Brojni komentari podrške zasuli su tijekom protekla dva dana članke o Zadranki Barbari Berber, koja je prekjučer utjelovila prizor aktivistice koja sjedeći na dnu lukobrana brani prolaz kamionima i priječi daljnje nasipanje. Sentimentalni ton slike postignut je već činjenicom da se radi o krhkoj djevojci u kontrastu s robusnim kamionima i građevinskim strojevima, u Dalmaciji simbolima snage, sile i patrijarhata, čemu se krhka Zadranka suprotstavila neuračunljivom srčanošću i tvrdoglavošću. Dodamo li slici i psa, čije prisustvo baca još malo toplih boje na sliku, ne čudi da je pala kiša emocionalno obojenih komentara u kojima se bezrezervno daje potpora njezinom činu, dok su neki otišli korak dalje pitajuć se, u duhu osude, gdje su Makarani.

Neki od njih došli su dati podršku Barbari na dan D, neki su k tome imali i političku obvezu svratiti. Međutim, dan poslije na lukobranu nije bilo prosvjednika. Nijednog. Nasipavanje je nastavljeno kao da se dan ranije ništa nije događalo, osim što bi se tu i tamo naknadno na Facebook frontu ispucao koji metak u vidu lajka ili komentara “bravo”. Barbara Berber utjelovila je posljednjeg Mohikanca, posljednjeg borca protiv nasipanja plaže kojega ne interesira nikakav pravni okvir, i u čiju romantičnu svrhu po svoj prilici ne vjeruju ni oni koji bi se njome eventualno okoristili, a kamoli trenutačno ganuti komentator.

Je li odustajanje od njezina performansa, čina, protesta, ujedno i odustajanje od borbe protiv nasipavanja kakvo nam se ne sviđa? Predstavlja li ono priklanjanje raciu i oproštaj s idealizmom, jer evidentno je da investitor ima građevinsku dozvolu? Je li prva sezona lokalne serije “Otpor nepropisno nasipanim plažama” ujedno obilježila  konac cijele serije, a Barbara sa psom je bila samo trailer filma kojeg nećemo gledati?

Oglas

Jer, podsjetimo, prva je sezona bez sumnje završila uspješno za glavne protagoniste, a to su prosvjednici i svi oni koji su na bilo koji način pružili otpor nasipavanju plaže zapadno od Romane. Evo, već dva je mjeseca slučaj ove plaže ad acta, čekajući rasplitanje i konačni epilog. Da su plaže samo zgodan light motiv, kost koju vlast nespretno baci pred izbore svojim oponentima, valjda bi se iskoristila i plaža kod Osejave u istu svrhu. Stoga ćemo konstatirati, dozvoljavajući vjerojatnost da griješimo, da je najprije ipak riječ o – stihiji.

Reagiramo emotivno, a ne sustavno i dosljedno. Katkad lavinu zakotrlja srce, a katkad ego; u oba slučaja pravila ni predvidljive logike nema.

Jer, valja podsjetiti da je ova plaža prvi put nasipavana 2013.godine. Bespravno. Da bi ju vlast Tonćija Bilića išla legalizirati kao projekt kojem će se posvetiti. Nasipavana je ovako ili onako, i uvijek su se oko nje lomila koplja, no njezin izgled, vizura i učinci pravno su irelevantni pored lokacijske ili građevinske dozvole.

Mora li Barbara Berber biti simbol fijaska zelenih? Ne mora. Imamo još plaža. I drugih prirodnih dobara.

Grad može propisati materijal u projektnoj dokumentaciji i/li tražiti od odjela koji izdaje dozvole da ne izdaje dozvole investitorima koji ne zadovolje uvjete koje propisuje Grad Makarska, onaj koji bi, ako upravlja pošteno, morao najmudrije i s najviše obzira postupati prema pomorskom dobru. A od njih bi to mogli tražiti građani.

Istinabog, nasipavanje plaža je već legalizirano kroz izmjene Prostornog plana prošle godine, i  pored skrbi o Svetom Petru i Osejavi prošlo je nekako ispod radara. No ni to nije sveto slovo.

I nisu plaže jedino dobro koje imamo i koje treba očuvati. Ispred nas su urbanistički planovi uređenja za zone na Biloševcu, zlatnoj koki Makarske, ispred nas je uređenje Sv.Petra koji će dobiti arheološki park i za koji su već padale ideje o izradi urbanističkog plana kako bi omogućile gradnju novih objekata, što je aktualna vlast, na sreću, za sada odbacila. Ispred nas je i  Peškera, za koju će se isto morati raditi izmjene urbanističkog plana. Da ne kažemo da je ispred nas i Biokovo, a tu su i dalje Sveti Petar i Osejava za koju je na Gradskom vijeću, nakon uzaludnih napora UZOR-a Osejave, pokrenuta inicijativa višeg stupnja zaštite.

Ima dakle mjesta za sve Barbare. Pod uvjetom da se vodi računa o jednoj važnoj stvari. Tajmingu. Pravi tajming podrazumijeva i informiranost i strpljivost.

A kad smo već kod tajminga, svi oni koji pucaju na mjesta u gradonačelničkoj fotelji i Gradskom vijeću mogli bi razmisliti o tome da bar dijelom budu glas zelenih. Jer onda potrebe za “barbarama” i zelenim ne bi ni bilo, ili bi se ona svodila na sporadične slučajeve koji ne bi ozbiljnije naštetili ni gradu ni političarima. Za to pak ne treba samo uvjerenje nego i politička mudrost.

Ivona Ćirak /foto/ilustracija :O. Franić