Reći da su lokalni izbori 2021.za Makarsku puni iznenađenja stoji djelomično; u onom dijelu koji se tiče novih lica. Glede same kampanje, moglo bi se reći da je još uvijek prilično mirno, ali ne mirno poput nirvane koju inspirira bonaca, nego više nalik na napetu, ljepljivu tišinu u iščekivanju školskog zvona.
Pravo iznenađenje ovih izbora je, naime, brojnost političkih debitanata. Uz dvije najjače stranke, dva kraja političke klackalice, nanizala se u izborima 2021. lijepa galerija do sada politički neaktivnih imena, što je najlakše tumačiti činjenicom da su ljudi počeli tražiti rješenja u vlastitom susjedstvu, u vlastitom domu.
Neka od novih političkih imena nisu iznenadila, poput kandidata s liste NLO-a koja je potekla iz UZOR-a Osejava. Njihov angažman u politici bio je prirodan put, iako su im tijekom djelovanja u udruzi oni koji su se već tada vidjeli kao politički oponenti spočitavali kako im je politika i bila krajnji cilj.
Neka su se naslonila na već postojeće liste, poput Nezavisne liste mladih koja je iskoristila snažnu logistiku vrgoračkog gradonačelnika Ante Pranića, inače kandidata za župana, no u osnovi su to potpuno nova imena, mladi ljudi koji do sada nisu imali priliku biti zamijećeni u društvenom životu. Imamo i iznenađenje u liku usamljenog Maria Marevića, nezavisnog kandidata za gradonačelnika koji se javnosti jest predstavio hvaljenom aplikacijom Get Work, no za sada ne vidimo kime se okružio.
Sitima svega prikazuje se i najfriškije, doslovno u zadnji čas predstavljena lista Ajmo Makarska, sa Stjepanom Zelićem kao kandidatom za gradonačelnika. Naposljetku, čak i SDP-ov kandidat za gradonačelnika, Zoran Paunović, iako stranački kandidat, politički je novo lice i njime SDP želi poslati poruku kako je zreo za promjene, što ne znači nužno da uistinu jest.
Paradoksalno, u ovoj pandemiji koja kao da nema konca, vrijeme okrutno curi i upozorava na neuspjeh, traži brzo, gotovo panično djelovanje i otud brzinsko regrutiranje, otud ulijetanje u poluvremenu, otud ovako bujna inflacija novopečenih političkih aktera. S druge pak strane, “velikima”, a osobito HDZ-u koji ide s istim gradonačelničkim kandidatom, kao da se ne žuri, kao da nonšalananto puštaju da volja i entuzijazam debitanata “izduše” kako bi mogli pokazati svoju ukorijenjenost i političku gipkost naslijeđenu već samim ulaskom u stranku. Ili su pak zbilja već umorni.
U svakom slučaju, jesu li novi zaista stupili na političku scenu jer im je, kako kažu, dosta? Svaka od kampanja nezavisnih listi koje su se pojavile ove godine ističe kako ih je na politički angažman nagnalo posvemašnje nezadovoljstvo. Svest ćemo to na banalnu metaforu – osjećaju da moraju lupiti šakom o stol. Zbiljski ili kao dio showa, svejedno. Svi redom najavljuju promjenu. Neki od njih to rade bez pompe, ali podosta konzistentno i štreberski predano, a drugi ponešto mlako, nekako kao da i sami dvoje oko toga je li promjena u ovom makarskom pretis loncu iz kojega kipti pohlepa uopće moguća, a još više oko toga jesu li oni kadri dignuti poklopac lonca i promiješati sadržaj.
O motivima nećemo razglabati. Ni o kampanjama, ni o programima, ni postizbornoj kombinatorici koja bi, ako se glasovi uslijed tolike gužve nezavisnih ne rasprše previše i daju naposljetku prednost velikima, uvjetno rečeno mogla biti egzotična. Međutim, sve nezavisne liste nesumnjivo su, ako ništa, barem posredno, produkt dviju najvećih stranaka koje su od 1991.godine upravljale gradom i državom. Ako sportaši, poduzetnici, agenti nekretninama, turistički radnici, inženjeri, prosvjetari i svi ostali koji s politikom do sada nisu imali veze, a veći dio vrlo vjerojatno niti interesa za istom, dolaze u politički ring, najavljujući misiju spašavanja grada, što nam to govori? Maliciozni će reći da po svoj prilici gledaju neki svoj interes, jer, bože moj, što će tko u prizemnoj hrvatskoj politici ako ne da osigura sebe i svoje. No ovolika inflacija novih imena vrlo je znakovita i statistički upućuje na postojanje nekakve zakonitosti usred svog tog kaosa. Naime, gdje nema potražnje, nema ni ponude. Ponuda je ovakva očigledno jer ponuđači osjećaju da potražnje ima i da polarizirana ponuda ne zadovoljava apetite nestrpljivih i sve nervoznijih birača. Ima li te potražnje ispod poslovično lijenog makarskog sunca zbilja, ili je nezadovoljstvo već prešlo u viši stupanj, rezignaciju, koja anulira djelovanje u vidu odluke, vidjet će se prilično skoro.
Ivona Ćirak
