Postizborno koaliranje jedna je od trenutno najvrućih tema u gradu. Ako pogledamo brojke s prošlih izbora 2017., ali i trenutne konstelacije, gotovo pa je izvjesno da nitko neće dobiti toliki broj glasova da može samostalno formirati većinu u Gradskom vijeću. Naime, da bi netko sam imao većinu u Vijeću, trebao bi dobiti osam mandata, a to bi, ako uzmemo za orijentir brojke  i izlaznost prošlih izbora, iziskivalo gotovo 3500 glasova. A to je velik i nerealan zalogaj za 6300 birača, koliko god stranački tabori u navijačkom duhu najavljivali pobjedu i apsolutni uspjeh. Za ilustraciju, na prošlim je izborima HDZ za Vijeće dobio oko 2400 glasova, SDP-HNS-HSU oko 1950, Hloverkin HSLS nešto više od 1000, a ostali još cca 900. Dakle, “ostali” su dobili čak 1900 glasova.

Ovakve omjere ne možemo tek tako preslikati na ove izbore iz više razloga, a jedan je svakako i nešto drugačija atmosfera. SDP je tad išao s Tonćijem Bilićem kao kandidatom, dok je Zoran Paunović novo lice s novom ekipom i drugačijim nastupima od onih na koje smo navikli od “starog” SDP-a. Ako ne govorimo o onoj vjernoj glasačkoj mašineriji nego onima nesigurnima, kako mnijenje reagira na SDP, ili na Juru Brkana, zapravo je teško i nezahvalno prognozirati, unatoč dojmu kakav možemo steći s društvenih mreža. NLO samo uvjetno možemo podvesti pod rubriku “ostali”. Na prošlim izborima je Hloverka Novak Srzić u kampanji prilično ho-ruk odrađenoj dobila preko 1000 glasova (još i više kao kandidatkinja za gradonačelnicu!). NLO se dulje posvetio kampanji koja je tehnički počela s najavom da ulaze u politiku, no u stvarnosti izgradnja identiteta i imidža sežu tri godine unatrag, kada su se pojavili kao građanska inicijativa. Oni su ti koji se obraćaju onim neopredijeljenim, ili opredijeljenim svjetonazorski, no razočaranim u sustav koji utjelovljuju dvije najjače stranke. Hloverka je s druge strane od početka bila sastavni dio establišmenta.

Upravo u NLO su najviše uprte oči, jer, budući da je nemoguće (ne tehnički, ali realno da) nekoj stranki samostalno formirati Vijeće, po svoj će prilici oni biti vaga u gradskoj “skupštini”. No osim NLO-a imamo i nekoliko nezavisnih listi, te stranke Domovinski pokret i MOST, kao i Grbavčevu HSU-HNS-Liberalni demokrati.

Oglas

Nije nerealno očekivati da netko iz ove grupe skupi 400 do 500 glasova kako bi si osigurao jednu stolicu u Vijeću, a jednoj od opcija ruku. Ukoliko bi jedni imali već sedam “svojih” ruku, ta jedna ruka bi im pomogla, no sedam ruku jednoj stranki značilo bi 2900 glasova, što nam se ne čini kao preveć realno. Tek ako bi liste skupile dovoljan broj glasova te se sve usuglasile oko/s koalicijskim partnerom, NLO bi čak mogao biti nebitan, osim ako ne bi s glasovima bio dominantan, što je opet vrlo neuvjerljiv scenarij. I na prošlim izborima imali smo situaciju da je po jedan mandat išao Živom zidu, jedan Nezavisnoj listi Siniše Srzića, što je omogućilo Ivanu Šimiću i Srziću ulazak u Vijeće. No HDZ se je osigurao s Hloverkinom i Perićevom rukom, tako da im je to bilo dovoljno.

Ipak, valja imati na umu da je tad bilo lakše osigurati si mandat jer je bilo 17 vijećničkih mjesta i bilo je dovoljno skupiti 370 glasova za ulazak u Vijeće, dok je sad – ako ćemo izlaznost od 2017.godine uzeti kao referentnu brojku – potrebno oko 420. Ako građani budu nešto motiviraniji, te bude veća izlaznost, onda će trebati i više glasova za jednu ruku. U svakom slučaju prilično je realno očekivati – ako ćemo se voditi 2017.godinom i trenutno velikim brojem listi (ukupno devet) koje će sigurno dovesti do stanovite disperzije – da bi nove/manje stranke i liste mogle skupiti dovoljno glasova za pet mandata. A kakav će biti omjer, to će se znati vrlo skoro.

U svakom slučaju, NLO, točnije, kandidatkinja za gradonačelnicu i nositeljica liste za vijeće Ivana Miočević Franić javno je rekla da nisu za koaliranje. Ukoliko se bez njih ne bi mogla postići većina u vijeću, a oni odbijali koaliranje, cijela njihova kampanja ispala bi, praktički, tek bitka za glasove u opoziciji. S obzirom da znamo kako politika funkcionira i kako se donose odluke, te kako se nažalost, broje samo ruke, u stvarnosti bi to značilo da i dalje “tuku” istim oružjem kao s pozicije udruge ili građanske inicijative. Osim toga, ako ne bi bila zajamčena većina, jasno je da bi rad Vijeća u praksi bio nemoguć, izuzev ako bi neki članovi samostalno i/li prešutno odlučili jednima osigurati kontinuitet svojom vijećničkom rukom, što se u praksi znalo događati. Tako da bi, u slučaju nemogućnosti uspostave većine, zapravo nastala jedna vrlo nezgodna pat pozicija s prijetnjom opstrukcije rada Vijeća.

U svakom slučaju, kako god slagali mandate i brojke, situacija je iznimno zanimljiva i ne sumnjamo da će od ponedjeljka krenuti pregovori te će zavladati jedna posve drugačija, pragmatična atmosfera. Uostalom, na nacionalnoj političkoj sceni već imamo iskustva s time da se i odnosi i uvjerenja u takvom ozračju znaju mijenjati. Velik broj listi i samim time igrača mogao bi, u slučaju da građani na izborima uvaže to šarenilo, značiti svakovrsne postizborne kombinacije u kojima će se vidjeti umješnost političkog trgovanja bez kojega, koliko god ga prezirali, politike kakvu poznajemo nema.

Ivona Ćirak/foto ilustracija:O. Franić