Poslovični veštiti za vjenčanja i sprovode, te pomno čuvane vešte za ukopa, preživjeli su do danas, a sve zahvaljujući dugoj tradiciji ‘drees-coda’ kojeg su nam preci strogo slijedili. No postoji još jedna prilika, nekoć rezervirana za najsvečanije oprave, a danas posve zanemarena. Riječ je o svečanoj monturi za izlaske na izbore.Bilo je ovakvih situacija… -Opala! Jesi li se zbigecala! Pariš dvaes’ godina mlađa, pohvalila je Lucin ‘styling’ susjeda Ankica fermavši je na kali –Je li to svila?, opipavala joj je kolet vešte. –Je i to prava šantung-svila! Donio je mi je mali sestrin sa navigavanja. Čuvala sam je u armerunu za ukopa, pa mi je dozvizdilo! Mislim se, kad su već izbori, nek me svit bar jedanput vidi kako Bog zapovida! –Dobro govoriš, komentirala je Ankica i potvrdila zanimljivom teorijom –Kad otegneš papke vešta se puno ni neće vidit jer će te zbit u kapsel i prikrit te cvićem. Ne bi se vidilo da pariš mlađa. A i šta će ti da si mlađa kad si pokojna! Iđen i ja svoju veštu za u kanap razvitrit od naftaline i prezentat je u mjesnu zajednicu na glasačko misto!

Danas na izbore dolazimo u ražvaljenim tutama i gumenim kroksicama. To nikome ne smeta niti izaziva ogovaranja, kao što bi se ogovaralo nekad da si otišao ubaciti kuglicu u žaru s traversom oko struka ili u radnom trlišu. Tad bi bilo skandala.No skandala ima. Oko kandidata na listama za nove ‘poglavice pučke’. Ako i nema dovoljno materijala za ispiranje usta grijesima natjecatelja u izbornoj trci, birači se uvijek nekako snađu. To se do danas nije promijenilo. Valja priznati da današnjim političarima nije lako. Ne mogu na miru ni do kondota, a da se situacija ne protumači kao početak afere. Iako je teško za provjeriti, ni davnim im prethodnicima iz iste branše, sudbina nije bila drugačija.

Skandali vezani za ‘poglavice pučke’ nekoć bi se počeli širiti prenošenjem ‘šoto voće’ u Čitovnici, Casinu ili kakvoj boljoj kavani. To je bila otmjenija verzija trača. Ona manje elegantna, grezija, ali najučinkovitija, majka svih skandala, bila je ulična ćakula. Na kali ili peškariji krenuo bi glas koji je kod svakog slijedećeg prenositelja bio nadožuntan novim fjoretom, pa je konačna verzija bila neizvjesna. Uostalom prava istina ni nije bila važna. Na bačenu ješku uvijek se nešto uhvati. Ako ne šampijer onda barem šparić u portu. Takav ulov, manje ili više obilan, bio je bogomdan za ispuniti stranice novina.Mislite li kako je danas drugačije nego nekad, u krivu ste. Sigurno je bilo manje tiskovina, ali i velik broj nepismenih. I broj je glasača, zbog različitih cenzusa bio skromniji. Sukladno tome, škakljive informacije su jednako prije stoljeće, kao i danas, kvarile reputaciju izbornih kandidata.

Oglas

Pred izbore 20-tih godina prošlog stoljeća, hrvatsko optirane splitske novine objavljuju malen, ali žestok članak o onim kandidatima koji: ‘Rade o glavi braći Hrvatima i potpomažu njene najljuće protivnike, gazeći sve što je hrvatsko!’ Slijedi i popis s konkretnim imenima i poziv na bojkot istih. Poruka je zaobići im žaru i glas širiti dalje. U potpisu novinske crtice stoji; Hrvat primorac iz Makarske, no očito je riječ o redakcijskom uratku. Naravno, sličan članak izlazi i u novinama oprečne političke orijentacije, s obrnutom porukom i drugim imenima. Jedan od primjera je u foto-prilogu ovog napisa, pa bacite oko, i naravno sve prenesite u kontekst doba i prilika pred gotovo sto godina.

I mali se puk, htio ili ne, zatekne sudionikom izbornih šporkih igara. Makarska vrsna kuharica Ribarovićka, koja po službenom terminu ondašnjeg vremena uspješno ‘tjera mehansko-kuharski obrt’, upada u financijski skandal s kandidatima. Dug od neplaćenih kuharskih usluga u vremenu izborne promidžbe ne uspijeva naplatiti, te angažira odvjetnika. Ovaj pak pripada oporbenoj strani i koristi priliku objavljujući skandaloznu svotu duga za ‘gulozarije i bakanalije’. Cifra se penje do 700 kruna što odgovara iznosu od 15-tak prosječnih plaća. U optužbi se nabraja: ‘Dug općine spram Ribarović se sastoji u slijedećem: neplaćeni banketi pri izbornom propagiranju i kasnijem ustoličenju upraviteljstva, objed plaćen biračima, čašćenje policijskih službenika pri izvidima i večera izbornom povjereništvu; u svemu 698 k’.

Ribarovićka je istjerala pravdu i dug joj je isplaćen s kamatama. Odvjetnikova objava o trošenju općinskog novca u nenamjenske svrhe dovela je do velikog skandala i uzdrmala novoizabranu vlast, pa im se sramotan rep vukao do kraja mandata. No, to nije raritet. Novine tada pišu o sličnim aferama u gradovima diljem Dalmacije.Genetske predispozicije za funkciju poglavara nisu zanemarive. I dok za vladanja obično prevladavaju geni intelekta, autoriteta i snalažljivosti, ‘gen zmije jutice’ naslijeđen od predaka iz žestokih bojeva u nemirnoj prošlosti, izađe često na površinu u predizborno vrijeme. Protivnici se ne štede.Tekst izbornog plakata Živka Alačevića obrušava se na takmaca Matu Klarića, nabrajajući mu sve osobne i političke grijehe: ‘Mate Klarić u svojoj umišljenosti ne želi sa seljacima govoriti, u pet godina vladanja nije učinio ništa, nesposoban je i ohol, mari samo za fratre i daruje im općinsku zemlju, u vrijeme rata kupi dobrovoljce da bi spasio sebe, krivotvori zapisnike, prevrtljivac je i mijenja strane.’ Što je od nabrojanog istina, danas je teško znati. No, valja priznati da se vade svi aduti iz rukava.

Samostalna demokratska stranka na svom izbornom letku hvali svog kandidata Alačevića: ‘Pošten i iskren rodoljub, prijatelj svih građana i seljaka, svima dobra čini!’ Lansirana je i atraktivna propagandna poruka: ‘Ubaci kuglicu u treću žaru! Žara treća-vaša sreća!’ Uz sav angažman Alačević je ipak izgubio, a ocrnjeni Klarić zasjeo na mjesto načelnika. I poslije ustoličenja, takmaci u borbi za vlast pune stranice novina:’Već i vrapci po makarskim murvama cvrkuću kako Klarić u fotelju poteštata ne bi zasjeo, da mu nijesu pomogli glasovi ubogara iz makarske ubožnice Bazane. Uz dužnike kojima je na vjeru robu davao, pa sad glasovima naplatio, te pokojeg istomišljenika iz doba trule Austrije, eto taman broja da nadvlada sposobnijeg Alačevića! Makarski je puk brzo i skladao pjesmu rugalicu: ‘O Klariću moraš reći hvala, što Bazana glasove ti dala!’ No, svaka sila za vremena, kako kaže narod. Doći će i novi izbori!’

Jedan od nabrojanih krimena Klarića posebno je znakovit. Protukandidat ga optužuje da je 1905. godine postao načelnikom prevarivši na najpodliji način Petra Rismonda. Načelnik od 1900.-1905. godine, Rismondo je hvaljen u Narodnom listu: ‘Uživa kod sviju ogroman ugled radi svog poštenja, bistrine pameti i gentlemenskog ponašanja.’ I s funkcije odlazi kao gentlmen. Nakon raskrinkane zavjere ponuđeno mu je mjesto vijećnika, no on to ponosno odbija odgovarajući –Non voglio far da laico, dove prima facevo da guardino! (Ne želim biti laik, ondje gdje sam bio gvardijan!).

Od svih negdašnjih reakcija makarskih poglavara, ova se izjava čini najumjerenijom, karakternijom i otmjenijom. Eto, lijepo bi bilo povjerovati da je kod lokalnih političara ipak postojao nekakav ‘gentlmenski gen’ naslijeđen od starosjedilačkih predaka. No, ta činjenica ne stoji. Šjor Pjero je bio rođeni Rovinjež iz prvog naraštaja moćnih brodara Rismondovih naseljenih u grad. Tako u njegovom slučaju nema govora o domicilnim genima.Vjerujemo li u ovakvu genealošku improviziranu teoriju, postoji bojazan da bi nadolazeći izbori mogli biti vođeni zovom svih onih domaćih gena, ne baš gentlmenske kvalitete. Možda se i varamo. Makarska i Primorje baštine i plemenitije gene od spomenutih. Samo se valja sjetiti da glava služi i za aktivnost koja se naziva procjenom. Katkad je problematično i procijeniti.

Na jednom od prvih demokratskih izbora u novoj Hrvatskoj, unuk, aktivist građanske inicijative, imao je velikih glavobolja radi problema pri glasačkom odlučivanju svoje demencijom načete babe. –Evo baba, ja te neću ništa nagovarat nego ti čitat kandidate, pa ti odluči sama za koga ćeš u nedilju glasat! –Ajmo vidit šta nudiš!, pozorno je stara slušala. Pročitao joj je ime prvog kandidata. –Niti promislit!, brzo je reagirala. –Oti se kune u antifašizam, a ćaća mu se krio u badnju dok su drugi ginili po šumama. Da je bio pravi borac osta bi pod zemljom! Kakav ćaća takvi sin! Daje od mene! Ajmo naprid! Ponudio joj je i slijedećeg kandidata.

–Nema govora koji Rvat! Sad sve ‘U boj u boj mač iz toka braćo’, a dida ti je njegova mater tužila šta je piva zabranjenu verziju ‘Marjane, Marjane’! Falsun ko i mater. Molaj ga od mene! Govori daje! Pročitao je i trećeg –Nikako! –Šta imaš kontra njega?, gubio je živce unuk.–Više toga. Njegovi su krivo svidočili u đeometra, pa su nam oduzeli najlipši komad zemje. Drugo, mater mu je tila podmentnit mulca mome bratu, ali je na vrime razotkrio i pobiga u Ameriku. I treće, govorilo se da mu je baba bila štringa i bacala uroke, navela je sasvim konkretne i opravdane motive.

–Onda za koga bi ti glasala?, u očaju je pitao unuk.- Za Lina Babrijera! Moji su u onu državu glasali za njega!, ispalila je ko iz topa. –Ali baba on je umra!, dalo je unuku u glavu. –Pa šta? Vidiš da se govori kako čine berekinade za uvatit glasove i da su na listama birača i oni koji su pod crnom zemjicom! E pa ako mogu glasat pokojnici, onda i ja mogu glasat za pokojnika!, iznijela je starica mudro svoju izbornu hipotezu.

Na izbornom ćemo kavalaricu ostati i u slijedećem điru. Ukoliko ste u međuvremenu doznali da i vašim venama teče potencijalna ‘poteštatska krv’, razvijte strategiju za neke slijedeće izbore. Liste su objavljenje i za ovaj tir vam je kasno. Svršila Mare zavit!Možda je to i dobro. Uštedjeli ste iz kase vrtoglave svote patakuna za izbornu kampanju. No, već odavno postadosmo birači sa slobodnom voljom, a za slobodu valja nešto i potrošiti. Ako ne jaspre, onda barem možđane.

Piše: Marino Srzić /foto:privatna arhiva