Ako mislite da Torta makarana mora biti baš onakva kakvu su pravile vaše bake, te je za vas bogohulno uopće usuditi se pomisliti na jednu posve drugačiju kombinaciju okusa, onda nam nećete povjerovati da je Makaranina zabiokovska rođakinja, Imotska torta, moguća i u sirovoj veganskoj verziji. Demantirat ćemo vas; moguća je, a do takve ideje kao i do njezina rezultata došla je Imoćanka Andreja Puljiz Gudelj koja je, zbog zdravlja, prije dosta godina prešla na veganstvo. A potom i na sirovojelstvo.

– Još dok sam tako radila pečene kolače, postojala je želja da napravim Imotsku tortu u vegan verziji bez glutena, ali sam to stalno odgađala. I sad kad sam prešla na sirovo, pogotovo sam s čežnjom gledala našu ljepoticu kad bi bila neka prigoda, jer što je fešta bez Imotske torte, tumači nam Andreja.

Odluka je pala da napravi raw vegan inačicu ove torte bogata okusa, ali je od te ideje dugo bježala, po svoj prilici iz strahopoštovanja prema jednom starom, iskušanom i provjerenom receptu koji je u slastičarstvu dobio uvaženo mjesto pod suncem.

Oglas

– Bojala sam se neuspjeha. Jer ništa slično nema po bespućima interneta, i sama sam morala smisliti sastojke kako bi bila kompaktna, ukusna i vizualno dobra. Nakon razmišljanja i mozganja, jedan dan sam je samo odlučila napravit jer je inspiracija bila tu. I iz prve je stigla, savršena u svom postojanju, ponosno će ova kreativna Imoćanka vještih ruku.

Pitat ćete se kad stigne uklopiti svoju ljubav prema kuhanju u svakodnevne obaveze, jer Andreja je majka petoro djece. Godinama je bila zaposlena u obiteljskom obrtu, trgovini boja i lakova. Voljela je, kaže, taj posao zbog prilike da ispolji svoju kreativnu i znatiželjnu prirodu, ali sastavni dio rada u takvom obrtu je i izloženost teškim metalima. Miješajući boje Andreja se, veli, zatrovala, no to ju je primoralo da okrene jednu novu, svjetliju i svakako zdraviju stranicu života.

– Iz zdravstvenih razloga mijenjam prehranu, izbacujem meso kojemu sam se povremeno vraćala, izbacujem pšenično brašno kojem sam se isto povremeno vraćala dok nisam otkrila alergiju na gluten. S vremenom izbacujem sve namirnice životinjskog porijekla i sve rafinirano, prisjeća se Andreja koja je duži period bila na kuhanoj veganskoj prehrani.

Otkad je gotovo pa u potpunosti na sirovoj voćnoj prehrani osjeća se, kaže, svaki dan sve bolje, zdravije i dakako, ispunjenija životnom energijom.

S ovom prehranom kombinira dosta šetanja. Ništa ljepše od šetnje kroz šumu iznad naših bisera, Modrog i Crvenog jezera, smije se Andreja.

Naša Imoćanka ponosna je na svoju tortu, koja, uostalom, nije jedina raw slastica koju spravlja. U njezinoj kuhinji nastale su brojne torte koje su ugodne i nepcu i oku.

U tom i jest ljepota sirove, neprerađene, izvorne hrane pune okusa i nutrijenata, a opet bez tereta grižnje savjesti koju osjećamo jedući kalorijske bombe pune šećera, bijelog brašna i mliječnih, teže probavljivih proizvoda. A recept?

– Tajna, zagonetno će naša Imoćanka koja je uspješno spojila tradiciju i osviještenost modernog čovjeka o hrani koju konzumira u jednoj ukusnoj i zdravoj slastici koja promovira i njezin kraj, ali i zdrav život.

Ivona Ćirak /foto Mijo Zidar