U pet tjednih đireva, s redcima punih fjaba i škandala, te berekinada i zavjera, Kamarin vam je pokušao prenijeti atmosferu s makarskih izbornih bojišnica od prije stoljeća, pa i dalje u prošlost.Jesmo li iz svega izvukli ikakvu pouku za izbore koji nam u nedjelju predstoje? Nismo. Da jesmo, promjene nam i novi izbori ne bi ni trebali. U nedjelju, koja po svemu sudeći neće biti zadnje ovogodišnje demokratsko hodočašćenje, popapati ćemo ono što smo zakuhali, ili su to drugi uradili u naše ime. Izborna juha naveliko gogolja, u posljednje dane i prelazi preko ruba teče, a hoće li zagorjeti, doznati ćemo u kasnim večernjim satima izbornog dana. Sve će biti neizvjesno do zadnjeg gogolja. Eventualno možemo prognozirati finale gatajući u fundaču s dna čikare nakon ispijene kave, baš kako su nam nekad i babe to radile, pa bogme štogod i pogodile.

Tko god smjestio ‘prisvitlu’ u fotelju poteštata ili u nešto manje meke, no ipak komforne katrige vijećnika, čeka ga ozbiljan posao. Kako će ga odraditi, neka nam je sveti Ivan Nepomuk na pomoći! Zašto baš on, a ne recimo naš makarski sveti Kleme? Pa zato što izbori padaju baš na dan tog sveca, a on je zaštitnik ispovjednih i ostalih tajni. Zar to nije dobar znak! Jer tko više zna čuvati tajne i koga više krasi diskrecija nego političare. Dosta bi bilo o politici! Uostalom politika živi od nas, a ne mi od nje. Idemo o turizmu, koji nam je već odavno ‘kruh naš svagdašnji daj nam danas’. Upravo je taj ‘danas’ upitan, jer turista danas baš i nema. Eto opet svetog Ivana Nepomuka u prilici da učini čudo, jer je ovaj mučenik i zaštitnik cijele Češke, a Česi su vjerni našem moru, gotovo kao i samom svome zaštitniku.

Svega se dešavalo u prošlosti tijekom tih makarskih sezonskih žetvi, pa ćemo u par slijedećih nastavaka pokušati spasiti pokoju antiku turističku-fjabu od zaborava. Možda nas stara iskustava kvalitetno i inspiriraju, a možda i same kandidate ako od puste priše budu uopće i imali vremena pročitati današnji Kamarin.

Oglas

U dugom kontinuitetu koji već solidno premašuje stoljeće, Makarska je s turizmom na –ti. Kada bi neki nadobudni arheolog za koje tisućljeće zagrebao po prošlosti tražeći artefakte vremena, nijedna iskopina ne bi tako vjerno svjedočila o životu predaka kao tonski zapis iz makarskih ljetnih mjeseci. Uz poslovično–Zimmer frei! Volne pokoje, Affitiamo camere!, godinama su naši ponuditelji reklamirali svoje smještajne kapacitete. Najglasnije na mulu dočekujući vapore, po kolodvoru ‘kidnapirajući’ zbunjene goste i u surovom natezanju pred agencijama. Ponešto mirniju situaciju donijelo je internetsko bukiranje, no i tu se znaju voditi ratovi. Taktika lova na turiste samo se, diskretno našminkana, prenijela s ulice u virtualni prostor.
Da se prilike ne mijenjaju, nego samo forma i duh vremena, svjedoče napisi sa stranica starih tiskovina, uredbe gradskih ureda i reakcije građanstva. Dokaza je toliko da bi teško stali u opsežniji feljton. Promjenom arhaičnog stila i datuma, članci vezani uz turizam sasvim bi se normalno uklopili prebačeni s listova splitskog Novog doba na portal Makarske Danas. Problemi ostaju isti. Poput primjerice panične utrke u traženju koncesija za ljetno trgovanje. Dok se danas vuku veze za iznajmljivanje famoznih plažnih ležaljki, pred 90-tak godina žestoka se borba bije oko proširivanja štandova za ‘prodaju voća i ostale jestvene sitanrije’.

Mare S., kupravenda s najbogatijom tolom na tržnici pri dnu Kačićeva trga, po zastupljenom odvjetniku odašilje bijesnu žalbu. Piljarica diktira pravniku tekst, a on ga službeno uobličuje: ‘Ogorčena harangom koja se vodi protiv njenog obrta, moja stranka oštro prosvjeduje zbog nepravedne zabrane širenja asortimana u ljetnim mjesecima. Već joj godinama isti turisti navraćaju, diveći se voću koje nudi. Smatra da joj je velika šteta učinjena neistinitim napisima u splitskim novinama. Posebice autorice Vjerke Škurle Ilijić u reportaži ‘Marina smokva skuplja od zlata’. Povjerovavši u objede kako cijena smokava ne odgovara kvaliteti, te da ih moja stranka premazuje kemijskim sredstvom kako bi ostale svježeg izgleda (što je laž), vlasti joj sada brane širenje posla. Uz to joj i građanstvo dvosmisleno podvikuje na ulici –Mare kalaj cinu svojoj smokvi, ostarila je, neće ti je niko!’

O čemu je u ovom zanimljivom slučaju riječ? Iza svega stoji zabilježeno trovanje češke obitelji nakon konzumiranja Marinim smokava zbog premaza opasnog kemijskog sastava.Što se tiče autorice Škurle i oko nje se stvorila afera. Kritizeri je optužuju kako je preplaćena za svoje reportaže o Makarskoj. Dopisnik J.R. piše: ‘Njezino pisanje je više scenarij za kakvu komediju, nego reklama za naš turizam. Sramoti grad pričama o pijancima i uličnim tučama. Pa zamislite zar će neka familija iz Beograda ili Brna doći ljetovati privučena takvim ludostima. Za sve prima debele hiljadarke i smještaj u hotelu, premda svoje rodbine u gradu ima!’

Glede moralnih izazova koje turizam donosi, posebno je zanimljiva anonimna peticija ‘ćudorednih građana protivnika psosti i nemorala’. Njihova negodovanja ubrzali su donošenje ‘Odredbe o ponašanju na kupalištima’ koje prema uputama Ministarstva unutrašnjih dela i bezbednosti, sprovodi Općina. U oglasu stoji: ‘Strogo se zabranjuje kretanje u kupališnim kostimima na javnim mjestima, cestama, obalom i lokalima. Kretanje je dozvoljeno u kupališnim mantilima koji trebaju biti zakopčani. Svaki prekršaj biti će strogo kažnjen po redarstvenim pravilima kao javna sablazan.’

Makarani i gosti nisu previše zabrinuti uredbom, pa se organiziraju natjecanja ljepotica plaže u kupaćim kostimima usred restauracija na Donjoj luci.
Dežurni čuvari javnog morala, posebno su skandalizirani grupom austrijskih nudista koje je primijetio nadlugar Martin Andrijašević u redovnoj ophodnji Osejavom. Doznavši u kojem su pansionu smješteni, ogorčeni moralisti se okupljaju pred njihov odlazak u Nugal, te ih ispraćaju pogrdama. Naturisti se nimalo ne uzbuđuju.

Dapače propagiraju u vodiču ‘Fuhrer durch Dalmatien’, Makarsku kao raj za ljubitelje kupanja u kostimima Adama i Eve.Objava Župnog ureda 30 godina kasnije, 1958., na sličnom je tragu. U kronologiji župe stoji ‘ Ove godine na vrhuncu ljeta bilo je i do 4700 gostiju. Sezona slabo djeluje na duhovni život grada. Sve je prožeto težnjom za ugodnostima, golišavošću i zabavom. Čak su i domaće djevojčice počele izlaziti vani u kratkim hlačicama. Majke ih ne mogu kontrolirati, jer su zauzete podvorbom turista’

Narodna vlast reagira, pa u Slobodnoj Dalmaciji uz prigodnu karikaturu izlazi i komentar: ‘Iza napada makarskog župnika stoje opasne namjere. Crkva bi zaustavila razvoj turizma. Zar se naši ljudi nemaju pravo odmoriti nakon radne godine i okupati u svome moru, baš kao i stranci koji ostavljaju lijepe pare.’

1933. godine beogradski tisak objavljuje članak segregacijskih ideja. Izvjesni M. Trifunović po povratku s rivijere piše: ‘Utaman Makarskoj bogomdan svež vazduh, bistra voda i dobra kuhinja. Ono što se dešava po ulicama našeg popularnog letovališta prava je bruka. U inače moderno mebliranom pansionu ni oka ne sklopismo. Po cele noći neka luda žena peva i larma. Kad se potužih gazdi, reče mi da od nje zla nema, da je svima u gradu omilela i kako on tu ništa ne može da uradi. Po gradu je inače velik broj prosjaka i nervno obolelog sveta. Domaćini kanda ih potiču u ludorijama. Trebalo bi se ugledati kako se to rešava po Gemaniji.

Otkako je vlast preuzeo gosp. Hitler, osvedočih se na putu po Rajhu, kako nema takvog sveta. Sigurno su ih u bolnice smestili da gostima ne smetaju. Vreme je da od boljih učimo! Šteta lepe Makarske.’ Je li gosn’ Sava i poslije ‘neugodnog’ iskustva opet ljetovao kod nas ne znamo, no kakvi su mu ideološki uzori bili, evidentno je.

Grad se očituje po pitanju problematičnih skitnica i daje im izgon. U vezi zakona o ‘izmještanju Cigana’, Sresko poglavarstvo objavljuje: ‘Sa trajno naseljenom ciganskom obitelji nikakvih smetnji nema, te ih nije potrebno izmjestiti u ljetnim mjesecima, jer za goste ne predstavljaju nikakve sablazni. Dapače prodajom svojih simpatičnih proizvoda sudjeluju u ponudi’

Visoki decibeli nisu samo problem našeg vremena. Gospođa Irma Vuletić pl. Ivanišević, žali se na nepodnošljivu buku koja se razliježe iz jednog restorana, pa nema mira u vlastitoj kući. Posebno dok gostuje omladina Jadranske straže nad kojima odgojitelji ‘kad se podnapiju, nikakve vlasti nemaju’. Udova Vranjican žali se na paklenu noć kad su ‘rumunjski automobilisti na proputovanju, pijani vršili nuždu pred njenim portunom, pa je morala sluškinji narediti da ih vrelom vodom s prozora zalije’. Čini se da ih to nije previše omelo, jer se više građana tuži na klijentelu iz Bukurešta.

Uz ostale uobičajene turističke teme 1934. se pri otvaranju novog planinarskog Aleksandrovog doma na Biokovu, reportažama javljaju Ilija Despot s podrobnim izvješćem, te spomenuta Škurla. Nadahnuto piše: ‘Danas Biokovo slavi svoj velik dan; otvaranje planinarskog doma. Sobe su udobne, svuda peći, vodovod s gorskih voda, velika terasa. U jednoj riječi; sav komfor. Samo još jedno fali. Veseli se turisti nadaju i žičanoj željeznici. Imao bi je doduše podignuti neki strani kapital. Priča se belgijski. Šteta naših ulagača, ali bolje itko nego nitko! Već se dogodine kreće s glavnim radovima. Za najdulje tri godine s Vošca će se moći spustiti u tili čas do samog grada. Takvoj atrakciji nema ravne ni u Alpama. Veliki će to biti pomak za turizam i odasvud će svijet nagrnuti. Grad će od prometa procvjetati! Bogu hvala da je mudro krenulo.’

Koliko je mudro krenulo znamo i danas. Žičara je još uvijek samo ideja. Zbog čega je tako, najmudrije je šutjeti. O davnim makarskim turističkim prilikama i neprilikama, navlas istim današnjim u slijedećem Kamarinu.U nedjelju žvelto, bez straha, afana i s bistrim možđanima. Birajmo najbolje, jer kakvi smo da smo, samo takve i zaslužujemo.

Piše:Marino Srzić /foto privatna arhiva