Koliko je istine u pričama da su vukopsi krvoločniji od vukova, zašto je križanaca vukova i pasa najviše u Dalmaciji i što poduzeti da se smanje štete od predatora koje trpe stočari, neka su od pitanje na koje za čitatelje Agrokluba odgovara mr.sc. Jasna Jeremić, doktorica veterine iz Zavoda za zaštitu okoliša i prirode koji je odnedavna u sastavu Ministarstva zaštite i energetike – objavio je Agroklub. Za početak mr.sc. Jeremić je odmah pojasnila zašto se vukovi i psi pare i kako je moguće utvrditi kad se radi o križancima:

Vuk (Canis lupus) i pas (Canis lupus familiaris) pripadnici su reda zvijeri (Carnivora), porodice pasa (Canidae), kaže i dodaje: “Svi psi potječu od zajedničkog divljeg pretka sivog vuka (Canis lupus), a proces udomaćivanja tekao je usporedo s promjenama i razvojem ljudskih zajednica diljem svijeta. Smatra se da je vuk, odnosno pas prva udomaćena životinja koja je selekcijskim radom čovjeka, razvijena u brojne pasmine pasa različitih obilježja. Vuk i pas smatraju se istom vrstom, mogu se pariti i imati plodne potomke.

Uobičajeno se taj proces naziva hibridizacija, a potomci hibridi, no kaže se i da je došlo do križanja, a potomke nazivamo križancima. Izgledom nije moguće razlikovati križance od vukova, posebice ako je došlo do povratnog križanja sa vukovima. Samo se genetskom analizom može utvrditi je li jedinka križanac, odnosno potomak psa i vuka.

Istraživanja pokazuju da je kod nas najviše križanaca vuka i psa u Dalmaciji. Zašto?

U Europi, ali i kod nas, zabilježena su križanja vukova i pasa, koja se najčešće događaju u područjima u kojima je najveći pritisak ljudskog djelovanja (povećan lovni pritisak i smrtnost, prisutnost pasa lutalica i sl.). Još 2011. godine objavili smo da je u DNA analizi uzoraka iz Italije i Hrvatske obrađeno 230 uzoraka različitih jedinki. Te jedinke su na osnovu vanjskog izgleda bile svrstane u 3 kategorije: vuk, pas i sumnjiv da je križanac. Od uzoraka iz Hrvatske, od 10 sumnjivih po vanjskom izgledu da su križanci samo su 3 bila potvrđena kao križanci, dok su ostali bili vukovi. U skupini vukova pronašla su se još 2 križanca iako su po vanjskom izgledu odgovarali izgledu vuka. Tih 5 križanaca su bili križanci iz kombinacije vučice i psa, 4 jedinke iz Dalmacije i jedna iz Like. Križanci vuka i psa ispunjavaju istu ekološku nišu i ulogu kao i vuk, no s druge strane predstavljaju svojevrsno genetičko “onečišćenje“ populacije vuka.

Jesu li vukopsi krvoločniji od čistokrvnih vukova?

Svaka životinjska vrsta koja se hrani živim plijenom ima snažno razvijene instinkte lovca. Mnoge mesojedne vrste usmrćuju plijen ugrizima pri čemu plijen krvari što predstavlja prirodni proces hranidbe i preživljavanja, a ljudi ih opisuju kao krvoločne. Odnos čovjeka i životinje uvjetuje stvaranje stereotipa, pa su tako domaće životinje najčešće pozitivno određene jer su korisne, a divljima se pridaju negativne konotacije, posebice onima kojih se ljudi boje ili ih smatraju štetnim.

Na području Dalmacije glavninu prehrambene baze vuka čine domaće životinje te je i animozitet prema vuku veći, nasuprot područjima s dovoljno prirodnog plijena, odnosno divljih životinja (jelen, srna, divlja svinja) kao što je Gorski kotar.

U okviru izrade prijedloga Plana tijekom 2019. godine je provedena DNA analiza prikupljenih uzoraka u razdoblju 2016-2018 godine. Cilj DNA analize bio je utvrđivanje stanja i veličine populacije vuka, a na način da se osigura prepoznavanje pojedinih jedinki vukova, rekonstruira podrijetlo (utvrđivanje roditelja i srodnost), odredi pripadnost čoporu te veličinu i učestalost križanja sa psima (stupanj hibridizacije). Analizu je radio Biotehnički fakultet Sveučilišta u Ljubljani.

Najviše  vukopasa  u srednjoj i južnoj Dalmaciji

U prikupljanju uzoraka na terenu sudjelovalo je 70 osoba iz udruge BIOM, djelatnika nacionalnih parkova i parkova prirode te županijskih javnih ustanova za očuvanje zaštićenih dijelova prirode, lovoovlaštenika i lovaca, ovlaštenih vještaka za utvrđivanje šteta na domaćim životinjama nanesenim od strane vuka te istraživača velikih zvijeri.

Što pokazuju analize?

Analizirano je ukupno 414 uzoraka, od kojih je 391 uzorak izmeta, 21 uzorak tkiva jedinki vuka stradalih u prometu i nezakonitom ubijanju, te 2 uzorka krvi živih jedinki uhvaćenih za telemetrijsko praćenje. Uspješno je genotipizirano 204 uzorka izmeta od kojih je njih 63 (30,9%) bilo uzoraka druge vrste – najviše pasa, lisica i čagljeva.

Najviše uzoraka drugih vrsta je bilo sakupljeno na području Dalmacije. Veliki udio uzoraka psa u uzorcima iz Dalmacije potvrđuju i terenska iskustva u kojima se često nailazi na pse bez nadzora ili pratnje, a daleko od naselja ili stoke. Smatra se da se takvi psi hrane klaoničkim otpadom, a možda love i plijen, te je izmet sličan vučjem i razliku je moguće utvrditi tek genetičkom analizom. Ukupno je u uzorcima zabilježeno 79 jedinki vuka i 17 jedinki križanaca. U svakoj regiji (Lika i Gorski kotar) kao i u sjevernoj Dalmaciji nađena je jedna jedinka, a ostalih 15 u srednjoj i južnoj Dalmaciji (južno od linije Primošten – Sinj).

Koji su najčešći razlozi za nastajenje križanaca vukova i pasa ?

Križanci u Hrvatskoj su posljedice starih križanja, a proces je započeo još tijekom 1990-ih (tijekom rata i poslijeratnih godina) te nisu ustanovljena nova križanja, a pseći geni se zadržavaju i prenose lokalizirano. Razlozi za nastajanje križanaca su višestruki, a za sve njih je kriv čovjek.

Raseljavanja ljudi, pustošenja sela i zapuštanja poljoprivrednih površina

U Dalmaciji tijekom 1990-ih je došlo do raseljavanja ljudi, pustošenja sela i zapuštanja poljoprivrednih površina te posljedične sukcesije (zaraštavanja), kada su se vukovi iz susjednih područja (Like i BiH) nastanili. Nadalje, povećana smrtnost uslijed ubijanja vukova kao i postojanje pasa bez nadzora doveli su do međusobnog parenja. Kod nas je utvrđena kombinacija vučice i psa – piše Agroklub.

Originalni tekst pročitajte OVDJE

M.D. / ilustracija pixabay