Stjepan Zelić, nositelj liste Ajmo Makarska za gradonačelnika i Gradsko vijeće, u razgovoru se osvrnuo na dosta problema, posebno podcrtavši pitanje (ne)učinkovite gradske uprave, kupališnog turizma koji po njemu uništava Makarsku, te odnos prema investitorima.Zelić, koji se predstavio kao sportaš i poduzetnik, posebno se zalaže za projekte koji bi Makarsku vodili u smjeru destinacije s pet zvjezdica, poput žičare i marina. Kako vidi razvoj grada, pročitajte u nastavku.

Da kampanju trebate sažeti u tri rečenice, na što biste stavili naglasak?

U ovu izbornu kampanju ulazim motiviran nagomilanim problema u našem gradu i kroz izborni program nudim konkretna rješenja. Mojim Makarkama i Makaranima sam kroz ovu kampanju već dao određena obećanja koja nisu i neće biti mrtvo slovo na papiru. Iza svake riječi stojim i sve što obećam ću ispuniti.

Gdje vidite najveće probleme u gradu, a gdje najveći potencijal?

Najveći problem u Makarskoj vidim zapravo u neučinkovitoj Gradskoj upravi koja nije na usluzi građanima. Umjesto da budu servis građanima, ali i zdravim investitorima, Gradska uprava nerijetko predstavlja skup birokratski mastodont. Pritom ne zazivam otkaze, ni slučajno. Govorim zapravo o reorganizaciji posla gdje će svaki zaposlenik znati što mu je posao i za svoj posao će biti adekvatno plaćen. Nažalost, svjedoci smo da jedan dio gradske administracije ne funkcionira pravilno čime, s jedne strane, ruše ugled svojim kolegama, a s druge strane čine nemjerljivu štetu ovome gradu i svima nama. Da me netko ne bi krivo shvatio, nije problem ovoga grada samo u administraciji već u lošim politikama koje se smjenjuju posljednjih trideset godina. Problem ovoga grada je i nedostatak vizije razvoja poduzetništva, turizma, niska kvaliteta zdravstvene zaštite itd. Kada me pitate o najvećem potencijalu, držim da su to ljudi. Makarska obiluje vrijednim, inovativnim, sposobnim ljudima koji svaki u svom dijelu mogu od Makarske učiniti daleko bolji grad. Upravo time sam se vodio okupljajući oko sebe svoje suradnike i sastavljajući listu za Gradsko vijeće.

U trenutnoj situaciji globalne pandemije i krize vidljivo je koliko je turizam krhka gospodarska grana. Imate li u vašoj kampanji viziju/program za razvoj nekih drugih privrednih grana?

Rijetkima je poznato da se o turizmu u Makarskoj govori kao o kupališnom turizmu. Dakle, mi sami smo, kada je riječ o turizmu, postavili ljestvicu vrlo nisko. Tko još danas živi od kupališnog turizma. Nije životno, logično da ulažemo u kupališni turizam koji će u prvom redu najviše koristi donijeti iznajmljivačima ležaljki i suncobrana te posredno ugostiteljima koji su najbliže plažama. Pritom ne govorim o tome da bi tim ljudima trebalo ograničiti

mogućnost zarade. Nipošto. Govorim o niskoj startnoj poziciji koja je demotivirajuća i stoga držim kako makarski turizam moramo staviti na „reset“.

Kao dugogodišnji turistički menadžer kroz svojih deset godina upravljanja velikim sustavom, imao sam priliku naučiti koji su najveći problemi u turizmu.Makarska može i mora postati destinacija sa četiri, a potom i pet zvjezdica, a da bismo to postali, moramo osigurati uvjete za žičaru, marinu, luksuzne hotele i sl. Pored turizma koji se proteklih desetljeća nametnuo kao najznačajnija gospodarska grana u Makarskoj, mislim da naglasak treba staviti na obrtnike, mikro i male poduzetnike kao i na bolju, učinkovitiju povezanost sa našim zaleđem, Zabiokovljem koje može postati „tvornica hrane“ za čitavo Makarsko primorje, pogotovo u turističkim mjesecima.

Kakva je vaša vizija turizma u Makarskoj i na koji biste ju način razvijali?
Spomenuo sam ranije kako se turizam u Makarskoj zasniva na tzv. kupališnom turizmu. Kada imamo tako postavljene temelje, onda ne možemo očekivati goste tzv. dubljih džepova. Dokle god ne krenemo mijenjati svijest što je to doista turizam i koji su to turistički trendovi u svijetu, nećemo se daleko pomaknuti. U Makarskoj ne postoji ni jedan hotel sa pet zvjezdica, nemamo marinu, medicinski turizam je zapeo u Biokovci, o kongresnom turizmu ne trebam ni govoriti, a o žičari se govori pred svake izbore i tako nam prolaze godine.

Struktura gostiju je iz godine u godinu sve lošija, a ako se ovako nastavi, Makarsku će u potpunosti zahvatiti masovni turizam sa jednodnevnim ili vikend gostima. Da ne nabrajam dalje silne greške koje su se dogodile i događaju se makarskom turizmu, rješenje nije jednostavno, ali postoji. Nužno je podignuti kvalitetu vanpansionske turističke ponude. To je, npr. žičara koja je već mogla biti napravljena da nije nesposobne gradske administracije i loših politika. Nitko realan ne može očekivati da će žičara biti financirana iz sredstava proračuna Grada Makarske. Grad Makarska to ne može i još dugo neće moći.

Da bismo konačno imali žičaru, moramo se okrenuti modelu javno-privatnog partnerstva po uzoru na druge hrvatske gradove gdje to jako dobro funkcionira. Što to na primjeru žičare znači? Zainteresirani investitor će o svom trošku izgraditi žičaru i popratne sadržaje na kojima će se tijekom godina ostvarivati određeni profit. Grad Makarska kao takav će osigurati sve preduvjete, prostorno-plansku dokumentaciju, suglasnosti, elementarnu
komunalnu infrastrukturu itd. U takvom partnerstvu tijekom sljedećih 25 ili 30 godina, Grad Makarska će sudjelovati u posjeli dobiti sa investitorom, a nakon proteka tog vremena, žičara postaje vlasništvo Grada Makarske te se zainteresiranoj stranci može dati u koncesiju na određeni period, opet uz određenu dobit za proračun Grada Makarske. To je, uvjeravam, win-win situacija u kojoj Makarska konačno dobiva žičaru, samim tim se produljuje turistička sezona, moguće i kroz čitavu godinu, koristi imaju iznajmljivači,
hotelijeri, ugostitelji, razne uslužne djelatnosti. To je tek manji dio moje vizije i
razvoja turizma, nečeg što je realno, izvedivo.

Na koji biste se način nosili s problemima u prostoru odnosno urbanizmu, gdje
detektirate najveće probleme i kako biste ih rješavali?

Potrebna je čvrsta ruka, odlučan stav! Sve ovo što danas Makarska ima moglo se i drugačije napraviti tako da ne iritira nikoga i da imamo ljepši grad u kojem vlada red, a ne građevinski kaos. Nažalost, Makarska je po neredu u prostoru postala nacionalno prepoznatljiva. Srećom, još nije kasno i doista možemo trudom, napornim radom, predanošću promijeniti percepciju Makarske kao grada u kojem svatko gradi kako ga volja i gdje ga volja. Ukratko, potrebna je hitna izrada i donošenje GUP-a, Generalnog urbanističkog plana kojim bi zabranili izgradnju dvojnih objekata kao i izgradnju višestambenih zgrada.

Uveo bih obavezu sadnje stablašice od minimalno 5 metara na 2 vanjska parkirna mjesta koja moraju biti formirana kao procjedne površine jer trebamo više zelenila, a manje betona i asfalta. Predviđamo izradu javnog GIS sustava sa evidencijom komunalne infrastrukture. No, svemu tome moraju prethoditi izmjene i dopune županijskog Prostornog plana.

Posljednjih se godina održivi turizam sve više ističe kao (turistički) imperativ. Koji su uvjeti po vama za to?

Makarska ima sve uvjete za održivi turizam, to nije sporno. I sada se vraćam na Vaše drugo pitanje i ponavljam da su osnova održivog razvoja ljudi. Ljudi koji su spremni u zajedničkom interesu podmetnuti leđa i odgovorno raditi svoj posao. Tek onda možemo govoriti o sinergiji učinkovitog korištenja resursa, ekonomskoj održivosti, boljitku lokalne zajednice kroz produljenje turističke sezone na 365 dana, ma koliko to mnogima zvučalo nemoguće.

Iako je zbog pandemije turizam u svojevrsnoj krizi, držim da moramo i dalje ulagati znanje, novac, viziju upravo u održivi turizam. To znači da ćemo voditi računa o našim gostima da se u našem gradu osjećaju sigurno, dobrodošlo i da imaju dobar izbor vanpansionske ponude.
Moramo više slušati „male ljude“, iznajmljivače, sve one koji aktivno sudjeluju u turizmu i od turizma žive. Povećanjem prihoda od turizma, nužno je dio tog novca vratiti u turizam kako bi Makarska kao destinacija nastavila svoj održivi razvojni tijek. Također bi istaknuo i veliku važnost sporta koji može biti katalizator promjene iz sezonskog bavljenja turizmom na cjelogodišnji. Sve ovo nabrojano je dio onoga što nazivamo održivim turizmom.

Javnost je dosta senzibilizirana u posljednje vrijeme po pitanju nasipanja plaža.Kako biste vi optimalno riješili problem deficita plažnih kvadrata?

Opet smo na problemu kupališnog turizma. Nama na velika vrata ulazi kupališni turizam, a loše politike pogodujući sitnim interesima pojedinaca nasipaju plaže kako bismo dogodine imali još više turista koji leže na plaži i jedu hranu koju su ponijeli sa sobom iz svojih kuća. Okrenimo pilu naopako. Nije rješenje u širenju kapaciteta plaža jer opstanak makarskog turizma ne leži u masovnosti i kupačima. Podignimo kvalitetu turističke ponude, umjesto da se bavimo nasipanjem plaža. Da se ne bi stekao dojam da izbjegavam konkretan odgovor, smatram da je dosadašnja praksa nasipavanja plaža porazna, ponajviše zbog načina na koji se to radilo i na koji se radi. Ne baca se u more građevni otpad i zemlja i ako je već potrebno nekad negdje nasuti dio plaže, onda to mora ići po projektu unutar kojeg će se znati što smije ići u more.

Kad govorimo o prirodnim resursima i održivom razvoju, gdje i kako vidite Biokovo, s aspekta turističke valorizacije, ali i zaštite prirode, budući se Makarska i u županijskom master planu navodi kao spoj mora i planine?

Točno tako. Makarska i Biokovo čine jednu prirodnu simbiozu i nezamislivo je govoriti o održivom razvoju, resursima bez Biokova. Park prirode Biokovo mora postati nezaobilazan dio turističke ponude, pogotovo nakon što imamo Nebesku šetnicu, Skywalk. Biokovo zapravo predstavlja slabo iskorišteni potencijal za produljenje turističke sezone na cijelu godinu. Tu opet dolazimo, naravno, do pitanja žičare. Pritom moramo voditi računa da ovaj prirodni biser maksimalno očuvamo od devastacije.

Kvaliteta života u gradu van turističke sezone se rijetko pored “opipljivih” problema navodi kao važna stavka. Imate li ideju kako ju poboljšati?

Meni je kao Makaraninu žao kad vidim na što nam grad liči u zimskim mjesecima. U predpandemijskom vremenu, jedina zabava, nekakav sadržaj u gradu su ugostiteljski objekti. Začudo, oni koji su plaćeni da se bave problematikom turizma u našem gradu, većinu novaca poreznih obveznika potroše u ljetnim mjesecima na različite koncerte, predstave, sajmove i sl. To nije sadržaj koji zanima većinu gostiju koji dolaze u naš grad. Ako malo bolje razmislite, Čehe, Poljake, Mađare itd. uopće ne zanima koncert Jasmina Stravrosa ili Petra Graše na Kačiću. Takva bi događanja poput Jazz festivala, kazališnih predstava, koncerata hrvatskih zvijezdi, trebalo prakticirati u vansezonskim mjesecima i na taj način se odužiti svojim građanima koji pune proračun grada.

Imate li podatak koliko se mladih ljudi nakon završenog fakulteta vraća u
Makarsku? Jasno je da je problem složen, no imate li ideju kako s lokalne razine
poboljšati tu brojku?

Nemam konkretne brojke, no siguran sam da neću pogriješiti kada kažem da se tek manji dio mladih po završetku fakultetskog obrazovanja vraća u naš grad. Da bi se mladi vratili u svoj grad, moramo im osigurati sigurno okruženje, egzistenciju. Da bismo to postigli, potrebno je mijenjati sve od temelja. Dakle, učinkovita gradska uprava koja će biti pri ruci investitorima koji će otvarati nova radna mjesta. Sada nam investitori bježe i odustaju kada vide koliko je komplicirano uložiti novac u bilo koji posao.Upravo je to najvažniji preduvjet za vraćanje mladih u Makarsku. Siguran posao, zarada je ono što nas tjera da ostajemo u svom gradu, ali isto tako da odemo u neke druge sredine, najčešće inozemstvo.

Koji su kapitalni projekti po vama prioritet, u kojem periodu/etapama biste ih
rješavali i od kojih sredstava?

Na prvom mjestu je upregnuti sve snage da Dom zdravlja ponovno profunkcionira sa svim potrebnim ambulantama, specijalistima i liječnicima a u cilju podizanja kvalitete zdravstvene zaštite.
Prioritet su svakako i poboljšanje uvjeta školovanja i pohađanja vrtića kroz izgradnju novih i dogradnju postojećih prostornih kapaciteta. Potom je potrebno izraditi i provesti Prometnu studiju, uložiti u javnu garažu, ulaganje u sport, sportske sadržaje itd. Makarska u ovom trenutku teško može realizirati neki veći projekt bez pomoći države, resornih ministarstava i/ili europskih fondova, no po uzoru na većinu gradova na Jadranu, ne postoji ni jedan valjani razlog da novcima iz tih izvora kroz naredne četiri godine ne možemo imati
prometno protočniji grad, funkcionalni Dom zdravlja, više sportskih sadržaja,
javnu garažu koja se opet može izvesti kroz prije spomenuti model javnoprivatnog partnerstva itd.

Kako biste poboljšali kvalitetu u zdravstvenom sustavu i s kakvim modelom? (odcjepljenje, sufinanciranje nadstandarda…).

Nemam ulazne financijske podatke koji bi mi omogućili procjenu najboljeg modela zdravstvenog sustava u Makarskoj. Dubinski treba analizirati sve relevantne podatke da bi izabrali najbolje moguće rješenje odnosno model koji je održiv. Ne smije se dogoditi da
Makarska preuzme Dom zdravlja te kao posljedica toga dođe do nemogućnosti financiranja istog. U zdravstvenom sustavu postoje usluge koje predstavljaju veliki financijski teret, međutim građani Makarske zaslužuju najbolji zdravstveni nadstandard. Pri tom mislim i na rodilište, koje bi se u konačnici nakon dovođenja zdravstvene zaštite i sustava na optimalan nivo vratilo u Makarsku. Sve to najbrže i najjednostavnije možemo surađujući sa županijskim Domom zdravlja. Bez te sinergije, problem Doma zdravlja bit će jako teško riješiti.

Pitanje organizacije Grada i gradskih odjela – da li biste nešto mijenjali po pitanju ustroja odnosno opće sistematizacije rada, i ako da, što?

Reorganizacija rada i poslovanja je imperativ. Svatko će svoju plaću morati zaraditi i za svoj posao odgovarati. Konačno, Gradska uprava sebi može priuštiti i dodatna zapošljavanja ako se pokaže da su djelatnici učinkoviti i da kao takvi unaprjeđuju naš grad. Također, potrebna je bolja digitalizacija i informatizacija svih radnih procesa a sve u svrhu transparentnijeg poslovanja i optimizacije.

Što za vas znači kultura kao stavka i što po tom pitanju mislite učiniti?

Veliki sam ljubitelj kulture, posebice slikarstva. Često obilazim muzeje, ali i druga kulturna
događanja kojih u Makarskoj manjka. Kultura je, nažalost, zapostavljena. Na trenutke predstavlja „posljednju rupu na sviralu“. Međutim, kultura kao takva, pogotovo u Makarskoj koja je svojevrsno rasadište brojnih talentiranih umjetnika u slikarstvu, kiparstvu, glazbi itd, može postati jedan od brendova našeg grada. Potrebni su programi sufinanciranja produkcijskih i autorskih sadržaja domaćih umjetnika. Grad mora biti potpora i oslonac našim umjetnicima. Kao gradonačelnik ću nastojati ispraviti nepravdu koja se
nesvjesno i nelogično radi „kulturnjacima“; to čvrsto obećavam.

Kakva je socijalna karta Makarske, odnosno na čemu je težište u vašem
socijalnom programu? 

Loša. Nije stvar u službenim brojkama, a prema posljednjim podacima makarskog Crvenog križa, u našem gradu je stotinjak korisnika socijalne pomoći. Riječ je o ljudima koji su službenim putem zatražili pomoć, no strahujem da je ta brojka daleko veća. Svakodnevno vidim da naši umirovljenici i nezaposleni nemaju ni za osnovni život. U svom izbornom
programu sam predvidio puno mjera, a istaknut ću tek dio. Pomoći ćemo našim umirovljenicima, ali i nezaposlenima kroz božićnice i uskrsnice koje će iznositi 500 kuna. No, to nije dovoljno, treba više izdvajati za socijalne programe koje grad provodi. Međutim smatram da je najbolji socijalni program  otvaranje novih radnih mjesta kako bi svatko mogao raditi i dostojanstveno živjeti od svog rada. Makarani su pokazali veliko srce kada je trebalo pomoći stradalima od potresa na Banovini, zato ne sumnjam da bi se uz poticaj i bolju povezanost svih dionika sustava socijalne skrbi aktivnije uključili u pomaganje socijalno ugroženih sugrađana. Makarska to mora i može!