U nedjelju 31. listopada 2021. u Splitu je u 76. godini, nakon duge i teške bolesti, preminula školska sestra franjevka dr.sc. Marija s. Edita Šolić, znanstvena suradnica i muzejska savjetnica koja je za svoj rad i djelovanje 1998. godine dobila jedno od najviših priznanja Grada Makarske – Pojedinačnu Nagradu Grada Makarske.
Dr. sc. Marija Edita Šolić u Makarsku je došla davne 1966. godine kao mlada školska sestra franjevka i nikad je više nije napustila. Iz Makarske je odlazila samo na školovanje i doškolovavanje na kojem je konstantno radila – zbog odlaska na četverogodišnji studij u Sarajevo gdje je stekla zvanje profesorice biologije i titulu magistrice bioloških znanosti te stjecanja titule doktorice prirodnih znanosti na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Dolazak u Makarsku i susret sa dr. fra Jurom Radićem, velikim teologom i prirodoslovcem, usmjerili su njezin životni i profesionalni put.
Nakon dolaska u Makarsku u početku je radila poslove u domaćinstvu kojima su se inače bavile sve školske sestre franjevke. Fizički rad nije joj teško pao jer je kao dijete iz velike obitelji imala razvijene radne navike. Vrijedna i radišna nije bježala ni od metle ni od motike, ni kao mlada sestra franjevka, a ni kasnije kada je brzo učeći od svog učitelja već stekla znanstvenu titulu.
Rad sa dr. fra Jurom Radićem, pokretačem događanja koja su Makarsku u to vrijeme doveli na kartu gradova gdje su se ugledni znanstvenici okupljali upravo na temama koje su njoj bile bliske, utjecao je na njezin životni put koji će biti posvećen znanstvenom istraživanju prirode i njezinom očuvanju. Bila je jedna od rijetkih školskih sestara franjevki koja se posvetila znanstvenom radu i na neki način bila ispred svog vremena.
Vrijeme njezina dolaska u Makarsku bilo je vrijeme progresivnih ideja vezanih za zaštitu prirode, vrijeme znanstvenih skupova i kongresa na kojima su se okupljali tada vrsni stručnjaci iz Hrvatske, regije i svijeta, u suorganizaciji bivše općine Makarska te državnih i znanstvenih institucija. Bilo je to vrijeme osnivanja Instituta „Planina i more“, proglašenja Biokova parkom prirode i utemeljenja Biokovskog botaničkog vrta Kotišina – botaničkog vrta biokovske flore.
Dr. fra Juri Radiću pomagala je oko zbirke školjaka u Malakološkom muzeju, a paralelno je radila i na proučavanju biokovske flore i vegetacije te prikupljanju meteoroloških podataka. Oduševljavala ju je jedinstvena priroda biokovskog područja kojemu je često pohodila sa prepoznatljivim teškim ruksakom na leđima prikupljajući materijal za istraživanja i herbarij koji je prostorno obuhvatio područje cijele Dalmacije, a sadržajno različite vrste bilja i algi. Cijeli svoj životni vijek predano je radila na izradi herbarske zbirke „Herbar Biokovskog područja“ (MAKAR) koji broji cca 25.000 primjeraka.
Od 1979. do 1992. u Makarskoj su održana četiri znanstvena skupa o prirodi biokovskog područja nakon kojih su ostale i vrijedne publikacije „Acta Biokovica“, a dr. sc. Marija Edita Šolić predano je radila i kao članica Organizacijskog odbora i uredništva uz dr. fra Juru Radića koji je ostao glavni urednik sve do svoje smrti 1990. godine. Nakon toga, 1992. glavni urednik bio je dr. sc. Nikola Tvrtković, suradnik Malakološkog muzeja i Instituta „Planina i more“ te nekadašnji ravnatelj Hrvatskog prirorodoslovnog muzeja u Zagrebu. Godinu dana kasnije, 1993. održan je posljednji skup u formi kongresa, a glavna urednica zadnjeg izdanja publikacije „Acta Biokovica“ bila je upravo dr. sc. Marija s. Edita Šolić. Izdavač publikacije ,,Acta Biokovica” bili su SIZ za kulturu bivše Općine Makarska, Centar za kulturu bivše Općine Makarska te Institut „Planina i more“, a suradnja je uspostavljena sa državnim i znanstvenim institucijama pod čijim su se pokroviteljstvom ovi skupovi odvijali.
Dr. sc. Marija s. Edita Šolić živjela je i djelovala samozatajno, nije se voljela medijski eksponirati pa makarska javnost nije ni znala za detalje njezine znanstvene karijere i stručnog usavršavanja.
Surađivala je sa uglednim znanstvenicima diljem svijeta te kao koautorica ili autorica objavljivala brojne znanstvene radove od kojih je posljednji na kojem je sudjelovala, na temu genetske i fenotipske varijabilnosti između divlje i kultivirane kadulje (Salvia sclarea), u svibnju ove godine objavljen u uglednom internacionalnom časopisu Plos One. Bila je aktivna sudionica znanstvenih skupova i kongresa, uvijek neumorna u stručnom usavršavanju pa je i nakon doktorske disertacije stekla status znanstvene suradnice i muzejske savjetnice. Širokog znanja i širokih pogleda uvijek je bila i ostala predana molitvi u svom radu i djelovanju.
Nakon smrti fra Jure Radića dr. sc. Marija s. Edita Šolić nastavila je raditi na očuvanju njegove ostavštine i znanstvenom radu. Svoj veliki doprinos dala je formiranju, opstanku i održavanju Malakološkog muzeja u kojem je godinama dočekivala brojne turiste i školske grupe. Osim Malakološkog muzeja, predano je radila u Institutu „Planina i more“ i održavajući zbirku živog bilja i fosila u atriju instituta. Uz institut vezana je i njezina neostvarena želja – rješavanje njegovog formalno-pravnog statusa. Uz znanstveni rad, najviše je uživala u suradnji sa školama i dječjim vrtićima i kroz svakodnevno vođenje grupa poticala najmlađe na promišljanje o važnosti i značaju očuvanja, zaštite i suživota s prirodom. Surađivala je sa udrugama, a u suradnji s Hrvatskim planinarskim društvom „Biokovo“ radila je na utemeljenju Poučnog ekološkog puta dr. fra Jure Radića.
Dr. sc. Marija s. Edita Šolić ostala je vjerna struci i zaključcima prvog znanstvenog skupa o prirodi biokovskog područja kojima su već tada jasno formulirani problemi s kojima će se Makarska suočiti u godinama koje dolaze; ,,….da se nakon proglašenja Parka prirode nastavi raditi na pripremi terena za viši stupanj zaštite Biokova, očuvanju vrta biokovske flore u prirodnom ambijentu, da je nužno provesti istraživanja voda i morskog dna, čuvati šume, svesti na minimum zagađujuću industrijsku izgradnju uz hitno rješavanje ispusnih voda cijelog makarskog područja….”.
Ustrajno je ukazivala na potrebu ispravnog vrednovanja i zaštite prirode našeg područja, javno se i beskompromisno zalagala za opći interes i očuvanje prirode i prostora no u toj je borbi često ostajala usamljena. Analitična, kritična i argumentirana radila je i djelovala na unapređenju životnog okruženja uz naglasak na duhovnoj komponenti koja se sjedinjuje i isprepliće s prirodom.
Iako nije bila rođena Makarka (rođena je u Brštanovu) časna Edita ili sestra Edita, kako su je Makarani zvali, u potpunosti se „saživila“ sa gradom i svojim sugrađanima. Bila je uvijek spremna pomoći slabijima i nezaštićenima, istinski prijatelj koji te uvijek dočeka raširenih ruku u prekrasnom vrtu ispred Instituta „Planina i more” u kojem su mir i spokoj jednako nalazili brojni znanstvenici, prijatelji, njezini sugrađani ili tek slučajni prolaznici.
Posljednji ispraćaj dr. sc. Marije s. Edite Šolić bit će u četvrtak, 4. studenoga 2021. u 14.45 sati u Splitu na groblju Lovrinac.
Izvor: www.makarska.hr , foto: Grad Makarska
