Na nedavnom javnom izlaganju Izmjena i dopuna Prostornog plana grada Makarske Dragan Srzić, dipl.ing.arh., dugogodišnji djelatnik nekadašnjeg Odsjeka za graditeljstvo i prostorno uređenje, iznio je niz primjedbi na prijedlog u kojemu očito vidi pukotine (i ne samo pukotine!) kroz koje će se, kako upozorava, provući nastavak trenda betonizacije Makarske. Neuvijeno je aktualnoj gradskoj vlasti poručio da jednostavno ukinu mogućnost izgradnje višestambenih zgrada te da prostor rastućeg grada zaslužuje bezuvjetni predah.
U isto vrijeme, Srzić je na desetke adresa poslao svoje primjedbe, prijedloge i mišljenja. Riječ je o svojevrsnom apelu kojega je uputio, kako veli, svim onim osobama za koje smatra da “imaju mogućnost pomoći u donošenju plana kakvog svi konačno očekujemo.”
– Bez nastavka gradnje velikih zgrada, bez komercijalne gradnje, apartmana za tržište. Uglavnom sam primio poruke podrške sa takvim prijedlogom. Vidjet ćemo, jedno je deklarativno slaganje, drugo je stvarno pošteno zalaganje i dizanje ruku u Gradskom vijeću za ono što želiš, a ne ono što politika nalaže, kazat će Srzić.
Njegov istup pokrenuo je i kuloarske priče kako je u pozadini svega i početak kampanje za iduće lokalne izbore. On to demantira.
– Koliko čujem neki već govore da sam počeo kampanju za sljedeće izbore. Ja sam iz politike izašao 2008. godine i to baš zbog ovakvih stvari i ne namjeravam joj se vraćati. Otišao sam iz politike koja vara. Vara dogovore, ljude, gradove, prostor, baš sve. Ako ovi odgovori potaknu odgovorne da konačno nešto promijene, ova po njima „moja kampanja“ imat će i te kakvog smisla.
U velikom intervjuu kojega možete pročitati u nastavku Srzić detaljno pojašnjava skepsu i zabrinutost koji su ga ponukali da krene u akciju “animiranja” javnosti, pa čak i SDP-ovih vijećnika. Naš je sugovornik na primjerima istumačio i što bi se, po njemu, moglo dogoditi ukoliko se ovakav plan usvoji te objašnjava zašto opasnost ne leži samo u daljnjem “žućenju” kroz grafički prikaz, nego i otvaranju mogućnosti kroz tekstualne odredbe. Dotiče se nezaobilazne Glavice koju tek čeka kulmen betonizacije, zlatne makarske koke, Biloševca, lokacija na koje su Makarani posebice osjetljivi, Osejave i Sv.Petra, prostora iznad magistrale kojim bi se po njemu mogla otvoriti Pandorina kutija novih stambenjaka… Nadalje, Srzić otvoreno progovara o razlozima svojeg odlaska iz ondašnjeg Odsjeka na kojemu je radio deset godina, i koji je iz perspektive ne samo zaposlenika odjela za urbanizam nego nekoć i zamjenika gradonačelnika pratio izmjene planova odnosno radio na njihovom kreiranju.
Prilikom javnog izlaganja komentirali ste da su prošle izmjene plana čak bile rigoroznije od ovoga. Možete li to pojasniti?
Da, u nekim stavkama bile su rigoroznije. U prvom redu razlika je u odnosu na gradnju višestambenih građevina – manjih i većih, kako ih definira ovaj prijedlog plana, a to je ona vrsta zgrada koja nam najviše smeta. To je gradnja na zemljištu površine od 600 do 1800 m2. Do sada se po važećem planu na parceli do 600 m2 mogla graditi jedna slobodnostojeća zgrada sa 6 jedinica (stambenih ili apartmanskih) ili u idealnom obliku zemljišta, dvije zgrade kao dvojne sa po 6 jedinica, što iznosi maksimalno 12 jedinica, a to je opet manje od ovim prijedlogom dopuštenih 16 jedinica.
Vlast je to predstavila kao kompromisno rješenje koje poštuje prostor?
Ne, to nije restriktivna mjera, naprotiv, to je daljnje poticanje gradnje stanova i apartmana za tržište. Osim toga, na 1000 m2 zemljišta po novom prijedlogu plana moguće je izgraditi zgradu sa 25 jedinica (stanova ili apartmana). Po važećem planu (iz 2020.), koji je donio određene restrikcije, na zemljištu takve površine moglo se uz sve kombinacije i umijeće projektanta izgraditi 2 slobodnostojeće zgrade sa ukupno 12 stanova ili u idealnom obliku zemljišta 2 dvojne zgrade i jednu slobodnostojeću zgradu s ukupno najviše 18 stanova. Tu je matematika jasna. To je manje od sada predloženih 25 stanova. Nažalost, jedini uloženi trud u ovom prijedlogu plana je propisivanje gradnje novih višestambenih zgrada sa 16 i 25 stanova na parcelama od 600 i 1000 m2. Sada važeći plan to nije dopuštao, on je to izričito zabranjivao, za toliki broj stanova, za gradnju višestambenih zgrada trebalo je imati parcelu od minimalno 1800 m2. Parcelu takve površine nije lako formirati. Ovaj novi prijedlog za gradnju višestambenih zgrada je bit cijele priče, to treba odvojiti od ostalih odredbi plana. Taj prijedlog je putokaz kojim ova gradska uprava želi usmjeriti novu gradnju, a poziva se na restrikciju i smanjenje gradnje, što nije istina.
Koji su drugi važni elementi u ovoj priči o višestambenim zgradama koji su po Vama manjkavi?
Druge, manje važne stvari od ove, kao smanjenje širine pristupnih puteva, protežiranje nove gradnje na mjestu ruševina koje već više desetljeća nisu ni prepoznatljive na terenu, nema ih, ne postoje, protežiranje krovnih terasa koje se koriste kao otvoreni prostori, kao punopravne etaže, a koje nisu nigdje posebno propisane. Ove stvari su manje bitne, njih nema potrebe ni spominjati, to je tehnika koja se da ispraviti, doraditi. Čudno je da se prepisuju pogreške iz važećeg plana bez želje za njihovom ispravkom, a ovaj prijedlog plana radio je isti izrađivač, samo sada kao zaposlenik druge tvrtke. I sve izmjene našeg plana radio je taj uvijek isti izrađivač. To nitko ovdje nije ni spomenuo, a to je jako bitno. Zašto uvijek isti izrađivač, nečiji utjecaj je tu jak, ali o tom nekom drugom prilikom da ne izlazimo iz okvira onog što je bit ovog prijedloga.
Koje je rješenje?
Da zaključim, izbrišite pojam višestambenih zgrada. Omogućite planom gradnju zgrada samo do 5 stambenih jedinica. S tim ćete u prvom redu zadovoljiti domaće obitelji s više djece, koje će jednog dana zasnovati svoje obitelji i tu u svom domu ostati živjeti. Zadovoljiti ćete stanovništvo grada Makarske koji se uz svoj stan žele malo baviti i turizmom u domaćinstvu, imati nekoliko svojih apartmana za iznajmljivanje. Ovim mojim prijedlogom nećete zadovoljiti komercijalnu gradnju, prodaju apartmanskih stanova, prekomjernu gradnju, ali to i je naš konačni cilj održive gradnje bez gradnje višestambenih zgrada.
Možete li plastično približiti nam zašto su manje višestambene zgrade tolika opasnost?
Pojasnio sam pojam manjih višestambenih građevina propisan novim prijedlogom plana. Ali evo detalja: na relativno maloj parceli od samo 600 m2 po ovom prijedlogu možete izgraditi zgradu sa 16 stanova, s podrumom i 4 nadzemne etaže. Ako želite, možete izgraditi i dvije podrumske etaže, prijedlog to dopušta. To je u konačnici zgrada s pet ili šest etaža. Površina svih etaža takve zgrade može iznositi do 1700 m2. Da napravim usporedbu, naše obiteljske kuće su površine oko 400 m2. Ovdje isključivo govorim o prijedlogu za manje višestambene zgrade. Zamislite tek kakvi su onda propisani uvjeti za gradnju većih višestambenih zgrada. Nešto ogromno – 6 ili 7 etaža, ukupno do 2800 m2 površina, 25 stanova. Pa o kojoj restrikciji oni govore? Još da pojasnim jedan detalj. Prijedlogom ovog plana propisano je da se i manje i veće višestambene zgrade mogu graditi samo na području sjeverno od magistrale. U tome i jest problem.
Prijeti opasnost za devastaciju prostora iznad magistrale?
Dio grada južno od magistrale je gotovo cijeli izgrađen, bez velikog broja slobodnih građevnih parcela veće površine. Ali onaj slobodniji i manje izgrađeni dio, sjeverno od magistrale, prema Makru, Puharićima i Kotišini, pa sve do krajnje granice građevnog područja grada prema Biokovu, umjesto da se za njega propiše održiva manja, primjerenija gradnja, da se štiti taj prostor koji još nije do kraja uništen, naprotiv ovim prijedlogom se potencira izgradnja višestambenih građevina sa 16 i 25 stanova ili apartmana, a iz prijedloga se naprimjer briše gradnja vila sa 1 stambenom jedinicom, na velikoj ozelenjenoj parceli. To nije zaštita prostora i promišljeno planiranje. To je nastavak lošeg planiranja, devastacije i uništavanja prostora, te komercijalne gradnje stanova i apartmana za tržište.
Koje su prednosti ovog plana?
U ovom prijedlogu plana postoje i stvari za koje sam se i ranije zalagao i koje potpuno podržavam. Brisanje gradnje apartmanskih hotela u poslovnim zonama i zonama mješovite namjene unutar naselja koji su najčešće bili izvor špekulacija. Gradili su se u poslovnim zonama aparthoteli, apartmani, sukladno zakonu su se etažirali i prodavali kao stanovi. Dobre odredbe plana su također brisanje gradnje novih dvojnih građevina i novih nizova, ostavljanje veće udaljenosti od granice susjedne parcele i još niz drugih stvari. Sve je to tehnika, a to sam već spominjao. Takve odredbe struka koja osjeća prostor može kvalitetno doraditi. Ne sumnjam u to, naprotiv takve odredbe pohvaljujem.
Što nas može čekati s ovim planom, koje su mu najslabije točke, koliko će se s njime brže i lakše konzumirati prostor i što bi se moglo dogoditi za pet godina?
Ono što zabrinjava je propisivanje smjera kako će se ovaj grad razvijati, a i do sada taj smjer nije bio dobar. Ovaj prijedlog plana to još potencira u negativnom smislu. Umjesto najavljivanog zaustavljanja prekomjerne gradnje višestambenih apartmanskih zgrada, novi prijedlog plana to još potiče. Gradnja zgrada sa 16 i 25 stanova ili apartmana nije ništa drugo nego poticanje na komercijalnu gradnju, na uništavanje prostora, na povećanje broja stanovnika grada Makarske i svih ostalih popratnih stvari koje iz takvog povećanja proizlaze (kvaliteta života, uništavanje turističkog potencijala, zakrčen promet, nedostatak parkinga, zelenih površina, nedostatak plažnih kapaciteta, potrošeni kapaciteti infrastrukture – vode i struje i sl.). To je definitivno najslabija karika ovog prijedloga plana. To je prijedlog koji će ovaj već dobrim dijelom devastirani prostor totalno uništiti.
Na izlaganju je bilo govora o Glavici. Možete li nam pojasniti razliku između uvjeta po aktualnom prostornom planu, po novom planu i po UPU-u?
Mislim da je Glavica gotova priča. Unatoč tome što je odavno doživjela vlasničku promjenu i što je kao građevinsko područje, da ne bude zabune, uvijek je to i bila, izgubila status u određenom smislu zaštićenog područja za polaznu stanicu biokovske žičare, o kojoj bi se dalo i raspravljati, zalagao sam se za drugačiji pristup i način gradnje. Pokušavao sam nametnuti ideju novog dalmatinskog naselja, kaskadnog, terasastog, rasprostranjenog po strmom terenu Glavice, s parkirališnim i pomoćnim prostorima u njenom skrivenom podzemnom dijelu. Tražio sam da izađemo iz lokalnih okvira, razgovarao sa strukom, kontaktirao ih. Nadao sam se, ako se Glavica bez ograničenja korištenja mora izgraditi, da se treba izgraditi na drugačiji način.
Možete li nam pojasniti kako ste bili zamislili Glavicu?
Zamišljao sam Glavicu kao kaskadno naselje dalmatinsko-mediteranskog tipa, možda malo retro, s manjim objektima, kosim krovovima s kupom kanalicom, prožetu kalama, skalinadama i pergolama. Sa zelenim površinama, manjim trgovima, mjestima igre i okupljanja, bez velikih pojedinačnih objekata i sivih vanjskih parkirališnih površina. Žao mi je što je u doba Ante Rožića bila čuvana kao prostor za neku drugu namjenu. Arhitekt Rožić bi to sigurno sjajno napravio, kao i sve duge objekte na Makarskom primorju. Sanjao sam o primjeru novog, pa ako hoćete i komercijalnog dalmatinskog naselja, o posebnoj mikrolokaciji jednog grada koja će pokazati da i urbanizam, često kritiziran, može biti u funkciji prostora. Glavicu, koju ćemo s ponosom pokazivati, koju će drugi htjeti kopirati. Postojeći Urbanistički plan Glavica je na snazi, on se već nekoliko godina primjenjuje, izdano je već dosta akata za gradnju. Mislim da se zakasnilo da tu bilo što možemo promijeniti. I ovim prijedlogom plana iz zabrane gradnje višestambenih građevina južno od magistrale izuzima se prostor Glavice. Ovisi sada kakav će se prijedlog plana usvojiti. Ako se iz prijedloga plana izbriše mogućnost gradnje višestambene građevine, kao plana višeg reda, danas postojeći Urbanistički plan Glavica neće više važiti i po sili zakona će se staviti izvan snage. Tog trenutka neće se više moći izdavati lokacijske i građevinske dozvole niti za Glavicu niti za ostalo područje grada Makarske. Vidjet ćemo kakav će se plan na kraju usvojiti, hoće li će to biti slika Makarske s kojom se ponosimo ili još jedna u nizu loših slika.
Možete li nam pojasniti koji potencijalni problemi mogu proizaći iz, kako ste naveli u primjedbama, nedovoljno preciznog članka koji propisuje uvjete u ruralnim cjelinama?
Plan iz 2020. godine propisao je drugačiji, stroži način gradnje u ruralnim cjelinama u odnosu na prethodni plan. I to je bila dobra novost. Za tu odredbu smo se zalagali i prije, smatrajući da ne mogu biti isti uvjeti gradnje u građevinskom području naselja i u izdvojenim područjima ruralnih cjelina, naših starih dijelova naselja Žliba, Matića, Gojaka, Nemčića, Prodana, Makra, Puharića, Mlinica i Kotišine, koje kao takve cjeline trebamo zaštititi. Dvije nadzemne etaže u ruralnoj cjelini za kuću su dovoljne, autohtoni način gradnje bi isto trebao biti propisan i obvezan. Nisam se slagao ni u prijedlogu plana iz 2020. kao i u ovom novom prijedlogu da tlocrtna površina takvih građevina može u jednoj etaži može iznositi 120 m2. To nije površina klasičnog načina gradnje u ruralnim područjima. Veliko je to, ta je površina primjerenija gradnji u neizgrađenim dijelovima građevinskog područja grada. To će promijeniti sliku ruralnih cjelina, koje kao želimo zaštititi. To nam ne treba, na isti način kao što nam ne treba i propisivanje gradnje izvan građevinskog područja, u poljoprivrednim površinama, uglavnom maslinicima.
Kako se zloupotrebljava mogućnost gradnje na poljoprivrednim površinama?
Danas otvorite OPG-e, a to je jednostavno, imate dovoljnu površinu poljoprivrednog zemljišta, imate nešto maslina i imate sve da možete izgraditi kuću do 400 m2. To je netko prepisao iz planova iz nekih drugih poljoprivredno jačih područja. Mi ovdje imamo vrijedno zemljište da bi ga na taj način potrošili i dopustili gradnju u poljoprivrednim površinama. Uostalom, koliko poznajete na našem području osoba kojim je poljoprivreda osnovna djelatnost? I opet tamo gdje je potencijalni problem, netko je dao truda i vremena i detaljno ovim prijedlogom plana kao i planom iz 2020. propisao nekoliko članaka za gradnju u poljoprivrednim površinama. Moj prijedlog vlasti je: brišite to.
Istaknuli ste kako je zakonski nemoguće zabraniti etažiranje hotela u mješovitim zonama. Kako riješiti problem zloupotrebe širih mogućnosti za hotele i nakon uporabne dozvole, etažiranja i prenamjene u nešto puno rentabilnije – zgradu? Sigurno i druge sredine na Jadranu muči taj problem, ima li neko efikasno i provedivo rješenje?
U prijedlogu plana navedeno je da se zabranjuje etažiranje apartmana izgrađenih unutar granica naselja. To je dobra zamisao, ali Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji je kao zakonski akt jači od plana, dopušta etažiranje objekata unutar područja naselja, normalno sve u skladu s izdanom građevinskom dozvolom. Ne možete to riješiti planskom odredbom ove vrste. To lijepo zvuči, ali ni mi, ni itko drugi na Jadranu, planskim propisivanjem takve obveze neće ništa postići. Hotelski apartman može biti etažiran samo kao hotelski apartman i ništa drugo. Zakon tako propisuje. Ali kad već to znamo, razmišljajmo na drugačiji način. Onemogućimo gradnju apartmanskih objekata za tržište. Pa štitimo se sami, ne dopustimo takvu pojavu kada znamo da je predmet špekulacija.
Postoji li opasnost od etažiranja hotela u crvenoj (hotelskoj) zoni iznad Romane (Zapad 1), a jednom u budućnosti i na Biloševcu?
Da, postoji. Ali samo u granicama naselja, zaključno sa parcelom ex „Romane“, njenim zapadnim dijelom. Već sam odgovorio u prethodnom pitanju. Etažiranje objekata unutar naselja je dopušteno Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ali opet najvažniji detalj, dopušta se etažiranje isključivo u skladu s izdanom dozvolom. Hotelski apartman, samo to, sve drugo su špekulacije. Ako ćemo širiti ovu temu, bolja su direktna pitanja za odgovorne: kako se taj apartman može upisati kao stambena jedinica, kako on vrlo često može imati vlastito vodomjerilo i vlastito brojilo za električnu energiju. Ne može i ne smije, ali nažalost prolazi. To riješimo, a s tim ćemo riješiti i nedopušteno etažiranje takvih apartmanskih jedinica u stambene jedinice.
Zašto se, po Vama, za Biloševac predviđa toliko kapaciteta za turistička naselja, a tako malo hotelskih kapaciteta?
Tu treba sagledati Prostorni plan uređenja Splitsko-dalmatinske županije koji definira područje Biloševca kao ugostiteljsko-turističku zonu za izgradnju hotela i turističkih naselja. Naš plan mora biti izrađen u skladu sa županijskim. Bolje pitanje bi bilo zašto kao Grad nismo sudjelovali i predlagali drugačija rješenja u izradi županijskog prostornog plana. Ili zašto to za nas mora raditi udruga „Osejava“. Ili možda jesmo, pa je ovo baš to što smo mi kao grad i zatražili? Mogli smo reagirati na isti način kao i kod Platna, čije područje je po novom županijskom prostornom planu ipak nešto smanjeno.
Kakva je sudbina Osejave i Sv.Petra s ovakvim planom, odnosno planovima, i gdje vidite potencijalne opasnosti?
Ne vidim opasnost za područja Osejave i Sv. Petra, niti je takva mogućnost posebno predviđena ovim planom. To su zaštićena područja i ovaj prijedlog ih tako i tretira. Na Osejavu i Sv. Petar su ljudi posebno osjetljivi, neće to nitko osvojiti. Uostalom, vidjeli ste reakciju građana na prethodni UPU Platno. Definitivno su to područja koja trebaju ostati u prirodnom stanju kakvom su i danas. Treba ih štititi planski, ali i svakom drugom vrstom zaštite. Konačno s državom treba riješiti njihov status i vlasnički i upravljački. To grad mora preuzeti. Da li možda kroz proglašenje gradskih parkova i na taj način smo to pokušavali. Formiranje ustanove za upravljanje, naše gradske, i o tome se razmišljalo, zašto ne?
Imam dojam da ove izmjene držite prekretnicom za Makarsku koja bi nakon njih išla u jednom, ili pak drugom smjeru. Makarska nije nepovratno uništena?
Da, u pravu ste. Mislim da je sazrelo vrijeme da svi, i oni koji to nisu do sada zagovarali, svi žele konačno usvajanje prostornog plana koji će štititi prostor, omogućiti održivi razvoj i spriječiti prekomjernu izgradnju, u prvom redu višestambenih i apartmanskih građevina. Ako ovu priliku sada ne iskoristimo, bojim se da srljamo u nepovratno izgubljen prostor. Slažem se s Vama, Makarska još nije nepovratno uništena, ali krajnje je vrijeme da ovom prostoru damo da dođe do daha i da mu na određen način vratimo dug za proteklo razdoblje u kojem se i nismo baš proslavili.
S obzirom na činjenicu da ste u listopadu prošle godine otišli iz gradskog odjela u županijski, možete li nam reći koji su bili razlozi odlaska? Jeste se razilazili s aktualnom vlašću, jeste se razočarali u nečemu?
Da, vratio sam se u županijski ured iz kojeg sam 2010. ili 2011. godine i otišao u gradski ured. Otišao sam iz gradskog ureda samovoljno zbog nerazumijevanja i bojazni da ću ponovno po tko zna koji put morati ovako pisati i uvjeravati iste o neodrživosti ovakvih prijedloga i ovakvih planova. I ponovno, bježeći od politike koja sve zna, a ne vidi priliku da konačno to što zna zgrabi i iskoristi u interesu ovog grada. Nisam razočaran, možda bih Vam u neko drugo prošlo vrijeme, s manje iskustva, rekao da jesam. Danas ne, uradit ću sve što je u mojoj moći, iskoristiti svoje znanje i iskustvo, te ukazati na propuste da bismo promijenili sliku Makarske na bolje. Nije sve nepovratno izgubljeno, Makarska je i dalje predivna, ali ako imamo priliku, a moje mišljenje je da imamo, ostavimo je budućnosti uređenijom i još ljepšom.
Je li točno da ste gradonačelniku Paunoviću nudili preuzimanje resora odnosno odgovornosti izdavanja dozvola nakon što je maknut Ognjen Radić? Kako je to primljeno?
Da, istina je. To je bilo nakon što je gradonačelnik razriješio pročelnika. Moja tadašnja funkcija voditelja Odsjeka, davala mi je za pravo da to zatražim. Tražio sam razgovore, pisao dopise, odgovor nisam dobio. Ali gradonačelnik mi je svojim ponašanjem i vještim izbjegavanjem komunikacije, te vjerojatno mojim otvorenim negodovanjem na takav način rada u upravi, jasno dao do znanja da su njegovi planovi drugačiji. I ja sam to poštivao. Ali ne poštujem način kako se sustavno ponašao prema određenim djelatnicima u Gradu. To je izašlo iz svih normalnih okvira, a u prvom redu ljudskih. Ali to je druga tema…
Je li to imalo veze s činjenicom da u izradu Odluke o izmjenama plana nije bio uključen gradski odjel? Kako to tumačite?
To je jedan od prvih postupaka kada sam počeo sumnjati u istinitost gradonačelnikovih namjera. Zamislite novu mladu osobu koja nakon izbora za gradonačelnika u svom prvom službenom nastupu, kao političar, a on nikad nije bio vijećnik ili obnašao neku drugu funkciju, u svom pravom nastupu u Gradskom vijeću ne govori istinu, već uvjerava vijećnike i javnost da je prijedlog Odluke o Izmjeni i dopuni Prostornog plana izradio Gradski odjel koji je za tu informaciju doznao nedugo prije same sjednice Gradskog vijeća. Naprotiv, Gradski odjel do samog kraja nije ni znao da će Odluka o Izmjeni i dopuni Prostornog plana uopće biti na dnevnom redu, niti je sudjelovao u izradi takve odluke. Istina je, da je već napisani tekst Odluke proslijeđen u Odjel na pregled. Da, malo su posložena polazišta i ciljevi, ispravljene greške. I to je sve što je Odjel radio na toj Odluci. Mislim da je to prvi put da se gradska odluka, odluka za Gradsko vijeće pripremala po privatnoj liniji, van institucije koja je za to nadležna. Dalje o tome ne treba ništa reći.
Imate li primjedbe na proceduru donošenja ovih izmjena?
Opet manje bitno, tehnika, ali recimo riječ-dvije o načinu. Javni uvid objavljen je u trajanju od deset dana. O tih deset dana četiri dana su bila neradna, dva praznika, subota i nedjelja. Ukupno je ostalo šest dana za javni uvid, ljetna sezona je, nisu ljudi imali dovoljno vremena ni upoznati se sa prijedlogom plana. U kampanji su usta puna
transparentnosti, a ovdje kada nam ta otvorenost nužno treba, kada trebamo malo vremena za uključivanja i javnosti i struke, za to više nikoga nije briga. Da, nažalost reći će neki da je sve u okvirima Zakonom propisane procedure, ali tu se pokazuje promjena na bolje, korektnije, poštenije, transparentnije. Ona je ovdje kao i u puno drugih stvari u ovu godinu dana izostala.
I za kraj, u izvješću gradonačelnika za drugi dio prošle godine bila je navedena ogromna brojka izdanih građevinskih dozvola, zapravo jednaka brojci od cijele godine 2020. Odakle toliki boom?
I ja sam pročitao, kao i Vi taj podatak. Mislim da se radi o greški, o lošoj metodologiji
iskazanih podataka. Taj broj je trebalo raščlaniti na sve kategorije riješenih predmeta, u prvom redu građevinskih dozvola, izdanih, odbijenih i onih od kojih se odustalo. Poznato Vam je da je gradonačelnik na prvim sjednicama gradskog vijeća iznio podatak o velikom broju zahtjeva bez priložene projektne dokumentacije, tzv. „praznih zahtjeva“ koji su uglavnom zaprimljeni neposredno prije donošenja Izmjena i dopuna Prostornog plana iz srpnja 2020. godine, a sve iz razloga da bi se dobili veći uvjeti za gradnju jer je Plan iz 2020. u bitnim stvarima bio restriktivniji od prijašnjeg Plana (manji broj stambenih jedinica, manja katnost, manja izgrađenost parcele, manja iskorištenost parcele, veća širina pristupnih putova,…).
Možete li nam pojasniti “caku” s tim praznim zahtjevima koji su se predavali i prihvaćali bez prateće dokumentacije?
Svaki, pa i nepotpuni zahtjev protokol mora zaprimiti. Takvi zahtjevi su se nakon obavijesti podnositelju o potrebnoj nadopuni u ostavljenom roku, odbijali ukoliko to podnositelj nije uradio. Velik broj takvih zahtjeva je odbijen. Neki ljudi su od zahtjeva i odustali. Zašto se odustalo od inzistiranja na urgentnom rješavanju takvih zahtjeva? Zašto se na tome nije ustrajalo? Zahvaljujući i tome izgradit će se veliki broj novih velikih zgrada. Ja iznosim podatke, provjerite, pitajte sadašnju upravu, zašto je odustala od odbijanja takvih zahtjeva „praznih“ zahtjeva. Tko je poslao koliko zaključaka za nadopunu? Tko ih je i koliko odbio i u kojem roku? Zašto se tome nije dala podrška već se to ignoriralo? A možda zato što nekome to nije bilo u interesu? Vrijeme će pokazati. Ova Izmjena i dopuna Prostornog plana iz tog razloga je bitna. To je ključni dokument kako će se Makarska u urbanističkom, ali i u civilizacijskom smislu dalje razvijati.
Razgovarala: Ivona Ćirak, foto: Ozren Franić
