Nedavno je u Makarskoj održana radionica koju je održala agencija koju je Grad Makarska angažirao na izradi Strateškog plana kulturnog turizma grada Makarske. Aktualna gradska vlast stavila je u svojim najavama jedan od akcenata upravo na kulturu, ali ne samo kroz nekakve turističke projekte nego, kako vele, kroz podizanje kvalitete života samih stanovnika. Posredno, to bi se po njima trebalo odraziti i na samu kvalitetniju turističku sliku.
Istovremeno, još bivša je vlast započela ili najavila niz projekata koji su direktno vezani za kulturni turizam i kroz koje se može pričati ta priča; tako imamo Kotišinu, Villu Irenu, Arheološki park, Industromontažu, Merkur 5…Gdje će se, i kako susresti postojeći projekti, te nove ideje poput Peškere i sređivanja stare gradske jezgre? Kako će se svi ti projekti, zajedno s nematerijalnom baštinom, smisleno povezati u jednu priču o Makarskoj? Moramo li za sve to čekati izradu kulturne strategije i što od nje možemo očekivati?
O svemu tome smo razgovarali s dogradonačelnicom Antoniom Radić Brkan.
Zašto ste se prvo odlučili na strategiju razvoja kulturnog turizma, dok u isto vrijeme nemamo nekakvu opću strategiju razvoja turizma?
Kultura ima važnu ulogu u društvenom, političkom i ekonomskom razvoju društva. Kulturom potičemo kreativno poduzetništvo, umjetničku i kulturnu scenu, i razvijamo uvjete za nove motive dolaska na destinaciju. Nije uvijek nužno prepoznatljivost i autentičnost graditi na kulturnoj baštini ali je jako često u praksi upravo to početna točka. U izradi je i nacionalna strategija razvoja turizma, ona će nam dati ključne smjernice temeljene na svjetskim trendovima razvoj turizma. Uz nju i županijsku nema smisla trošiti novce za lokalnu strategiju.
A koji je drugi razlog?
Makarska je premala za izradu izolirane strategije bez predstavnika susjednih lokalnih uprava. Kada govorimo o turističkoj destinaciji , ona ne poznaje administrativne ni političke granice, to je prostorna cjelina turističke ponude, orijentirana tržištu tj. turistima. Turistička destinacija je cjelovit proizvod, povezana atrakcijama. Po tome je prirodno da cjelinu čini Makarska rivijera sa Zabiokovljem, tj Vrgorcem i Imotskim.
Je li uopće moguće dogovoriti se s okolnim općinama oko zajedničkog istupanja na turističkom tržištu?
Da, jer imamo dosta dobru suradnju s načelnicima, i do sada smo održali nekoliko uspješnih koordinacijskih sastanaka po nekim drugim temama. Osjeća se jedna mlada, pokretačka energija i ja vjerujem da možemo to zajedno iskristalizirati.
Čak i na Bašku Vodu, odnosno na Joska Roščića možete računati?
Vjerujem da da možemo, rekao je sudjelovati na nekim projektima. Potrebno je dogovarati se i podržavati međusobno kako bi se svi zajedno razvijali. Motiv dolaska na bilo koje mjesto na Rivijeri je sličan, stoga su zajednički nastupi i suradnja ključni.
Vratimo se na kulturu. Zašto baš kultura?
Kultura je godinama bila zanemarivana. Trenutna situacija je da turistu koji je došao u veljači s prvim otvaranjem hotela nemamo baš puno za ponuditi. To su fakti. Odlučili smo jasno definirati koje su naše snage i sukladno objektima koje imamo na raspolaganju krenuti u razvoj prepoznatljivosti i stvaranja novih motiva dolaska na destinaciju. Imamo nekoliko nekretnina koje možemo valorizirati poput Vile Irene, Industromontaže, Kulturnog centra u živkinom dvoru, no prvo i osnovno je definirati što je naš ključni segment prepoznatljivosti. Ovo je situacija kada je bolje raditi temeljito i sporije, stratešku a ne samo kako bi se zadovoljila forma. Ovo ostavljamo generacijama iz nas i iznimno je odgovoran zadatak.
Zato ste se odlučili uzeti agenciju Muze koje rade na ovakvim projektima?
Kontaktirali smo ih još ovo ljeto, kako bi bili sigurni da ćemo početi suradnju na vrijeme, a razlog je njihovo dugogodišnje iskustvo, super reference i metodologija. Njihove strategije su primjenjive, a na nama je da ne završe u škafetu. Cilja strategije je podignuti kvalitetu života građana i učiniti Makarsku atraktivnim mjestom za život i odmor.
I u koliko etapa bi se provodila ta kulturna strategija? Što možemo očekivati?
Ivanina kuća u Ogulinu, što je također projekt Muza, kao projekt je trajalo deset godina. Možda nije umjesno, no nekad se znam nasmijati kad me pitaju kad će biti nešto.Vrlo često je važnije da bude dobro napravljeno nego kada će bit gotovo, a kultura je jedna od takvih situacija. Nije nam cilj napraviti Villu Irenu , Industromontažu ili kulturni centar na brzinu da zadovoljimo formu već da ti prostori zažive s građanima. Kada mi prihvatimo i budemo konzumirali te prostore, prihvatiti će ih i turisti.
Onda je prvi korak te misije kulturno odgojiti sugrađane?
Prije svega, pod kulturom ne mislimo samo na muzeje i galerije nego na način življenja.Kultura je materijalna i nematerijalna baština.Tu spada način ispijanja kave, ove koće koje nam dolaze svaki dan u grad, onaj tzv.dolce far niente koji je turistima toliko privlačan; kultura nije samo Kulturni centar nego način života. Naš cilj je ponuditi jednu platformu građanima i komunikacijski ih usmjeriti kako da razmišljaju o gradu.
A ta platforma ovisi o rezultatima strategije? Što kad ona bude gotova?
Nakon toga ćemo dobiti osnovne smjernice, a onda ćemo vidjeti koja lokacija nam je najprihvatljivija za provedbu.
Imate li već sad neke ključne riječi, neke light motive, nešto na čemu će se graditi imidž?
To će nam ponuditi strategija kada bude pri kraju. Uključili smo kroz radionicu u ovaj proces sve dionike, i udruge, i javne ustanove, i privatni sektor, i ugostitelje, i muzeje; sagledali smo kulturu kao cjelinu.Sadržaj strategije u konačnici ne kreiraju Muze same već one svojom metodologijom iz naših radionica, istraživanja oblikuju našu strategiju. Zato je je važno da mi kao zajednica damo dobre smjernice.
Ali te inpute još nemamo?
Ne, to su one izvukle iz nas i proći će to kroz svoje filtere. Važno je reći da je prvi dio tog procesa vezan uz kulturni turizam, a drugi iz nematerijalnu baštinu.
Kako će to diktirati odnos prema projektima koje planirate ili koji su već u tijeku? Primjerice, Kotišina je manje-više završena, što je s tim?
Kotišina je završena ali na žalost nije još zaživjela. Projekt je odličan i sada je s partnerom projekta iz privatnog sektora potrebno kreirati motive dolaska. DMC agencije su kreatori motiva dolaska na destinaciju. Grad će tu preuzeti svoju ulogu, iako grad nije kreator. Praksa je da privatni sektor kreira motiv dolaska na destinaciju,jer ima financijski interes, naravno uz podršku Grada ili TZ-a a sukladno strategiji razvoja destinacije. Na primjer, hotelske kuće istražuju tržište i trendove, kreiraju sadržaje koji će biti motivi dolaska u njihove objekte, na nama je da damo infrastrukturnu platformu, pokrenemo priču i odredimo kuda idemo. Jer ako ne znamo kuda idemo, svaki put će nam odvesti tamo.
Grad treba stvoriti klimu pogodnu za poduzetnike?
Da, iako se već osjeća promjena. Gradonačelnik i ja dobro razumijemo muke poduzetnika. Želimo im se približiti i potaknuti ih, iako nam je jasno da se pokretačka energija najviše stvara kad je najteže i kad je najlošije, i kad se ljudi bore za egzistenciju. Mi smo u fazi kada je stopa iritacije prema gostima dosta visoka i to trebamo svi zajedno izbalansirati. To se dogodi zbog prekomjernog turizma u glavnoj sezoni, koji utječe na kvalitetu života građana i na kvalitetu doživljaja posjetitelja na negativna način; gužve, infrastrukturni problemi, čistoća…
Vratimo se na konkretne projekte koji su logički neki od temelja priče o kulturnoj baštini. Što je s arheološkim parkom, to je projekt koji je već u tijeku?
Nakon dugo godina rada došlo se do fantastičkih otkrića, projekt još nije gotov i on će biti sastavni dio ove strategije.
Zašto je propao odnosno nikad nije zaživio apel Makarske kao spoja mora i planine?
Ne bih se usudila reći da je propao jer ga je iskoristila Medora u Podgori. To se dogodi kad netko uzme agenciju da odradi kvalitetan posao, onda ona sagleda sve aspekte destinacije i master plan turizma gdje je to bila preporuka i odradi dobar posao. Tu se vraćamo na onu priču s početka o destinaciji i njenim granicama. Spoj mora i planine svima na Rivijeri je zajednički nazivnik.
Makarska je već preizgrađena i već se dogodio prekomjerni turizam. Može li se naći ikakav kvalitetan apel za imidž koji bi išao uz to? Kako to dvoje pomiriti?
Trebamo se suočiti s problemom i pronaći najbolje rješenje iz situacije gdje se sada nalazimo, a ne bježati od betonizacije i pričati neku paralelnu priču. Vjerujte mi da u očima naših stranih turista, u svjetlu globalizacije, Makarska je dalje je prekrasan mediteranski grad. Mi to gledamo s emotivnim filterom jer smo odrasli u ovom gradu i pamtimo kako je bilo i stoga smo prestrogi. Istina, više smo rasli nego se razvijali, ali ja volim svoj grad i vjerujem da ima potencijal razvijati se kvalitetno. Nekom tko dođe sa strane ne izgleda dramatično, osobito u predsezoni i posezoni.
Može li se nekim komparativnim prednostima i ljepotama anulirati taj minus prekomjerne izgradnje?
Ja vjerujem da može, jer je to stvar perspektive stvaranja slike Makarske kao destinacije. Prije svega, važno je da mi budemo svjesni sebe i da cijenimo sebe. Važno je osvijestiti da smo vrijedna destinacija, da volimo ovaj grad, da je u njemu lijepo živjeti, a onda će to i drugi tako doživljavati.
Recimo da mi koju tu živimo cijele godine vidimo svoj grad lijepim unatoč svemu, ili da barem vidimo potencijal za to. No što je s ljudima koji tu dođu samo ljeti, iznajmljuju svoje stanove i onda odu?
I oni će u jednom trenutku to prepoznati; ili će im biti lijepo u našem gradu pa će ostati, ili neće pa će prodati nekom tko će uživati u njemu.
No zašto bi prodavali ako od svojeg stana mogu lijepo zaraditi?
Ako je smještaj u redu i ako ga odobravam kao kvalitetan, zašto ne bi ostali. Mi nemamo s tim problem. Iznajmljivanje stanova na crno drugi je par postola i druga tema.
Govorili ste o pomlađivanju destinacije. Imamo tu neku generaciju mladih u 20-tima kojima je s jedne strane dosta toga servirano u smislu da se imaju priliku baviti obiteljskim rentijerstvom, ali očito je da ih to ne zadovoljava. Kako to promijeniti?
Dokaz da se sva manje ljudi vraća nakon studija nam govori da imaju druge interese i veće ciljeve. Danas ima destinacija u HR gdje se mladi ljudi upravo zbog turizma i vračaju, i jednom novom energijom i pristupom utječu na ponudu svog grada. Imamo i u Makarskoj dobrih primjera i to pozdravljam. Nakon studija ja nisam pokazala interes bavljenja rentijerstvom, ne iz razloga što je to loše, naprotiv i ja sam živjela s turizmom i od turizma. No znala sam da me ne zanima golo iznajmljivanje, koje možemo gotovo pa izjednačiti s trgovinom i kao takvo nema dodatnu vrijednosti. Moj dide je 70-tih i 80-tih iznajmljivao sobe a kako je bio pomorac, pričao strane jezike, pripremao je ribu na gradele gostima na teraci, uz svoje domaće vino, razgovarao s njima, to je radovalo i njega a stvaralo je emociju i privrženosti gostiju. Tome trebamo stremiti, ali naravno na na način da se vratimo 50 god unatrag, nego u skladu s vremenom koje živimo.
No i sami ste rekli da je došlo do zasićenja; iako se od turizma solidno živi, čini se da je svima puna kapa turizma?
Da, to je točno. Jer smo mi sad kao destinacija u fazi stagnacije. U prvoj fazi su, po nekom školskom primjeru, ljudi optimistični i entuzijastični. Kako se turizam razvija, trebaju se uključivati gradska uprava i TZ i određuje se smjer, što smo mi kao destinacija propustili, i to u dva navrata.
Sad smo u fazi stagnacije, i imamo dvije opcije, ili pomlađivanje ili pustiti da ide stihijski.
U tom slučaju biramo tržišta?
Na nama je da dižemo imidž stvaranjem novih motiva dolaska, otkrivanjem novih tržišta. Ove godine imamo WTA turnir. Makarska je na sjajnoj lokaciji geografski i vjerujem da će privući znatan broj posjetitelja i ljubitelja tenisa i dobre zabave. Na nama je da gostima koji dođu u naš grad pokažemo da imamo što ponuditi i osim tenisa ponudimo dobru zabavu, kvalitetnu gastro i eno ponudu, dodatne sadržaje. Osim organizatora ključni faktor su upravo naši sugrađani, obrtnici i poduzetnici koji će ponudom novih sadržaja i prilagodbom postojećih zaokružiti cijelu ovu priču.
Koja su tržišta na koja ciljate?
Mi svojom ponudom biramo profil turista, fokus su nam svakako i zamrla tržišta koja su nas se zasitila, ali koji poznaju vrijednost i jedinstvenosti Makarske.
Govorimo o razvoju destinacije, a još uvijek nemamo direktora TZ-a. Kad će natječaj?
To je pitanje za gradonačelnika odnosno predsjednika.
Dobro, kakvu onda osobu vidite na čelu ureda TZ-a?
Osobu otvorenog uma, spremnu raditi u iznimno zahtjevnoj situaciji i osobu koja je spremna timski surađivati s Gradom.
Je li vam onda bolje da ta osoba koja dolazi u kako kažete zahtjevnu poziciju bude netko tko nije iz Makarske?
Ja mislim da je bolje da bude netko domaći tko poznaje tematiku, ali ništa nije isključeno. Ima slučajeva po Hrvatskoj koji pokazuju dobre primjere i jedne i druge prakse.
Ivona Ćirak/ foto Ozren Franić
