KAMARIN MARINA SRZIĆA Danas je ultim od maškara. Obilježite ga, taman da ste sami doma!

U kalendaru godišnjih aktivnosti naših starih, svaki je ciklus bio određen stađunima i vremenskim prilikama. Po tome su se ravnali; radovi na zemlji, izlaženje na more, trgovanja po sajmovima, obrtnička meštrijanja i faturete. Kasnije se sve štimalo prema dolasku furešta i hvatanju svoga bokunića turističkog kolača. Samo jedan period u godini nije obadavao ni bure ni juga, ni nevere ni šijunade. Kako god se odlučilo nebo nad Biokovom ponašati, pokladna maškaravanja nisu dala gušta i nastavljala su ‘ala manito’ i škrecano po svome. Bilo je naravno i ‘hebenih’ vremena, poput ratnih godina, kada bi se i maske objesile o brokvu. Evo i nas je tokalo objesiti masku, i to ne na brokvu, nego još gore, na ‘ćunku’, čekajući da valjda ‘već’ dogodine užgamo pod kurbom Koronom oganj i da zaplamca zbog zuluma kojeg nam je počinila.

Nekada se od Tri kralja do Pepelnice masovno incalo i prdecalo, a sve pod skužom poklada. Na Čistu sridu fermala bi sva manitanja. Puk je u fili, pognute glave, skrušeno čekao posipanje pepelom i svećenikov zaziv -Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti! Stado makarsko zaklinjalo se na ćudoredan život barem u korizmi. No zaludu! Napast je čekala već pred izlazom iz crkve, na šimatorju. Zvono sa Svetog Marka ne bi još stiglo odzvoniti ni ponoć, kao najavu kraja ludovanja, a već bi se radila iscrpna inventura karnevalskih zbivanja.

Na površinu bi isplivale mnoge berekinade, šigi-mici akcije, bračne nevjere i ostale popratne pokladne pojave. Od portuna do portuna, kružile su pikantne informacije. Primjerice o identitetu nekog zakrabuljenog viteza koji je usred žara balanja odveo izvjesnu Maru put Svetog Petra. Tamo svakako nisu mjerili borove, nego kvadraturu šušnja pod njima. Materijala za ćakule nije nedostajalo, ako ne do slijedećih maškara, a ono sigurno do Božića.

Na pokladnoj je vatri karnevalski bronzin vrio tuta-forca, a u njemu sve do vrha puno; balima i redutama, skandalima i impicivanjima, makarunima i bocunima. U sveopćoj pokladnoj transvestiji, ambicije nisu bile jednake. Netko se htio izmanitati, netko s maskom nešto i poručiti, tkogod zadiviti publiku elegantnim kostimom. Većina njih samo je željela kamufliranog identiteta sudjelovati u omiljenim karnevalskim sportskim disciplinama; stiskanju i štipanju. Uspjeh maškaravanja nije nužno ovisio o debljini novčanika, no pučanstvo se u prerušavanju ipak dijelilo na grezije i fijenije. Finija je sirotinja vadila iz baula izobane, ali još uvijek otmjene oprave predaka. Dijelovi nekoć prestižnog asesoara nisu služili samo za maškaravanje, nego i za sitnu zaradu.

Kćerka osiromašenog odvojka iz loze Kačića, iznajmljuje o pokladama; sablje, kubure, krinoline sa žičanom konstrukcijom, dolame, kapeline, baguline. U naturi je primala kokoši i tuke, pancetu i jaja. Mušterije su joj kćeri trgovaca i sinovi mesara s kesom punom kruna i fjorina, ali bez otrcane popudbine slavnog roda. Honorari su sitni, ali dobrodošli za okrijepiti ‘debulanu buštu’. Šalturima i njihovim krojačkim ‘grzunima’-naučnicima, ruke su pune posla, pa igla i škare rade leva-leva. Stari krojač Ševeljević piše sinu na školovanju neka se strpi s kupnjom libara za nauk do Pepelnice: ‘Strpi se dok naplatim sve maškare od ovog stađuna, pa ću ti žurno Rismondovim vaporom dostaviti potrebite šolde!’ I njegov se strukovni kolega Srzentović hvali kako je više kruna zaradio na monturama vitezova i vila, nego od svih kaputa u zimskoj sezoni.

One zahtjevnije ne zadovoljava antika roba iz baula, niti uradci lokalnih meštara. Zato uzimaju na posudbu iz splitskog teatra nešto iz operne koreografije ili naručuju gotove kostime od talijanske rodbine. Potražnja je velika, a cijene paprene. Statusno niži su u karnevalskom izričaju jednostavniji i maštovitiji. Jaketa izokrenuta naopako, kajba s pantaganom o štapu, noćna košulja sa škufijom na glavi i neizostavna vrčina, samo su dio asortimana najškercanijih maškara. Upravo su takve monture postale zaštitnim znakom domaćih karnevalada, a kao najmaštovitiji akteri upamćeni su stanovnici Potoka. Ti su Makarani bili pravi alternativci, za razliku od konzervativnih sudionika sjajnih balova u redengotima i krinolinama. Sve zahtjevnije ideje za kostime, iziskuju vješte majstore za kvalitetnu izradu i praćenje trendova.

Iz povijesti šivanja kostima, od sredine prošlog stoljeća, kao najuspješnije majstorice ostaju upamćene sestre Jerinice; Ivica Vulinović i Marica Ribičić, te Đilda Gavić. Kasnije uspješne kreacije izrađuju Zlatica Rica, Mirjana Mihaljević, Anica Šarić, te brojne žvelte ruke u kućnoj radinosti. Freganje političara, te izrugivanje makinacija i lupežarija, nezaobilazni su u svim makarskim karnevalima.
U jeku borbe za načelničku fotelju s kraja 19 stoljeća, žestoki se boj bije između tolomaša i narodnjaka, pa se bitka prenosi i na karnevalsku bojišnicu. Talijanaši se posebno izruguju s Ivom Marijom Ševeljevićem. Za njega kolaju priče da ga je na vodeću poziciju instalirala Andrijana Vranjican, žena makarskog liječnika zvana Spartanka, vrlo utjecajna i politički pronicljiva žena.

U pismu makarskog tolomaša splitskom prijatelju stoji: ‘Dobro smo obruškali narodnjake. Nađosmo jednoga sirotana visokog ko gora, zvanog Longo i odjenusmo ga u haljine moje matere. Još mu i objesiše sprijeda natpis Spartanka. U velikoj karijoli vukla je preko rive karocetu poput one za dojenčad. Unutra sjeđaše jedan postolar znan kao Pikolo. Stavismo na njega frak i cilindar s parolom -poteštat. On je odigrao ulogu Ševeljevića, plačući–Mama da mi late!! Svi su narodnjaci u bijesu pobjegli, a svijet je aplaudirao.’ Eto dokle ide politička borba. Slične se političke transvestije u maškarama i izvan njih, događaju i do danas!

U vrijeme mandata vlade kraljevine Stojadinovića, , hrabrom je i inventivnom Filipu Torkaru, palo na pamet napraviti Krnju njegova lika. Rizik je bio velik, pa je lutka izrađena u Sinju potajno dovezena. Masa okupljenih kreće oduševljeno ka Krnji, a žandari ga brane i odnose prema Poglavarstvu. Formira se parada sa Krnjom-Stojadinovićem na čelu, kojeg policjoti pokušavaju spasiti od ognja, noseći ga na čivarama u azil načelnikova ureda. O dobro smišljenoj berekinadi, dugo se pričalo. U ratu naravno zamiru sve pokladne aktivnosti. Ipak, grupi neodgovornih berekina, ni tada vrag ne da mira. Maloumnog sugrađanina oblače u Musolinija i šalju pred talijansku komandu. Srećom je naišao na dobrohotnog vojnika i prošao samo sa par šamara. Vojnici ipak s izvjesnim obožavateljicama priređuju malu maškaranu feštu u jednoj kući. Fotografije se žurno spaljuju poslije rata, da drugaricama ne bi maškare presudile u karijeri.

Sasvim se drugačija situacija događa u poraću, kada službena vlast organizira karnevalsku egzekuciju. Ogorčeno, ali odmjereno, župnik zapisuje u ljetopis 18. veljače 1947. godine: ‘Pokladni utorak proslavio se velikom maskaradom. Na magarcima su jašili raznoliki uniformirani ‘vojnici’, a u kolima je sjedio ‘karneval’ , karikatura Preuzvišenog Alojzija Stepinca. Čuli su se i povici.’
Iz ovih crtica pokladne prošlosti može se puno iščitati. Znakovita je hrabrost u izrugivanju predratnog režima i sprdnja dirigirana od prvih poratnih vlasti. Kasnije su se oko maškara lomila mnoga koplja. Od organizacije redute u korizmi, do petljanja glavara u izboru Krnje.

Kako god bilo, tradicija je maškaravanja zapisana u genetski kod Makarana, te se njeguje i u novim prilikama. Posebno je spektakularan karneval 1963. godine. U ‘Slobodnoj Dalmaciji’ od 2.ožujka, izlazi članak ‘Makarani lansirali raketu’. Dopisnik Lalić piše: ‘Umjesto princa Karnevala, Makarani su zapalili raketu kao simbol težnje da se unište sva oružja koja prijete miru u svijetu. Astronaut Pile odletio je samo do obližnjeg hotela i aterirao na jedan stol s unaprijed pripremljenom spizom da mu istjera strah i muke pretrpljene za vrijeme naporna leta. Maškarada je okupila oko 5000 ljudi, a sve je bilo popraćeno modernim akordima ‘Atomske muzike’. U koloni su sudjelovali i najviši predstavnici svjetskih sila, te inbrojuni i dugoprstići kojima se pripremalo konačno uništenje’.

Kao i obično, uz manju ili veću potporu vlasti, najveći dio posla obavljaju entuzijasti. I tada, baš kao i od 1996. godine, kada se grupa zaljubljenika u maškare okuplja u udrugu ‘Krneval’, te započinje s najuspješnijom pričom iz duge povijesti makarskih karnevala. Masovnost, gostovanja, rekordan broj sudionika, te ulazak u FECC, međunarodnu asocijaciju karnevalskih gradova, slijede kao kruna djelovanja. Udruga ‘Krneval’ kritizira beskompromisno i oštro. Čak i onda kada su članovi odbora bili iz obitelji trenutnog gradonačelnika. Čini se kako je oštrica kritike u međuvremenu otupjela.

O maškarama bi se još dalo puno. Posebno o imenima zaslužnih za oživljavanje i održavanje tradicije, kao i o kreacijama grupa od kojih zastaje dah. No o njima namjerno nećemo. Ionako se, kako to uvijek u maškarama biva, uvijek netko ofendi.
Od karnevala ljeta Gospodnjeg 2021., ništa! Tko je kriv, znamo. Ipak ne zaboravite da je ultim od maškara danas. Obilježite ga, taman da ste sami doma. Stavite uz korona-mužarijolu i neku staru karnevalsku moretu i zabalajte po tinelu. Neka vam na špaheru gogolja falša paticada, ako je za pravu ponestalo jaspri. Osladite se fritulama i krafnama i zavičite na kali, pa neka se svi čude, onaj stari makarski pokladni pozdrav –Maškarete ju-ju-juuu..!

Ako ikada, ona uzrečica naših starih –Jada na poklade!, nikad nije bila aktualnija. Ne ponovile nam se ovakve maškare!

Piše Marino Srzić