Prije dvije smo godine, baš negdje oko poklada, maštovite i škercane maske zamijenili grubim i dosadnim medicinskim ‘mužarijolama’ iz znanog nam razloga. Sada kada se čini da je došlo vrijeme da ih konačno skinemo i kurbu Koronu zapalimo na karnevalskom ognju, opet je upravo oko poklada krenula nova kobna maškarada. Ona krvava ukrajinska s vojnim maskirnim monturama. Od ovogodišnjeg karnevala, barem što se tiče Makarske, ništa. Da smo kojim slučajem ipak organizirano obilježili pokladni utorak, danas bi sigurno na Krnjinoj lomači zaplamcao diktator Putin, a možda i koja nevina babuška. Na prasicu Koronu bi se vjerojatno zaboravilo, zahvaljujući novoj barufi ruskog medvjeda što u povijesti i nije neka novost.

Je li u tako dramatičnom ozračju neukusno spominjati karneval? Nije, jer se poklade nisu po prvi put našle u hebenim povijesnim stađunima. Shodno vremenu, živahni je duh puka oduvijek odgovarao na silu ‘ubojitim’ oružjem maškara; izrugivanjem, paljenjem krivca za sve nevolje, te škercavanjem i komedijanjem. Strah se tako potiskivao i bijes ispurgavala.

Slijedi nekoliko primjera bacanja rukavice domaćim ili svjetskim glavonjama pri maškaranim dvobojima. Autor redaka je o nekim fjabama već pisao, no zašto ih se na pokladni utorak ponovo ne spomenuti.

Oglas

Pred početak Prvog rata svjetskog rata, sve jači otpor spram Austro-Ugarske, te jačanje panslavizma, inspirira ekipu makarskih karneval -meštara na maškaranu sprdnju sa članovima carske loze koje su pratili erotski skandali. Najprije se uz pristojnu naknadu nagovorilo nekog sirotana da se maškara u samog cara Franju s tipičnim bafama i specijalnoj monturi sašivenoj iglicom meštra Srzentovića. Potom se vrbovala i grupica oriđinala, opet uz koju krunu naknade, koji su imali glumiti pripadajuće plemenite srodnike habsburške loze. Kad je dobro uigrana kumpanija krenula u redutu rivom, publikum je reagirao oduševljeno. -Pape ostavi se dvora! Otvori nam kažin!, drečala je ‘carska’ obitelj, praveći larmu udarajući poklopcima i latenim pijatima. -Ako budete dobri, učinit ću vam i kažin i cili harem u njemu!, velikodušno je obećavao ćaća-car. Kasnije je ovu arlekinadu platio bubacima policjota i pržunom, ali nije se žalio. -Nikad vako bogate nadnice, a bez truda i motike! Ako dogodine bude tribalo i Mariju Terežiju ću glumit. Stojim na raspolganju! Nije trebalo…

U vrijeme mandata predsjednika vlade kraljevine, Stojadinovića, hrabrom je i inventivnom Filipu Torkaru palo na pamet napraviti Krnju u liku premijera. Rizik je bio velik, pa je lutka izrađena u Sinju i potajno dovezena. Masa okupljenih krenula je oduševljeno prema Krnji, a žandari ga branili odnoseći na sigurno prema Poglavarstvu. Formirala se parada sa Stojadinovićem na čelu kojeg su policjoti pokušavali spasiti od ognja, noseći ga na čivarama u azil načelnikova ureda. O dobro smišljenoj berekinadi dugo se pričalo.

U Drugom svjetskom ratu naravno zamiru sve pokladne aktivnosti. Ipak, grupi neodgovornih berekina ni u pogibeljnom vremenu vrag nije dao mira. Maloumnog sugrađanina oblače u Musolinija i šalju pred talijansku komandu. Srećom je naišao na dobrohotnog vojnika i prošao samo s par šamara. Talijani s izvjesnim obožavateljicama priređuju malu maškaranu feštu u jednoj viđenijoj kući. Fotografije se žurno spaljuju poslije rata da drugaricama okupacijske maškare ne bi naškodile u novoj državi, a nekima i presudile u političkoj karijeri.

Sasvim se drugačija situacija događa u poraću, kada službena vlast organizira karnevalsku egzekuciju. Ogorčeno, ali odmjereno, župnik zapisuje u ljetopis ispod datuma 18. veljače 1947. godine: ‘Pokladni utorak proslavio se velikom maskaradom. Na magarcima su jašili raznoliki uniformirani ‘vojnici’, a u kolima je sjedio ‘karneval’ , karikatura Preuzvišenog Alojzija Stepinca. Čuli su se i pogrdni povici, no i negodovanja vjernika.’

Iz ovih crtica pokladne prošlosti može se puno iščitati. Znakovita je hrabrost u izrugivanju režima i sprdnja dirigirana od prvih poratnih vlasti. Kasnije su se oko maškara lomila mnoga koplja. Od organizacije redute u započetoj korizmi, do petljanja glavara u izboru Krnje.Kako god bilo, tradicija maškaravanja, duboka zapisana u genetski kod Makarana i Primoraca, njeguje se i u novim prilikama. Posebno je spektakularan karneval 1963. godine.

U ‘Slobodnoj Dalmaciji’ od 2.ožujka, izlazi članak ‘Makarani lansirali raketu’. Dopisnik Lalić piše: ‘Umjesto princa Karnevala, Makarani su zapalili raketu kao simbol težnje da se unište sva oružja koja prijete miru u svijetu. Astronaut Pile odletio je samo do obližnjeg hotela i aterirao na jedan stol s unaprijed pripremljenom spizom da mu istjera strah i muke pretrpljene za vrijeme naporna leta. Maškarada je okupila oko 5000 ljudi, a sve je bilo popraćeno modernim akordima ‘Atomske muzike’. U koloni su sudjelovali i najviši predstavnici svjetskih sila, te inbrojuni i dugoprstići kojima se pripremalo konačno uništenje’.Posve aktualno! I što se tiče dugoprstića, a nažalost i oružja koje opet prijeti svjetskom miru.

Kao i obično, uz manju ili veću potporu vlasti, najveći dio posla obavljaju entuzijasti. I tada, baš kao i od 1996. godine, kada se grupa zaljubljenika u maškare okuplja u udrugu ‘Krneval’ i započinje s najuspješnijom pričom iz duge povijesti makarskih karnevala. Masovnost, gostovanja, rekordan broj sudionika, te ulazak u Međunarodnu asocijaciju karnevalskih gradova, slijede kao kruna djelovanja. Udruga ‘Krneval’ kritizira beskompromisno i oštro. Čak i onda kada su članovi odbora bili iz obitelji trenutnog gradonačelnika. Čini se kako je oštrica kritike u međuvremenu otupjela. Kao i uvijek kad organizacija biva prepuštena u ruke vlasti.

Za kraj još jedna fjaba o dvije stare i dobrano rebambivene sestre, kojima su jedina prava ljubav u životu bile maškare. –Dignite nam sve, ali nemojte maškare! Dignite nam i ranu, ali nemojte ono dva makaruna i fritule na poklade! Al’ smo malo u životu truda vidile! Ko da nam je štogo drugo ostalo nego da se malo isprdecamo u maškare!, tumačile su i branile svoje pokladne aktivnosti.

Negdje u doba žestoke hajke na Hrvatsko proljeće, palo im se na pamet maškarat u vilu i viteza. –Ja bi volila bit vila!, rekla je prva.-Al šta ću obuć? –Lipo ćeš stavit materinu rekamanu noćnu košuju do tleva, a na glavu onu koltrinu šta je prvo stala u tinel! Ja ću ti namrčit ćunku da izgledaš mlađa i eto ti vile! Ali šta ću obuć ja da parim vitez?, zabrinula se druga.-Znam!, sjetila se prva. –Uzet ćeš iz baula onu monturu šta je ostala rođaku Andriji kad je pobiga u svit. Metnit ćeš za pas sabju šta je pokojni dide čuva, a ja ću ti nacrtat velike brke i eto ti viteza!

Tako uparađene u koltrinu i vojnu monturu, izašle su na kalu. Imali su obavit par vižita po kućama. Malo zabalat, labnit koju fritulu i ako je bilo sriće izist pijatić makarunade. Nije bilo sriće! Već ih je na po puta ferma drug milicajac. –Di ćet vi dvi? –U maškare! Al je i to zabranjeno?, prkosno su odgovorile. -Nije! Zabranjeno je to šta nosiš na sebi!, pokazao je na uniformu ‘viteza’. Završile su u Stanicu narodne milicije. –I onda?, počeo ih je ispitivati isljednik –Tko vas je nagovorio da se tako maškarate. –Niko! Same! Ja sam vitez!, naivno je kazala prva. –Jesi u uniformu domobranskog satnika! Sluge okupatora! –Ma to je rođaku Andriji ostalo kad je iša u svit potla rata. Di je on bidan bio sluga okupatoru. On je jedino služio jedno vrime u Alačevića, pa je kasnije mora u vojsku, pokupilo ga!, pravdala se. Isljednik je namignuo daktilografkinji –A šta ti predstavljaš s tom koltrinu?, obratio se drugoj. –Ja sam vila! –Vila? –E! Vila, kako bi vam rastumačila? Vila Velebita, blekasto je ispalila i zaplela još više situaciju spominjanjem tih godina inkriminirane pjesme.

Prošle su lišo. Tko bi ih i dirao onako smantane. Još je i daktilografkinja poslala druga milicajca da ih isprati do njene tete, koja ih je očekivala i ostavila siroticama po pijat makaruna kao i svake godine.

A mi? Što ćemo mi ove godine, osim strepiti pred zastrašujućim vijestima. Ništa!
Valja se prisjetiti one stare karnevalske: ‘Krnevalu juta rano, šta se skrivaš vamo-tamo, od kantuna do kantuna da ti dadu makaruna. Makaruni dobra pašta, al se oće sira, masla! Makaruni nisu rizi, uzmi pinjur pa ih grizi!’ Pokušajte pronaći na akciji jeftinije makarune. Nisu na vreteno, ali mogu proći. Ima i sira na sniženju zbog isteka datuma konzumiranja, ali se nije užega. Poslužit će za posut makarune.

Najedite se, popijte čašu ciloga. Zaboravite barem uz pijat na jedan trenutak na nevolje. Zapivajte i ubijte poslije ručka oko.Kad se probudite vjerojatno će te sjetiti one stare i nikad istinitije –Jada na poklade! Ali što se tu može. Bit će bolje.
Ako su vam na trenutak pročitani reci odvratili misli od crnih slutnji, autor će biti sretan bar koliko i vi. Ove godine je tako. Da mu Putina Putinova! Dabogda da se dogodine u maškarama isprdecali ko nikad do sad! Maškarete ju, ju, ju!

Piše Marino Srzić/ foto: privatna arhiva