Iako gradonačelnik Zoran Paunović od početka kampanje naglašava transparentnost kao jedno od temeljnih načela, jučerašnja pressica ukazala je, još jednom, na veliki raskorak između forme te riječi i njezina sadržaja. Naime, nakon što se obračunao s prethodnikom Jurom Brkanom koji ga je prozvao za neodgovaranje na upite, Paunović je novinarima, umjesto Brkanu, ostavio papire da ih pogledaju, kazao kako nemaju prava na pitanja van teme i – otišao. Točnije, poručio je da novinari mogu poslati upite ako imaju dodatnih pitanja.

E vidite, tu je problem. Ne u upitima nego odgovorima.

Gradonačelnik Paunović je vrlo ekspresno sazvao potpuno nepotrebnu i pompoznu pressicu, ne shvaćajući kako njome šalje kontradiktorne poruke. Prije svega, degradirao je novinare pozvavši ih na “svjedočenje” protiv svojeg prethodnika, ne ostavivši im pritom priliku za postavljanje pitanja. Ne samo to, nego je identični sadržaj za svega 20 minuta objavio na svojoj stranici! Novinari nisu imali priliku ni stići do redakcije, a kamoli sročiti suvisao tekst, tako da je njihova svrha gotovo pa poništena. Najprirodnije bi, dakako, bilo da je Paunović naprosto odgovorio Brkanu priopćenjem ili reagiranjem. Mi bismo, a ne sumnjamo i u ostale kolege, objavili njegov tekst.

Oglas

Sad dolazimo do same srži problema. Paunović, kako vidite, nije čekao dugo nakon što ga je Brkan prozvao na društvenim mrežama i medijima, ali tjednima ostaje gluh na upite novinara.

Njegova transparentnost bila je navedena kao jedan od četiri stupa u kampanji. Rekli bismo, vrlo fragilan stup je ta njegova transparentnost. Nakon šest mjeseci prilično suvereno možemo zaključiti kako se Paunović nije proslavio komunikacijom s novinarima. Uglavnom ga se – uz rijetke iznimke koje nas istinski iznenade – ne može dobiti na telefon. I to je prihvatljivo za nekoga tko se prvi put susreće s dužnosničkim poslom, kada bismo koliko-toliko uredno dobivali odgovore na naše upite. No u ovom trenutku možemo nabrojiti nekoliko tema i upita na koje nismo dobili čak niti kurtoazno “odgovorit ćemo vam u roku”.

Kao drugo, težnja za kontrolom službenih informacija je upravo nepojmljiva. Osobito za nekoga tko se prezentira kao transparentan gradonačelnik s progresivnom politikom. Svaka vijest prolazi filtere i glanca se dok ne zadovolji kriterije gradonačelnikova PR-a, a da pritom vrlo često zaobiđe odgovore na temeljna pitanja. Kao treće, gradonačelnikov PR, odnosno osoba ili tim koja vodi njegovu službenu stranicu, već je imala par zabrinjavajućih eskapada u kojima se obračunavala s medijima. Spomenuti PR je, naime, procijenio da naša interpretacija teme nije zadovoljavajuća.

Gradonačelnik je svojim ignoriranjem stao iza toga, kao što se uostalom nikad nije ogradio od kompromitirajuće medijske manipulacije tijekom kampanje dok se odvijala njemu u korist.

I na koncu cijele te priče, pitate se: zašto je gradonačelnik zapravo pozvao novinare? Zbog informiranja javnosti ili da bi iskoristio još jednu priliku za PR? Ako je ovo prvo, onda bi, bez velike pompe, naprosto trebao biti dostupan novinarima. Ili ovlastiti osobu koja će profesionalno raditi taj posao. Ako je ovo drugo, onda je zaista otišao daleko. Da ne kažemo, u jednu gotovo pa grotesknu karikaturu.

Redakcija Makaska danas / foto: MD