Petra Radić, načelnica općine Podgora, u svega dva mjeseca prometnula se u nacionalnu zvijezdu s dvije top teme: astronomska dugovanja jedne male općine, i odlučni obračun s kaosom na plažama. No ako ćemo pravo, mlada se načelnica u fokusu zapravo našla zbog svojevrsne karizme i odlučnosti da uvede red u jednu od najzaduženijih i u smislu ulaganja jednu od najzapuštenijih općina. Petrina karizma proistječe iz njene energičnosti i sposobnosti da ima viziju, što je jedna od presudnih karakteristika (općinskih) lidera. No unatoč tomu, ili baš zbog toga, načelnica inače dipl.arhitektica, vrlo je jednostavna i prizemljena osoba kojoj je itekako jasno da će mnoge mladenačke, pokretačke i kreativne ideje trebati biti na “stand by-u”.
Priželjkivana renesansa Podgore, šarmantnog ribarskog mjesta s dugom tradicijom u turizmu i sa solidnim udjelom hotelskog smještaja, nakon dva i pol desetljeća vođenja od strane bezidejnih ljudi s jednom “istrošenom” energijom, iziskivat će po svoj prilici puno rada, odricanja, i strpljivosti. Je li načelnica doživjela šok vidjevši u kolikom je minusu općinska kasa, kako se snašla na kormilu općine koju je preuzela u najgore vrijeme, kakve se ideje njenom timu i njoj roje po glavi, i s kakvim će projektima zagaziti u jesen, čitajte u intervjuu.
Kako komentirate situaciju nakon dva mjeseca? Jesu li se stvari počele slagati?
Sigurno da jesu, meni je iznimno važno da sam dobila uvid u par ključnih problema odnosno stvari s kojima se treba početi baviti. Mogu reći da sam pohvatala osnovne stvari i da se cijela ekipa zaista brzo snašla.
I kako je to voditi općinu?
Kako je? Naporno je, ali to je zato jer sam sama sebi nabila taj tempo. A udarila sam ovakav tempo jer želim što prije riješiti neke stvari. No u svemu tome najviše me frustrira sporost sustava. Gdje god krenem, s kojom god idejom, projektom, ili rješavanjem problema, uvijek isto: sporost Županije, sporost ministarstava i svih drugih organa…Meni je to nečuveno da mi se nitko ne javlja na telefon ili ne odgovara na mail, nečuveno mi je da sve ovoliko traje, jer u privatnoj praksi to, naravno, nije ovako.
Onda vaš dan, kao nekoga tko je navikao na opseg i dinamiku obavljanja poslova u privatnoj praksi, ne izgleda kao tipični dan općinara. Kako dakle izgleda?
Probudim se oko 6 i pol, uvijek nenaspavana. Jer dan mi je uvijek prakratak. Odem na posao, tamo budem nekad do 22 sata, a nekad do 15, 16, no i nakon toga mi slijede sastanci…Kako koji dan. No najveći teret mi je to što uslijed zauzetosti poslom zaboravim jesti.
Idemo sad na famozni podgorski proračun. Podgora se, eto, u medijima istaknula s enormnom visinom duga – zatekle su vas obveze u visini od preko 31 milijuna kuna. Koji su vaši sljedeći koraci?
Prvi su bili rezanje troškova na koje možemo utjecati; nazvali smo sve pružatelje usluga i pokušali smanjiti troškove. Trošak za mobitele ćemo prepoloviti. Plaćali smo, naime, dosta toga što Općina niti ne koristi. Sanirali smo sva mjesta koja stvaraju gubitke, primjerice, vodu, i na koncu, odlučili da nećemo realizirati do daljnjega nikakve veće kapitalne projekte niti ići u nepotrebne građevinske radove.
To je što se tiče ušteda. No razgovarali smo i s bankom da nam produži nekakav kratkoročni kredit od godinu dana, uz minimalne kamate. Poslala sam zahtjev i na Ministarstvo financija za hitnim sastankom, tražimo od njih da pošalju nekakvu inspekciju koja bi pročešljala sve ovo što je bilo proteklih godina, kako bismo imali uvid. Doduše sve smo to već napravili i sami, ali želimo da netko stručan i neovisan to također napravi.
Jedna od posebno spornih točki zaduženja je ugovor s Klubom Adriatic za obnovu stare uljare, što nikad nije realizirano. O čemu se tu radi?
Podgora je bila posudila milijun kuna od Kluba Adriatic, iako u dokumentaciji ne postoji pisani trag o tomu. To je bila državna firma koja je odlučila dati milijun kuna bespovratnih sredstava, no kad su prešli u ruke privatnika, tražili su da se to isplati. Općina to nije bila u mogućnosti, a sud je kasnije presudio da moramo vratiti milijun kuna skupa sa sudskim troškovima i kamatama. To sad izlazi malo manje od dva milijuna kuna. Kako bi se kamate što prije prestale gomilati, tražila sam sastanak i želim što prije krenuti u otplatu. Iako se to trebalo davno dogovoriti.
Podignut je kredit, a rok vraćanja 2.10.2021. Kako, uz višemilijunska dugovanja?Balansiramo sva plaćanja vjerovnicima prema tome da do 1.listopada budemo na nuli. Onda ćemo zatražiti ponovno kredit u iznosu 2,5 milijuna kuna na godinu dana. Ne smijemo se dugoročno zaduživati, ali smo istovremeno od banke i države tražili da reprogramiraju dugovanja, u nekom razumnom roku i s razumnom kamatom. S time bi se sve rasteretilo; ne bismo imali pritisak niti bi se sekirali hoće li općina biti blokirana, mogli bismo normalno funkcionirati i provoditi projekte, a svi vjerovnici bi bili podmireni.
Što će s time biti, nemam saznanja, jer Ministarstvo još nije vratilo odgovor na moja pitanja.
Gdje postoji prostor za značajnije povećanje prihoda?
Povećati prihode preko leđa mještana ne želimo, posebno ako im za to ne nudimo neku bolju uslugu. No može se kroz ulaganja. A da bi privukli ulaganja, moramo stvoriti uvjete. Na tome trenutno radimo.
Na primjer, radimo na prostornom planiranju, na stvaranju olakšica za one koji žele raditi hotele s 5 zvjezdica. Što se tiče prostornog planiranja, tu jesam stručna, ali što se tiče ekonomije želim čuti mišljenja stručnjaka i onda ćemo ići na privlačenje ulaganja i stvaranje uvjeta.
Kakvi su projekti već započeti?
Već su nas u ladici dočekali neki projekti. Za sve one za koje se ustanove da su dobri za mjesto mi ćemo ih nastaviti, neovisno o tome tko ih je prvi počeo. Cilj nam je privući sredstva iz EU fondova te na taj način zavrtjeti neki novac u mjestu. To možda nisu direktni prihodi, ali indirektno jesu jer si rasteretio proračun i podigao kvalitetu u mjestu.
Bivša vlast je lučicu navodila kao jedan od takvih kapitalnih projekata koji će donijeti novu turističku vrijednost mjestu, znate li što je s tim?
Kako ne, raspitala sam se odmah. Rekli su mi da je to sad na Vladi. I njima sam slala upit, i zvala sam ih, no ni tamo nisam imala sreće, nitko mi se nije javio niti odgovorio, za sada.
Što se tiče projekata, odmah smo željeli riješiti pitanje vrtića i zgrade općine, naime, htjeli smo provesti energetsku obnovu. Međutim, pokazalo se da obje zgrade nemaju riješene papire, a za legalizaciju općinske zgrade nedostajao je samo jedan papir. Dokumentacija je stajala dugo vremena i nešto je zametnuto, i sad smo zbog toga propustili natjecati se za mjeru 741 s kojom smo mogli obnoviti obje zgrade.
Uistinu šteta, zbog tako banalne stvari da morate čekati…
Da, baš šteta. Duša me boljela zbog toga, jer je propuštena šansa. Ali idemo dalje…
Je li teško preuzeti općinsku kasu u takvom stanju koje ne daje velike šanse za realizaciju kapitalnih projekata? Imate li već ideju za koje projekte biste pokušali povući EU sredstva?
Ma nije teško, jer imamo ideja i potencijala, ali mi je žao jer će dosta toga morati biti na čekanju. Da sam u startu znala da ću zateći ovako kritičnu situaciju koja ne daje neki veliki manevarski prostor, bila bih se okružila ljudima koji su stečajni direktori.
A mi smo došli s milijun ideja od kojih su mnoge i dalje na čekanju. Većina nas bi k tome dosta toga obavljala volonterski, primjerice, ja bih crtala projekt umjesto da plaćam arhitekta da mi daje prvotni input…
No kako sam rekla, iako potencijala i volje ima, dosta toga je na čekanju, i sve to zbog ovakvih financija.
Unatoč obeshrabrujućem minusu opet zvučite optimistično; na koncu, postoji rješenje za sve?
Za svaki problem postoji rješenje. No sve se to rješava jako sporo, što bih ja voljela promijeniti. No treba biti realan. Upozorili su me da mi je najvažnije poštovati proceduru, da ne zeznem nešto. No na tu proceduru i zbog sporog sustava se, nažalost, gubi jako puno energije koja bi se mogla bolje usmjeriti.
Koji su ostali gorući problemi koji muče Podgoru u ovom trenutku?
Od vrtića koji treba obnovu, preko parkinga koji se osobito u ovoj godini pokazao kao problem, pa do infrastrukture. No sve se to veže na financije koje su problematične. Ima i jedan veliki problem komunalnog nereda u mjestu koji se ipak može riješiti bez nekog novca, ali uz organiziranje pravila i strukture. Ove smo godine to donekle upristojili, pri čemu mislim na štekate, štandove, iznajmljivanje po plaži…No dogodine ide nova odluka s kojom će svak znati kakva točno prava i obveze ima.
Kako je to preuzeti općinu u vrijeme turističke sezone? Navedite nam kroz plastične primjere.
Kad sam preuzimala vlast, sezona je praktički već počela, a da smo u normalnoj godini, već bi to bila debela sezona. I nitko nije imao definirane ni dodijeljene parkinge, nitko nije imao koncesije za ležaljke, aqua parkove, jet skije….Nikome nije definirano gdje i kako može držati štekate od kadića. Mjesec dana smo samo krpali nekakve stvari za sezonu.
Neke stvari nažalost ne možeš mijenjati niti bitno na njih u tom trenutku utjecati. Možeš samo gasiti požar i nadati se da će na kraju ipak funkcionirati. Za sada nema većih problema, ali potroši se vremena na nešto što je trebalo biti spremno već u travnju, najkasnije svibnju.
Kakva je sezona?
Sezona je odlična, svi su izrazito zadovoljni, iako su željni zabave i koncerata. Čak ljudima ne smetaju ni mjere, ni ranije zatvaranje kafića. Bitno im je samo da ima posla i da se može raditi.
Što ekipu u općini na čelu s vama čeka najesen?<
Čeka nas puno više posla, jer idemo u kompletnu reorganizaciju. Donosimo nove odluke i vrlo skoro sistematizaciju radnih mjesta. Preuzet ćemo dvije godine ranije gospodarenje otpadom, nadam se da ta firma ubuduće neće biti isključivo ovisna o općini.
Dakle bit će preustroj u općini?
Tako je, namjeravamo zaposliti nekoga tko će se baviti isključivo fondovima, bilo EU fondovima ili natječajima županije i ministarstava.
Kakva je radna atmosfera?
Pokušavamo stvoriti nekakvu pozitivnu klimu u Općini. Ljudi su poprilično ogorčeni, nema entuzijazma, nedostaje sloge…Puno ćemo raditi i na maksimalnoj suradnji s mještanima. Jer nema novaca, i kad odlučimo nešto raditi, bitno je da nas podrže.
A podršku imate?
Podršku imamo, iako u ovom trenutku svi trče za poslom i nitko nema vremena baviti se ičim drugim. I jako sam sretna zbog toga. Nadam se da će nas iduće godine zaobići korona te da će sezona biti stabilnija, a općina daleko bolje organizirana za prihvat tolikog broja gostiju.
Ivona Ćirak /foto:MD/privatni album
