U svega nekoliko dana 18-godišnji Ivan Talaja oborio je dva svjetska rekorda; prvi put bilo je to 6000 metara na slideru, a proteklog tjedna polumaratonu. Mladi Makaranin već se dokazao u utrkama, a rekordi su došli kao nekakav logični slijed na predani rad i izvanrednu fizičku spremu. Kazat će međutim kako za rušenje rekorda nikakve osobite pripreme nije bilo; naprosto je zajedno s trenerom zaključio kako je u vrhuncu snage. Jer pripreme u vidu treninga u njegovoj su svakodnevici – konstanta.
Talentirani je sportaš, naime, naprosto discipliniran i posvećen sportu. Iako je Ivan u godinama kada je lako “pasti” na iskušenja i kada su društveni život i kratkoročni gušti nerijetko važniji od postignuća koja iziskuju izniman trud, Ivanova motivacija da ruši svoje osobne granice je zapanjujuća.
– Pitate me o pripremama i prehrani, sad trenutno ne mogu previše utjecati na to jer se hranim u učeničkom domu, ali nastojim izbjegavati slatko i suzdržavam se od pića. Ne idem u klubove, kazuje nam Ivan na što ga pitamo pada li mu to teško.
– Ne, jer to mi, iskreno, uopće nije u fokusu. Vidio sam smisao života u sebi, veslanje mi je dalo jednu posve drugačiju perspektivu i mogu slobodno reći da mi je to srž života. Jednostavno, disciplina kao disciplina ti toliko razvije karakterne osobine na načine na koje nisi mogao zamisliti, i to čovjeku daje dobar osjećaj. Naravno, to će mi u budućnosti pomoći i u poslu, neobično će zrelo mladi sportaš.
Budući je maturant, pitamo ga planira li studij.
– Da, postoji taj neki pritisak sredine, očekuje se da nastaviš…Meni to nije toliko stalo, ali mi je stalo do činjenice da jednom želim biti trener u VK Biokovo. Da bih to postigao, moram završiti Kineziološki fakultet, i završit ću, ako Bog da zdravlja. Meni je osobno najvažnije veslanje, ali ako moram izdvojiti drugu stvar, onda bih se našao u tome da pomažem i podržim obitelj, da sam aktivan i da radim s obitelji, da nastavim obiteljski posao, da se brinem o nasljedstvu…, otkriva Ivan.
Komentiram kako je očigledno da mu je obitelj jako važna, što se dalo iščitati i iz lanjskog intervjua za Slobodnu Dalmaciju. Toliko je puta Ivan spomenuo djeda, baku…
– Obitelj je najbitnija, šteta je da se u Hrvatskoj i u svijetu omalovažava i degradira značaj obitelji. Mene je obitelj izgradila, ponosan sam na svoju mamu, tatu, oba djeda koji dolaze iz krajeva u kojima se teško živjelo…Ja sam ponosan na njih, a oni su meni pomogli da budem ponosan na sebe. Lijepo je imati iza sebe ljude koji će reći: Ivane, što god da treba, znaš da možeš računati na nas. Uz obitelj imam nekoliko pravih prijatelja, djevojku Marinu i uz, veslanje, meni je to više nego dosta, skromno i mudro će Ivan, jer skromno i mudro idu ruku pod ruku.
Trenutno je u Zagrebu, Makarska mu nedostaje, ali više od samog grada nedostaju mu ljudi – obitelj, djevojka, prijatelji. Nakon osvojenih rekorda, nova “obaranja” nisu u planu. Talentiranog i marljivog Makaranina čekaju dva prvenstva; europsko u svibnju i svjetsko u kolovozu.
Uz snažni duh i čisti um kakvi krase Ivana, čini nam se nekako da neće biti problem dovesti tijelo na razinu kojoj pripadaju nove medalje i da ćemo s veslačem iz Makarske za koji mjesec ponovno razgovarati.
Ivona Ćirak/foto privatni album
