
Tomislav Đonlić kaže kako su s problemom upoznati. – Nastojat ćemo to riješiti kroz naredni tjedan. Tražili smo mišljenje stožera koji bi eventualno dozvolio veći broj odnosno veći postotak putnika, kako bismo mogli sve primiti, kratko nam je kazao Đonlić.
Inače, prijevoz srednjoškolaca sa 75 posto sufinancira država, a preostalih 25 posto preuzimaju jedinice lokalne uprave, odnosno prijevoznik.
Osim problema sa srednjoškolcima koji se školuju van Makarske rivijere, postojao je i problem s putnicima na potezu Makarske rivijere. Bila je, naime, ukinuta jedna linija, kako nam je kazao načelnik Brela Stipe Ursić, no ta je linija vraćena. – Problem je bio što su učenici kasnili u školu zbog peripetija s autubusom budući im autobus nekad jednostavno ne bi stao. Našli smo rješenje, a ako bude trebalo plaćati i još jednu liniju, kao Općina smo spremni, kazao nam je Ursić dodajući kako je u Njemačkoj taj problem riješen unatoč tvrdom lockdownu, pa se autobusi pune, kaže, prema potrebama.
Dok se problem ne riješi, oko čega akteri ove priče “nastoje”, djeci ne preostaje ništa drugo nego čekati. I autobus i donošenje novih pravila. I rješavanje realnog problema u obrazovanju.
Ivona Ćirak/foto M.D.
