Već smo pisali da je lokalne izbore 2021.obilježila inflacija političkih debitanata koji su okupirali političku scenu, i to najviše na društvenim mrežama gdje smo se imali priliku upoznati s donedavno apolitičnim sugrađanima. Među njima je samo za jednu stranku još davno bilo izvjesno da će se angažirati na lokalnim izborima, jer tu su informaciju NLO-ovci, tada još UZOR Osejava, u javnost pustili još proteklog ljeta.

S obzirom na svjetonazorske stavove koji su se dali iščitati iz njihovih istupa, odnosno konstantno rivalstvo na relaciji gradski oci (HDZ) – Osejava, najprirodniji antagonisti na ovim izborima trebali su, barem po nekoj logici i intuiciji, biti upravo oni. Ili naravno dvije najjače i najveće stranke koje se 30 godina izmjenjuju na kormilu grada, uz pomoć koalicijskih partnera.

U svakom slučaju, spremajući se na negativnu kampanju, bilo je najočekivanije svjedočiti u nekoj fazi kampanje prepucavanju između HDZ-a i SDP-a oko toga tko je koliko kostura našao u ormaru i tko ih je, uopće, tamo ostavio, em zbog drugačijih politika na lokalnoj sceni, em zbog preslikavanja polariteta u državi. To je scenarij koji se po nekom defaultu ponavlja, samo s drugačijim intenzitetom; svi drugi politički akteri najčešće su posve irelevantni i rijetko su se doživljavali kao realna prijetnja dvama partijama. No umjesto toga, svjedočimo lijepom i mirnom suživotu dvaju stranačkih tabora koji su, u jeku predizborne kampanje, miroljubivo i gotovo pa penzionerski pomireno sa svijetom, odlučili uzeti godišnji odmor.

Drugo neprijateljstvo dalo se, s obzirom na povijest odnosa od 2018.godine, kada je pokrenuta građanska inicijativa Osejava, očekivati na relaciji HDZ- NLO. Doduše, bilo ga je, a najplastičnije je realizirano kroz iscrtavanje rupe na gradonačelnikovu čelu za što je ovaj optužio političkog rivala, te je priča za sada ostala na razini nagađanja oko toga je li pretres bio politički usiljen ili opravdan konkretnim indicijama. Štete političke zapravo nije ni bilo, jer su oba kandidata – bez obzira na nelagodu i jezu koja se javi kada netko, pa makar i sprejem, označi metu na nečijem čelu – na neki način medijski profitirala. A i cijeli narativ oko plakata bio je nekako predvidljiv.

Ipak, ako ćemo izbore promatrati kao burnu sapunicu, možemo reći da je ona svoj vrhunac doživjela upravo sada, nekoliko dana prije izbora, koje je najdublje obilježio sukob oko financiranja kampanje.

Oni o kojima se u kuloarima svo vrijeme govorkalo kao o najprirodnijim koalicijskim partnerima, naprosto zbog preklapanja predizbornih retorika koje imaju dosta zajedničkih light motiva (od transparentnosti kao načela, ekoloških tema, problematiziranja urbanističkih tema, isticanje slušanja struke kao conditia sine qua non…), trenutno su – najljući rivali. Riječ je, dakako, o SDP-u i NLO-u. Koliko god prirodni rascijep između HDZ-a i NLO-a izgledao školski utvrđen do mjere da je gotovo benigan, toliko je provalija između SDP-a i NLO-a u ovom trenutku prijeteća i duboka.

Jer težinu ove kampanje ne stvaraju jasno određene uloge i igranje po njima, nego upravo osjećaj privida i osjećaj da netko odnekud vuče konce. I to otvara vrata raznim teorijama. Koliko god stvarni izvori iz kojih su stizali razni članci bili neuhvatljivi, takorekuć “no-name”, difamacija je posljednjih 20 dana bila usmjerena vrlo određeno i precizno, prema samo jednoj listi. Listi koja je i sama napravila pogrešku stavivši na listu čovjeka s težinom pronevjera.

Jer valja imati na umu još jednu stvar: prije četiri godine društvene mreže se nisu konzumirale u ovakvom obimu, ovako neodgovorno i ovako bjesomučno kao danas. U vrijeme internet ere i ovakve gladi za izražavanjem mišljenja, ne postoji razlika između prošlosti i sadašnjosti. Sve se odvija danas. Grijesi prošlosti jednim klikom postaju grijesi sadašnjosti.

Negativna kampanja ranije se, međutim, odvijala primarno iz stranačkih tabora, a pucali su stranački protagonisti, i to pod imenom i prezimenom, ispred svoje stranke, dok se prljavo rublje iznosilo bez rukavica, na konferencijama, u medijima… Što je zapravo bio daleko prihvatljiviji rat od ovog perfidnog, čak i kad se pucalo ćorcima koji su bili vrlo utuživi u smislu klevete, i čak i kad se spuštalo na osobnu razinu.

Danas nije teško igrati prljavo jer, nažalost, ne postoje nikakvi mehanizmi koji bi zaštitili bilo koga od aktivnosti opskurnih stranica naprosto zbog manjkave legislative, ali i nemara institucija. Umjesto da svi jasno i beskompromisno osude takve objave i članke, događa  nam se šutnja na svim razinama. Šutnja koja blagoslivlja metode koje su nam sada, s posljednjom izbornom kampanjom, ušle na mala vrata kao nešto prihvatljivo. Stoga je bio pravi trenutak da se kandidati s takvim metodama obračunaju, pa makar i kurtoazno i načelno. No ne samo da se to nije dogodilo, nego su pojedini kandidati, poput Zorana Paunovića koji u tome ne vidi ništa sporno, odlučili u takvim “butigama” platiti lijepu cifru za kampanju. Iako se prije mjesec dana ogradio od huškačkih tekstova bez potpisa, sada ne vidi problem u tome da banner s njegovom kampanjom stoji na jednom takvom portalu koji niti je registriran, niti su tekstovi potpisani niti znate tko radi u toj redakciji, budući istaknutog impressuma nema. I na lokalnom radiju danas tvrdi kako se radi o portalu čiju uređivačku politiku ne odobrava, no svejedno drži da je riječ o portalu kao i svakom drugom. Premda ovdje nije riječ o uređivačkoj politici, što je subjektivna kategorija, nego legalnosti, što je itekako objektivna kategorija.

U svakom slučaju, tko god dobio izbore, kako god se naknadno slagala vlast, i koja god nas iznenađenja, peripetije i slagalice čekali nakon drugog kruga, izbori 2021.ostat će zapamćeni po vrlo neobičnom scenariju, neočekivanim istupima pojedinih kandidata i neočekivanim relacijama između političkih protivnika.

Ivona Ćirak/Ozren Franić /foto ilustracija M. D.