Bernarda Silov, jedna od arhitektica iz tima Atmosfere koji je dobio prvo mjesto na međunarodnom arhitektonsko-urbanističkom natječaju, u intervjuu za portal Makarska danas kazat će kako im je bio veliki izazov raditi na idejnom rješenju za uređenje parka Peškera, iako naglašava kako trenutni prostor ne ispunjava uvjete za definiciju parka.
Sa suprugom Davorom i ostalim stručnjacima iz tima radila je, međutim, i dosta veće projekte. Od recentnih nagrada tu je Športsko rekreativni centar Korana s preko 500 tisuća kvadrata, Šetnica u Ivanić gradu, projekt “Idemo na Lonju”, Spomen obilježje velebitskim junacima ili ulaz u Nacionalni park Krka, za što su dobili prvo mjesto, a natjecali su se i za Spomen park Koreja i Guggenheim muzej u Helsinkiju. Studio Atmosfera, kako se vidi s njihove stranice, bavi se i produkt dizajnom.
Parku Peškera pristupili su znajući da se radi o specifičnoj lokaciji.
– Parter smo riješili kako se inače rješava u primorskim gradovima, kamenim popločenjem i zaista je velik dio površine ozelenjen, skoro 70 posto, kako bi se mogao koristiti prirodni hlad ljeti, umjesto da se postavljaju strehe i suncobrani. Zimi kad želite organizirati Advent ili imati za sebe svoj prostor, imat ćete jedan prekrasan park u kojem će djeca moći slobodno boraviti i igrati se, a u njemu će se moći družiti i penzioneri i svi drugi građani, veli Bernarda Silov.
Trenutno izdanje Peškere ne naziva parkom.
– Za park postoji jedna krajobrazna definicija, a nasade ne možemo tek tako nazvati parkom. U parku se svakom stablu pristupa pojedinačno, formiraju se razne grupacije zelenika i postoje promišljeni sistemi tako da kroz cijelu godinu ima različitite vizure. Parkovi postoje engleski, francuski, a ono što je prekrasno jest da ovdje možemo po prvi put definirati morski park koji bi bio više nalik arboretumu. Osim vizualne imao bi i mirisnu funkciju, pa bi pročišćavao zrak, a park općenito može jako puno doprinijeti javnom prostoru, kazat će arhitektica.
Dodaje kako će park pozicionirati gradski prostor u jedan visokovrijedni prostor.
– Gradu je najjednostavnije ulagati u gradski prostor, kvalitetno ga ozeleniti, osmisliti popločenje i samim time lokaliteti uz park postaju najskuplje zone grada. Pogledajte Maksimir ili Jarun, oko njih su najskuplji kvadrati, tumači Silov vrijednost urbanog parka.
Detalji poput garaže i prometa koji se doimaju kao slaba točka bili su, kaže, dio programa natječaja.
– A on uvijek zadaje određene parametre i ako ih ne poštujemo možemo biti ekskomunicirani. Morali smo ispoštovati 200 parkirnih mjesta, no ovo je idejno rješenje o kojem se može raspravljati. No koridor ulice mora biti devet metara, svi moramo izdvojiti par kvadrata ispred parcele kako bismo mogli zasaditi drvorede i napraviti nogostup. No definitivno je to jedan od najtiših ulaza i parking mjesta bi tu bila nevidljiva, te bi grad mogao biti ono što jest, a ne grad u kojem se guraš autom jedan preko drugog, objašnjava Silov.
Sam projekt Peškere bio im je, kaže, veliki izazov već samim time što grad poput Makarske ide na arhitektonski natječaj što bi po njoj trebalo biti obavezna praksa.
Koliko se takvih projekata uopće realizira?
– Ukoliko gradovi imaju kontinuitet u prostornim planovima i ako grad to želi, oni se uvijek realiziraju, veli arhitektica Silov.
Financiranje, kako kaže, nije problem za projekte koji su zeleni i održivi poput makarskog parka.
– Bitno je samo da se unose u strategije, planove i vizije i onda se može prijavljivati, novac tu nije problem. Novac se ionako potroši na krpanje, saniranje i parcijalno rješavanje, a ovo je mala investicija u odnosu na benefit koji kasnije donosi, u prvom redu građanima. Uzmite primjer Rovinja koji je uložio jako puno u javne prostore, i ove su godine dosegli tri milijuna turista, te je gradonačelnik rekao da neće dalje, da samo žele dizati kvalitetu, veli Silov.
Ključno pitanje koje zanima Makarane jest: kada se može očekivati da će sva papirologija biti završena? Naime, u ponedjeljak su se arhitekti iz Atmosfere našli s gradskom upravom i razgovorali o daljnjem projektiranju. Proces projektiranja zaključen s građevinskom dozvolom mogao bi završiti za pola godine do godine dana.
– Nakon što se dobije građevinska dozvola, te se završe izvedbeni projekti i izvedbeni troškovnici, što bi, recimo, moglo biti pred narednu sezonu, već se može ići na javnu nabavu i nakon izbora izvođača krenuti s radovima, objašnjava Bernarda Silov.
Ivona Ćirak/foto M.D., web
