Šteta da u vrijeme dok je djelovao pokojni Ivica Sumić, profesor, aktivist i osnivač udruge Eko Meteor, koji je preminuo na jučerašnji dan prošle godine, ekologija nije bila “in” kao što je to danas. Sumić je bio pravi eko-romantik, služio se old fashion metodama i uglavnom je bio sam. Svjestan da bi novinari po prirodi stvari trebali biti njegovi saveznici, često bi s raznim objavama, najavama i plakatima dolazio u redakciju, no činjenica da je najčešće istupao sam, eventualno uz još jednog ili dva istomišljenika, njegovu su borbu uskoro mnogi počeli doživljavati uzaludnom, katkad čak i smiješnom.
Samo godinu dana poslije njegove smrti imamo udrugu UZOR Osejava koja je nakon Osejave, srećom, ipak odlučila proširiti svoj fokus djelovanja, nalikujući sada ipak nešto više ekološkoj udruzi nego grupi građana okupljenoj isključivo oko ideje očuvanja Svetog Petra i Osejave od gradnje, što je isprva bila. I s druge strane, imamo danas grupu građana ad hoc okupljenu oko ideje očuvanja plaže Romana, nečega na što je Sumić stalno i stalno upozoravao još prije 20 godina. I prije deset godina.
Sumić je godinama govorio protiv nasipanja plaža, a kasnije je svoju retoriku dopunio apelima na borbu protiv galopirajuće betonizacije. Sada, poprilično godina nakon što je devastacija uzela maha – prije svega kroz usvajanje ključnih prostornoplanskih dokumenata – javnosti dolazi do glave nešto na što je dugi period jedina, malobrojna i nerijetko ismijavana udruga simbolična imena Eko Meteor govorila.
I postaje jasno koliko nam je svo vrijeme ta udruga trebala, premda je bila tu, i koliko nam je i sada potrebna jedna snažna ekološka udruga s jasnim ciljevima i jasnim porukama, pogotovo kada solidan dio UZOR Osejave odlazi u politiku.
Ekološka udruga uvijek mora biti opozicija, jer po nekom defaultu skoro svaka pozicija u nekom trenutku postane glasnogovornik profita i isplativosti. Djela treba pokazati u četiri godine mandata, a ekologija često znači baš suprotno – nedjelovanje. Pitanje nije toliko tko će biti taj eko-korektiv, iako je i ono na mjestu, nego – jesmo li i dalje nezreli za to. Čini se da jesmo.
Umjesto da oko iste ideje svi pušu u isti rog, događaju se prepucavanja oko zasluga za spas plaže Romana. Pojedini od sebe rade Mesiju, no lako je prozreti čije je djelovanje kratkog daha. Sumić je bio ekolog po svom habitusu i nije mogao ništa protiv toga. Djelovao je i kad je bio sam i kad je sve izgledalo besmisleno i jalovo, osobito s uspavanim građanima. Nije rekao, ljudi, ovo nema smisla, sabotirate me, idem se baviti svojim poslom. Nije jer je borba za prirodu bila manje voljna stvar, a više stvar unutarnjeg poriva. Elementarna potreba. To je ono što borbu čini otpornom na udare. A duljina opiranja razotkrije dubinu i ozbiljnost motiva.
Suma sumarum, vrijeme će pokazati svoje.
Ivona Ćirak /foto Goran Morović
