Što djetetu kupiti za poklon, a da pritom ne morate podizati potrošački kredit? Je li tako bilo oduvijek? Naravno da nije. U današnjem Kamarinu očekuje vas štorijica o igračkama iz dalje i bliže prošlosti. ‘Igračke su važan dio djetinjstva. Ako pažljivo promatrate dijete dok se igra, znat ćete što mu treba’, kažu pedagozi. Makarska je mularija i bez pomnog promatranja odgajatelja, oduvijek znala što joj treba. Trebalo se izdivljat i isprdecat, išvogat i redovito napravit kakvu berekinadu. Igre lokalnih mulaca bile su borilački nastrojene. Kamenice su u ujednačenom ritmu pogađale laštre na ponistrama i po ćivericima ranjavale prolaznike.
Igračaka je ipak bilo. Kupovale bi se prigodno. U izjavi -Kupit ću ti sviralo na svetoga Lovru!, bilo je sadržano najveće obećanje izrečeno potomku tijekom godine. Te svirale, drvene ili glinene frulice kupljene na fijeri ‘sveca s gradela’, davali su susjedima u glavu dištonavajućim tonovima. Mularija bi se uhvatila dipliti u najnezgodnije vrijeme. U popodnevnim satima kada pošteni svit ‘ubija oko’ držeći se tradicije ‘pižoleta’. –Svira dabogda ćaći u kanpu! –Od muke fišća!, čuli bi se bijesni prosvjedi i izlijevali sići šporke vode na svirače.
Bilo je i pravih igračaka. Onih po butigama, za potomke nešto fijenijih familja. Takvima je pripadao i Pino, siroče kojemu je oboje roditelja partilo od gripe-španjolice. Ostao je na skrbi noni. Inače stroga odgojiteljica, u slučaju je igračka bila posebno darežljiva. –Šta će bidan malešni? Nema nikoga! Mularija ga se kloni, ima samo mene! Nisam ja balun da me buba ko Zmajevci fuzbal na Grmi! Dite triba zabave!
Zato mu je kupovala sve iz dostupnog asortimana. U Žudinke Albaharijevice balune, u Polaccovoj radnji na Kačiću vješto izrađene vojnike, mačeve i figurice za ‘Betlem’. Kad je i naše krajeve dotakla popularnost najpoznatijeg filmskog psa, vučjaka Rin Tin Tina, napravila je posebnu narudžbu. Iz Italije je dobavila veliku lutku-psa, na vlas istu slavnom predlošku. Izradile su je koludrice iz Trevisa. –Jesi mogla uzest kojega pasa sa kale, nego tolike šolde potrošit za blekariju, spočitavali su joj. –Niti promislit! Mali oće samo Rin Tin Tina! Kad je partila, Pino je promislio -Adio none, adio igračke!
No, serijal s igračkama nenadano ga je opet zatekao na pragu starosti.Sa suprugom Ankom u braku bez potomaka, dobio je na skrb malešnog Mira, dijete rođaka pomorca. Nakon nagle smrti žene, kapetan je sina ostavio Pinu i Anki. Otplovio je i za njega više nisu čuli. Malom štićeniku Miru, ‘mirno’ ime nije odgovaralo. Da su ga kojim slučajem krstili sa Vrtimuzalo, ne bi pogriješili. Bez predaha je skakao, orjao i činio tombule, tjerajući stare usvojitelje u očaj. Razmaženi Vrtimuzalo lukavo je razradio taktiku kako dobiti ono što želi. Na ljestvici želja igračke su bile na samom vrhu.
–Ajde dušo pojidi španjak, pa ćeš kad naresteš imat mišiće ko mornar Popaj i još ćeš nać koju lipu Olivu!, pokušavala mu je burtat špinat u stisnute pešnje skrbnica Anka. –Neću španjak, neću Olivu, kupi mi nogomet na feder, pa ću izist!, zahtijevao je decidirano. Anka je po naredbi otrčala do Slavine butige, carstva makarskih igračaka i naredila prodavačici Ljubici –Daj mi brzo najveći ‘fuzbal na šušte’, reka je mali da će izist španjak! Ako izide španjak tebi ću učinit veliki krokanat kad se udaš!, izgovorila je u dahu. Ljubica je odmah sve shvatila–Šta će meni krokant za vinčanje? Još koju godinu pa ću ti bit vrsnica! Anka je s fuzbalom na šušte hitno otrčala doma zaključiti ‘španjak-deal’.
Jedno od Ankinih pripetavanja s Vrtimuzalom zamalo nije završilo pogibeljno. Upravo je bio u fazi okušavanja spretnosti na rošulama, kada ga je počela moliti. –Ajde moj sokole, obećala sam don Mili! Fali mu ministrant za misu, a doć će biskup Franić!, umiljavala mu se
dok je frižavao koturaljkama pod tarace –Neću obuć onu veštu, rugat će mi se dica! –Mogu samo nevirnici, briga te za njih! Ajde molin te, kupit ću ti dvi duzine onoga praška u kolurima šta se muti za sok! Kako se zove? Fovorejdo? –Neću FlavorAid!, odbio je odlučno piće zavodljivih boja, kojom su se napajale generacije stasale 80-ih. –Oću da činiš sa mnom dvostruki aksl na rošule!, palo je napamet malom tiraninu. Sad je i Anka počela ucjenjivati –Ako ćeš ić svaku nedilju ministrirat i kupit lemozinu, onda more! Miro je razmislio –Ali moraš obuć i kostim! Pristala je.
Figuru, najsličniju trokrilnom armerunu, ogrnula je starom cvjetnom tavajom. Na glavu je stavila kupaću kapu s velikim falšim lopočima. Stopala s bolnim kalima Miro joj je vješto stisnuo u par rošula, te ju je uz povik –Ajde Anka dvostruki aksl!, odgurnuo svom forcom. Uz zvuke ‘Kalinke’ koja je treštala s kazete na novom Grundigu, Anka je odletjela ravno na lingjeru i izvalila se po tlevu. Rezultat je bio naciknuti lakat. -En ti aksl i faksl!, kukala je ranjenica danima –A moj Miro jesi me zaheba! Iđeš li ministrirat? –Jesam i palim tamjan i kupim lemozinu!, zapekla ga je savjest. –Onda neka sam i ranjena za slavu Boga!, raširila je pobožno ruke put neba.
U to su vrijeme na vrata potrošačko-igraćega svijeta banula i računala. Miro ih je odmah stavio na listu prioriteta revući bez predaha –Ja oću Komodor ZX Spektrum! Pinu je palo napamet –Ajmo učinit vijađ u Grac i kupit malome ti komodoro špektro! Anka se složila –Dobro govoriš! Neka vidimo još štogo svita prije nego šta vidimo oni svit! Do zore su tražili pasoše, do podne spremali provijant za put, do ponoći planirali što obući. Pred polazak nitko oka nije stisnuo.
Pino je razmatrao taktiku krijumčarenja deviza, a Anka pravila listu za šoping pišući lapišom –Doktor Etker mišanca za princes krafne, kombinet crni, novi Betlem koji svira Tiha noć kad se na svetog Josipa pritisne botun… Do zore su računali koliko se šilinga može dobiti za tri ušteđene penzije i koliko bi to vrijedilo u kilama Julius Meinl austrijske kave.
Ni Miro Vrtimuzalo nije vidio kreveta. Prosjedio je cijelu noć u tinelu. Zakunjao bi, pa se svako malo budio buncajući -Komodor ZX Spektrum! Već ga je dugo opsjedao Super Mario, igrica koja je krenula u osvajanje svijeta. Jerka je izmorena Anđelovom kuknjavom –Oću Marija!, jednog dana pozvala Maria Kilešića na ručak i slavodobitno rekla –Evo ti Marijo! Mali se na sav glas raskrivio –Neću Kiliešića! Oću onoga s kompjutora!
Na kolodvoru ih je dočekala oveća grupa. Vijest o šoping-izletu proširila se unatoč tajenju. Pinu je pao mrak na oči, ali nije bilo pomoći. –Kupi mi 2 kila Milka čikolate, molila je Anku prijateljica Vinka. –Donesite mi 6 duzina svića na baterije, kurit će ko ludo za Mrtvi dan!, preporučivala se poznanica švercerica. –Uzmite špecijalnog sidola za svitlat kandelire! Velečasni će platit!, molila je časna sestra oberica.
Autobus je krenuo ispraćen molitvama i polijevanjem vodom za sreću Pohanu kokoš su salamaštrali do Dubaca. U nastavku putovanja nije bilo većih problema. Osim što je vozač negodovao zbog češćeg zaustavljanja radi Pinovih crijevnih tegoba, a Miro susjednoj putnici pri spavanju uvalio u usta figuru kauboja iz kolekcije ‘Divlji zapad’, sve je ostalo štimalo. Po Grazu su plutali cijeli dan, te se trudni i umorni ukrcali navečer na Busbahnhofu. Kupili su sve šta su naumili. O jednodnevnom boravku u Austriji su činili kuco i svakome na upit –Kako je bilo?, odgovarali s kratkim –Nikad boje!
Opširniji tijek zbivanja bio je detaljno opisan u plavoj kuverti s oznakom; Milicijska stanica Makarska. Šjor Pina je oblijevao znoj dok je čitao sadržaj; ‘Drugu Pinu i zakonitoj mu supruzi Anki. Obavještavamo Vas da smo od kolega iz Policijske uprave u Grazu dobili slijedeće informacije o Vašem boravku u inozemstvu. Vaše ponašanje izazvalo je više kažnjivih djela. Redom: Drugarica Anka je u robnoj kući’ Kastner und Ohler’, više puta udarila prodavačicu kišobranom kada joj je ova, na traženje kombinea, ponudila jedan od
modela. Uz povik –Gudo šta će mi to prozirno ko da sam kurba iz kažina!, nasrnula je i nanijela joj lakše ozljede. Ista je i uhvaćena na mjestu poznatom kao okupljalište krijumčara, u prepakiranju jeftine mješavine kave u ambalažu kvalitenog Julius Meinl originala.
Drug Pino narušio je ugled građana SFRJ. Ne imajući za platiti tarifu za javni WC, odradio je fiziološku potrebu iza žbunja u Stadtparku i izazvao zgražanje šetača. Navedeni je i skandalizirao slobodnije odjevenu damu na koju je naišao na ulici. Ona mu se srdačno u prolazu nasmiješila, a on joj je, krivo tumačeći njenu ljubaznost, ponudio veću svotu šilinga za obavljanje nečasne radnje. Građanka je doživjela nervni napad, a drug je Pino pobjegao u sporednu ulicu.
odraslih, u krađi računala Komodor ZX Spektrum. Kada je primijećen od trgovca, žestoko ga je ugrizao za dlan, vičući –Oću Super Maria! Za sve se navedene delikte spomenuti imaju prijaviti u Stanicu milicije, radi sankcioniranja. Drugarski pozdrav! ‘ Drug Andrija, pravni referent u miliciji rebnio im je kaznu, ali i bacio izvještaj u škovace da im ne stoji u dosjeu.
Mirov ‘špektrumo’ je radio leva-leva i mali je berekinski naplaćivao mulariji đir igrice Super Mario. Pino i Anka pokušavali su izbrisati iz sjećanje nemile događaje Anki ipak za koji mjesec vrag nije dao mira. –A da odemo u Trst po bakalar i burele za bor?, palo joj je na pamet pred Božić. Vrtimuzalo je odmah nanjušio priliku. –Ajmo barba Pino, pa ćete mi kupit Komodor, na njemu su igre puno boje! Ono što im je Pino skresao i kalao s nebesa nije za ponoviti. Kamarin je ipak jedna pristojna kolumna. Brzo će vrijeme darivanja. Ako uspijte rekuperat takujin od krešimenata i kojom srećom dobijete božićnicu, promislite hoćete li se vladati po onoj –Djeca su naša radost! ili po onoj staroj –Ko s dicom liga, posran ustaje! Sviralo potomcima ipak još možete priuštiti. Hoćete li i dogodine teško je procijeniti.
Piše Marino Srzić / foto: privatni album
