Makaranin s privremenom adresom u Zagrebu, te filmski redatelj koji je u jednom trenutku odlučio postati književnik, Josip Vujčić, krajem 2019.godine objavio je i svoju drugu knjigu Balada iz predizborja, satirični roman kojim je nastavio svoj književni put započet knjigom Biste bez lica 2018.godine. Nakon što je već doživjela promociju u Zagrebu, njegova druga knjiga ‘Balada iz predizborja’ napokon dolazi i pred makarsku publiku, gdje će je u petak 24. siječnja predstaviti uz ravnateljicu Gradske knjižnice Makarska Anu Duvnjak i urednika Kruna Lokotara.-Zapravo ono najvažnije što sam htio je da ovo bude jedna pozitivna priča o hrvatskoj politici. Naprosto mi je bilo dosta živciranja oko gluposti, u jednom trenutku sam počeo šestomjesečni post što se tiče praćenja medija i onda odlučio pisati – govori nam Josip Vujčić .

Oglas
– Još uvijek nisam gotov s filmom i režiranjem, ali to je nešto o čemu ću razmišljati idućih par godina. Sada mi je pisanje prioritet

-Igrom slučaja je na kraju ispalo čak i dosta slično stvarnim događanjima jer na neki način Hrvatska je nedavno uistinu prošla jedne satirične predsjedničke izbore. Sam roman je nastavak Bisti bez lica koji se događa dvije godine kasnije, u ponešto drugačijoj konstelaciji likova ali i u državi koja se u te dvije godine popela na jednu civilizacijsku razinu u kojoj više nema naših klasičnih podjela , i u kojoj više ne postoje partizani i ustaše nego su podjele više ‘zapadnijeg’ tipa: feministi i šovinisti, patrijarhat i matrijarhat – govori Vujčić. Ne samo to, dodajmo, nego je u njegovom romanu Makarska postala ekološko-tehnološko čudo, a Biokovska ekonomska federacija svjetska sila. Upravo misterij ‘makarskog čuda’ jedna je od centralnih tema Balade iz predizborja, koja se bavi predizbornom kampanjom predsjedničkih izbora. Roman je nakon izlaska potkraj 2019. pokupio vrlo dobre ocjene od strane književne kritike. Primjerice, u Novom listu navode kako “Vujčić suvereno vlada pričom i nevojbeno uspijeva u namjeri da, ponekad čak i vrlo grubo, ismije pripadnike vrha političke scene, točnije njihovu dvoličnost, nepoštenje, nedostatak karaktera, egoizam i bahatost. Naravno, sve skupa je na trenutke toliko groteskno da je jasno kako se Vujčić poigrava elementima komike znanim još iz doba renesanse, a pažljiviji čitatelj s tugom će otkriti da unatoč svoj sardoničnosti prezentiranog humora i notama očigledne groteske, puno toga podsjeća na našu današnju političku stvarnost.”

U idealnom bi se svijetu teleportirao gori doli svaki dan. Da se može nekako zamišati makarske ljude i klimu s malo onog zagrebačkog “idem u dućan i nitko me ne zna”, bilo bi savršeno. Al zanimljiv je život, šta ima da se o Makarskoj pričalo kao o gradu koji živi o turizma a guši se u smeću, a evo bome danas Zagreb ukrao tu titulu.

-Kritike su, da budem iskren, jako iznenadile i mene. Da ne znam o čemu se radi, rekao bih ‘plaćen članak’, ali naravno da mi je drago da su reakcije pozitivne , dodaje naš sugovornik priznavši da je u čitavu priču oko pisanja prvog romana ušao prilično oprezno. – Jednostavno nisam bio siguran prolazi li uopće ono što ja pišem pod književnost. Za mene je važio stereotip da knjiga podrazumijeva 500 – 600 strana, da književnici mogu biti samo odabrani ljudi i da generalno ljudima za pročitati knjigu treba uzeti 10 dana slobodno. Međutim, u stvarnosti nije tako. Kada sam nakon prvog romana vidio da to zapravo prolazi, drugi sam krenuo raditi još opuštenije. Balada iz predizborja ima i jednu stripovsku onomatopeju i kako je krenulo, možda polako kao autor evoluiram ka stripu. Tko zna, možda ću već za treću knjigu žicati pomoć od Dade Antunovića i Mafesta oko ilustratora, a četvrtu raditi sasvim kao strip.Za nekoliko godina ću se predstavljati kao strip autor koji je bio filmski redatelj i književnik – kaže Josip Vujčić. Kao i brojni Makarani koji su se nakon srednje škole otisnuli put Zagreba, stanovnik je našeg glavnog grada već 20-ak godina. – S obzirom da sam tvrdokorni nevozač i ovisim o autobusima, što sam stariji sve je nezgodnije putovati. U idealnom svijetu provodio bih svakako 50 posto vremena tu, a 50 posto gore u Zagrebu. Idealno bi bilo da ljude i klimu možeš odavde prebaciti u Zagreb na pola dana, a da druga polovica dana bude tipično zagrebačka, da te nitko ne zna i da možeš sam gdje hoćeš, to bi bilo super – kaže Josip Vujčić

O.Franić / D.Antonini