Struktura listi za Gradsko vijeće za lokalne izbore 2021.ukazuje na jednu veliku promjenu u percepciji politike i angažmana u političkim procesima, a da to nije glasanje svake četiri godine. Naime, 135 kandidata na devet listi kao brojka dovoljno govori o tomu da su građani odlučili konzumirati još neke alate u politici, a jedan od tih je uključivanje u rad Gradskog vijeća. Ono što je još zanimljivije jest činjenica da čak četiri od tih devet listi čine nezavisne liste, odnosno izvorna makarska stranka.
I do sada je bilo izleta pojedinih nezavisnih listi, odnosno pojedinaca koji su koketirali politikom, no nikad to nije bilo masovno kao sada. Jer, ne samo da 44 posto kandidacijskih listi tvore politički potpuno neiskusni ljudi, nego i liste pojedinih stranaka velikim dijelom čine građani koji se prvi put susreću s lokalnim izborima na kojima odlučuju stupiti na scenu. Dovoljno je pogledati liste MOST-a te Domovinskog pokreta, i zaključiti da je gotovo pa zanemariv dio ljudi s barem minimalnim političkim iskustvom. Na potonjoj listi od kandidata koji su se okušali u politici imamo Anitu Pervan, bivšu HDZ-ovu vijećnicu, dok na MOST-ovoj listi, na 4.mjestu, vidimo Gloryana Grabnera, koji je također bio vijećnik za mandata Marka Ožića Bebeka. Svi ostali su manje više politički neiskusni.
Ivan Šimić, nekadašnji vijećnik Živog zida, koji je sad završio na Marevićevoj listi, jedini je u ovoj ekipi s nekakvom političkom poviješću. Zanimljiva je i lista SDP-a. Osim Gordane Muhtić, vijećnice u ovom sazivu Gradskog vijeća, i Viki Puharić, bivše vijećnice, koje su jedina spona sa starim SDP-om, većina su nova lica kojima je politika posve novo iskustvo.
U SDP-u se zapravo i vidi najveći otklon jer nezavisne liste po logici okupljaju političke debitante, dok je HDZ napravio najmanje korekcija i ostao je velikim dijelom dosljedan starom postavu.
Već smo pisali o udjelu žena u kandidacijskim listama za Gradsko vijeće, a riječ je o 43 posto, dok neke sadrže čak 60 posto ženskih kandidata, što je hvalevrijedan iskorak. Također, znakovita je činjenica da je na listama veliki broj mladih ljudi, te da je prosjek kandidata na ovim izborima 43 godine, dok je prosjek nekih listi daleko niži, spuštajući se do 33 ili 34 godine.
Suvišno je podcrtavati što nam govori omasovljenje političkog debitiranja i “čistke” u strankama koje se okreću novim licima, pod cijenu da ona podrazumijevaju političko neiskustvo. Nije stvar samo osluškivanja javnosti, kako bi se mogao protumačiti SDP-ov odgovor koji se odlučio za ove izbore pozdraviti sa starim kadrovima. Riječ je očigledno o nekakvom impulsu koji debatiranje na društvenim mrežama želi prebaciti na neku drugu scenu. Ili barem poluuvjereno u uspjeh slegnuti ramenima i reći “barem smo probali”. Ako netko i drži da su nekakve osnove o funkcioniranju lokalne politike i ustroju lokalne uprave nužan preduvjet, dovoljno je da vrati film na pojedine sjednice Gradskog vijeća gdje je, istina, znalo biti jako dobro pripremljenih vijećnika, no i dosta onih čije bi jedino oruđe bilo šuplje politikantstvo i partijski osnažen politički ego.
Politika u Hrvatskoj je otrježnjujuća i ne ljubi se s aktivizmom, idealizmom i romantizmom. Niti ulazak debitanta u politiku, kojoj nije pristupio u “ziher” maniri, koristeći kao platformu postojeće stranke, znači da nužno ulazi unutra baš iz uvjerenja, a ne osobnih interesa. Međutim, činjenica da se sve više ljudi odlučuje istupiti na političku scenu može označiti nametanje nekih novih vjetrova koji ne moraju nužno svom snagom zapuhati odmah, no koji god politički akteri kreirali budućnost grada kroz naredne četiri godine, masovnost političkih početnika na ovim izborima trebali bi shvatiti kao ozbiljan i glasan poziv na veću otvorenost i transparentnost, te uvažavanje potrebe građana za konstantnom komunikacijom s vlašću.
Ivona Ćirak
