Umjesto da se ponešto mlaka i inertna kampanja pojedinih kandidata ubrza, zaoštri i začini jasnim promišljanjem o programskim točkama, optimističnom i transparentnom komunikacijom prema potencijalnim biračima, te snažnim argumentima i fair play-om kad se radi o političkim oponentima, danas je sve eskaliralo ružnim incidentom, a malomišćanski primitivizam i izostanak tolerancije agresivno pokazali još jednom gdje i u kakvom društvu živimo.

Išarani plakat gradonačelničkog kandidata Jure Brkana, ispod kojega je ispisana poruka kojom se makarskog poteštata podsjeća na njegovu smrtnost, mogao bi biti smatran tek vandalskim činom, da na Brkanovu čelu nije nacrtana rupa od metka, koja gradonačelnika ne svrstava samo u obične smrtnike, nego ga čini metom. Zbog mete je ovaj čin oduran i za osudu, od koga god da dolazio i što god stajalo iza njega, čin mržnje ili i prijetnja.

Ono što ovu kampanju i njezin ton, koji je eskalirao rečenim incidentom, dodatno smješta u neprimjeren pazarski diskurs, jest cjelokupna komunikacija u medijima odnosno društvenim mrežama post festum. Gradonačelnik Brkan naime nije prezao od toga da uz ovaj čin poveže vrlo šarenu skupinu potencijalnih vandala, iako je teško da iza ovog čina može stajati takva heterogena grupa koju pod zajednički nazivnik jedino možemo svesti s rječju “izbori 2021”. Može biti ovaj, može biti onaj, no sve su to samo spekulacije kojih bi se u izborima trebalo kloniti. Doduše, i van izbora.

Oglas

Nadajmo se stoga da će videonadzor otkriti autora prijeteće poruke i demistificirati predizbornu zagonetku iza koje, ovako, može stajati štošta, a mašta, kako vidimo i na društvenim mrežama, može uistinu svašta, i može prouzročiti ozbiljnu štetu.

Šteta je vrlo mjerljiva. Umjesto da glasači biraju između kandidata onoga čiji program im se čini kao najuvjerljiviji i čija politička figura najbolje korespondira njegovim obećanjima i retorici, dakle onog po mišljenju svakog pojedinog birača najautentičnijeg, stvara se buka, a buka ne rezultira racionalnim zaključcima, nego buka podiže ionako uzavrele emocije. Emocije su uzavrele već zbog same činjenice da imamo predsezonu kakvu imamo (nikakvu) i sezonu koja je vrlo neizvjesna dok bismo u nekim “normalnim” godinama već radili ili se pripremali za “ljetni stampedo”, a kada im pridodamo činjenicu da se stvaraju tenzije, svaki incident i svako zakuhavanje je dolijevanje ionako kiptećeg ulja na vatru.

U buci je teže razaznati tko što govori, a teže je čuti i svoje vlastite misli. A onda i donijeti odluku. Nekome to možda i odgovara. No to samo znači da ne mogu bolje.

Ivona Ćirak