U Topićima je danas, uz brojne okupljene mještane i uzvanike, blagoslovljena kapela Uzvišenje svetog Križa koju je mjestu darovala Ivana Jurišić, i koja je tim činom omogućila gradnju prve crkve u ljupkom selu iznad Baške Vode. Nakon blagoslova župnik fra Filip Budić održao je i svetu misu.
Današnja svečanost bila je posebno dirljiva jer mjesto već preko tri stoljeća nema ni crkvu ni kapelu; prva ozbiljnija namjera oko gradnje upućena je prije skoro 100 godina, davne 1937.godine, no uslijedio je Drugi svjetski rat i sve je palo u vodu.
Nudile su se u recentnim vremenima i neke nove lokacije, priča o izgradnji crkve opet je zaživjela, ali nije bilo sreće, mahom zbog imovinsko pravnih odnosa.
Za sve je te peripetije u novijoj povijesti znala i mještanka Ivana Jurišić.A onda joj je darovana obiteljska kuća njezina oca…U cijelosti njezina. Kao i njezina neobična, nesvakidašnja odluka.
– Onda mi je palo na pamet, jer znala sam da se lokacija nikako nije uspijevala naći, da bih kuću mogla darovati za Gospodina. Jer, kad je bilo 1:1 na meni, osjećala sam kao da mi je Gospodin rekao: evo Ivana, tvoje je, ti vidi što ćeš sad s tim, priča nam ova skromna i samozatajna Baškovođanka.
U duhu pravog vjernika koji ne želi da o svojem činu govori, ponavlja kako ne želi da se o tome puno piše; dodat će kako je svak dao svoj udio, a ne samo ona. Općina je investitor, TZ Baška Voda i Gradina su suinvestitori, a uz Ivanu ima još donatora. Svi su, kako veli naša sugovornica, bili sretni što mogu sudjelovati u tome.
Ideja je došla prije 10-ak godina i Ivana Jurišić je 2012.godine darovala nekretninu. Građevina je, naime, pod zaštitom Ministarstva kulture odnosno konzervatora, te je trebalo donijeti i rješenje o prenamjeni u sakralni objekt čiji je projekt izradila Vlasta Marčić. Administrativni poslovi odnijeli su tako gotovo cijelo desetljeće.
U međuvremenu se glavna protagonistica naše priče ni u jednom trenutku nije predomislila ili dvojila oko svoje namjere.
– Radosna sam zbog ovoga. Da sam prodala, ne bih više mogla doći gore. A ovako, slobodan je doći tko god hoće i pomoliti se. Gospodin je bio na djelu, ovo je od srca za Gospodina, kazat će Jurišić.
Komentiramo kako se kod nas pod zlato prodaje kvadrat, kako se braća svade zbog nekretnina, kako se garaže pretvaraju u apartmane…
– Ma da, ali nije to najvrjednije. Mogla sam ja i prodati i kupiti novo auto, vozim staro auto, ali meni je ono dobro, nisam to željela. Ovo me čini neopisivo sretnom, pojasnila je.
Crkva je na ponos svih mještana ne samo jer ju napokon imaju nego jer doista izgleda dojmljivo u svojoj jednostavnosti i s izvanrednim umjetničkim radovima.
“Jednostavna i skladna građevina, stopljena s okolišem u krilu kamenog masiva Biokova, tek povremenim zvonom s preslice podsjetit će da se u njoj krije nešto veliko i važno, zapravo jedino bitno – misterij života prikazan u dijalektičkoj suprotnosti, u drami muke, umiranja i uskrsnuća. Poštujući zadanosti građevine vrlo diskretnim intervencijama umjetnik Kažimir Hraste dao joj je dimenziju univerzalnog značenja.”, piše u uvodniku tiskane brošure Branko Jović. Kažimir Hraste je, naime, autor impresivna raspela i vitraja.
Kapela s korom ima 40 metara četvornih i može primiti više desetina vjernika.
Zanimljivo je i objašnjenje zašto je kapela dobila ime Uzvišenje svetog križa, a dao ga je pok.povjesničar fra Karlo Jurišić, a koje je naveo Ivan Topić.
Polovicom 17.stoljeća iz Imotske krajine, iz Medova Dolca, doselila su četiri brata Granić, bježeći pred Turcima. Jedan od njih imao je deformiranu nogu te su ga prozvali Topo, od čega je vjerojatno nastalo prezime Topić. Unajmili su zemlju od obitelji Filipetti iz Makarske i Ribarević iz Basta i na to plaćali najam. Na mjestu gdje su bili vinogradi nalazila se jedna špilja i na njoj drveni križ, od tih vremena pa sve do danas 14.rujna obilježava se kao blagdan Uzvišenja svetog Križa, zaštitnika Topića.
I tako, preko 300 godina nakon što je prvi Topić došao u selo koje je najviše duša brojalo pred Drugi svjetski rat, gotovo 150, mjesto je napokon dobilo crkvu, a Makarska rivijera još jedan objekt kulturne baštine koji se svakako isplati posjetiti.
Ivona Ćirak /foto Ozren Franić
