Jedino groblje za kućne ljubimce u Hrvatskoj te jedno od dva krematorija, zagrebački Spomengaj, u zadnjih deset mjeseci zbrinuo je tijela više od tristo uginulih kućnih ljubimaca, a interes za taj dostojanstven vid oproštaja s ljubimcima porastao je tijekom epidemije koronavirusa.

Oglas

Točan broj kućnih ljubimaca u Hrvatskoj nije poznat, no o tome se može nagađati na temelju broja cijepljenih ljubimaca, kojih je lani, po podacima Ministarstva poljoprivrede, bilo gotovo 400.000.

Anketno istraživanje GfK-a iz 2018. pokazalo je da u 61 posto kućanstava u Hrvatskoj žive kućni ljubimci. Hrvatska je, prema tom istraživanju, u vrhu ljestvice zemalja po broju kućnih ljubimaca, a trenutno za njih ima samo jedno groblje – Spomengaj, koje je ujedno i krematorij, te još jedan krematorij u Samoboru.

Osnovan u lipnju prošle godine, Spomengaj je zbrinuo više od 300 tijela uginulih kućnih ljubimaca, među kojima je najviše pasa i mačaka, potom ribica i ptica, ali ima i gmazova poput iguane i posebnih ljubimaca poput tvora, rekla je voditeljica Jasenka Haleuš u razgovoru za Hinu.

Prvo groblje kućnih ljubimaca u Hrvatskoj osnovano u Rijeci

Haleuš kaže da se najveći broj vlasnika odlučuje za kremiranje ljubimaca te preuzimanje pepela u urni., a manji broj njih za ukop tijela ili polaganje urne u zid sjećanja u Spomengaju.

Prva groblja za kućne ljubimce u modernim vremenima javljaju se krajem 19. stoljeća u velikim gradovima Zapada, poput Londona i Pariza, a u Hrvatskoj je prvo osnovano početkom 20. stoljeća u Rijeci. Ugašeno je promjenom zakona 2004. godine, a sada djeluje u formi spomenika.

Haleuš navodi da Spomengaj nudi usluge koje su već uobičajene u razvijenim zemljama svijeta, jer se kućnog ljubimca sve više doživljava kao člana obitelji, a sve manje kao vlasništvo.

“Ljudi osjećaju potrebu da se od svog ljubimca oproste na dostojanstven način”, kazala je.

Američki antropolog Stanley Brandes, u članku “Američki nadgrobni spomenici na grobljima za kućne ljubimce” tvrdi da postojanje groblja za kućne ljubimce pokazuje duboku emocionalnu povezanost ljudi s ljubimcima.

Vlasnici ljubimaca, zakapanjem na javnim grobljima, ne samo da pokazuju odanost svojim ljubimcima, već im pridodaju ljudske značajke.

Prema evidenciji ministarstva, lani je u Hrvatskoj uginulo najmanje 90.000 kućnih ljubimaca. Prema propisu, ukop ljubimaca na privatnom posjedu dozvoljen je samo ako za to postoji odobrenje veterinarskog inspektora.

Uginule životinje može se pokopati na grobljima za kućne ljubimce, može ih se i kremirati, no većina njih, kaže Haleuš, prepušta se veterinarima koji ih zbrinjavaju u kafilerijama (objektima za neškodljivo uklanjanje lešina i životinjskih otpadaka, od kojih preradom nastaju mesno, koštano, krvno i jetreno brašno).

Osim zbrinjavanja tijela, u Spomengaju se organiziraju i posljednji ispraćaji kućnih ljubimaca, a Haleuš kaže da stroge forme ispraćaja nema, jer je svaki odnos čovjeka i ljubimca jedinstven.

Na ispraćaje najčešće dolaze članovi obitelji gdje je ljubimac živio, no nekada u njima sudjeluje i veći broj ljudi, pa je tako jednog psa ispratilo dvadesetak osoba.

“Pušlek” cvijeća za buldoga Woodya

Kod nekih se ispraćaja izuzetno pazi na estetiku, a neki su nadahnuti zajedničkim životom, rekla je Haleuš navodeći primjer vlasnika koji je na ispraćaj svog psa, francuskog buldoga Woodya, došao sa sinom i unukom tog psa, a položio mu je i “pušlek” cvijeća s njihove najdraže livade.

“Ispraćaji ljubimaca naslanjaju se na našu kulturu, najčešće vlasnici tom prigodom ostavljaju cvijeće, naruče prigodnu glazbu, dok neki pripreme i fotografije ljubimca za prikazivanje na TV ekranu. Ima i ljudi koji u ispraćaj žele uključiti čitanje pjesme, recitaciju ili svoj govor”, kaže.

Slično je, dodaje voditeljica Spomengaja, s nadgrobnim spomenicima – vlasnici ljubimcima često ostavljaju poruke. Ipak, vjerskih simbola nema ni u ispraćajima niti na nadgrobnim spomenicima.

Oni koji u Spomengaju imaju grobno mjesto za tijelo ljubimca ili urnu jako drže do njegova uređenja. Neki ih ukrase fotografijom ljubimca, neki zasade cvijeće, neki donose aranžmane rezanog cvijeća, dok oni koji preuzimaju urnu s pepelom sami odlučuju što će s njom dalje.

Jedna je vlasnica rekla da će urnu zakopati kraj ruže koju je njezina mačka posebno voljela, sjeća se Haleuš.

U doba krize zbog koronavirusa i u danima nakon potresa u Zagrebu porastao je interes građana za uslugama Spomengaja – rekordan broj kremiranja, njih 20, zabilježen je prošloga tjedna.

“Tome je sigurno doprinijelo i to što su se građani zbog ostanka u kući dodatno zbližili sa svojim ljubimcima i osjetili koliko su im oni vrijedni u životu. Voljeli bismo da te činjenice ostanu svjesni i po povratku u novu normalnost”, poručila je.

Spomengaj se nalazi u Dumovcu, a samo jedan zid odvaja ih od Prihvatilišta za životinje, što često spomenu i vlasnicima koji se opraštaju od svojih ljubimaca, pa je već nekoliko pasa iz Dumovca zahvaljujući tome pronašlo svoje nove domove.

piše: Dubravka Grubišić/Hina

foto: Pixabay