Projekt Maestrale predstavljen je ove godine kao svojevrsno kulturno osvježenje, ugodni, meki vjetrić koji je zapuhao 2022.godine i donio nam oplemenjujući, katarzični vonj kulture. Istina jest da Makarska već dugi niz godina nespretno traži svoj kulturni izričaj ljeti, lutajući, nabacujući u svoju košaricu štošta, rijetko pomno čitajući bar code kvalitete. Pa smo tako znali uistinu imati svega u ponudi: mega koncerte ocvalih estradnih zvijezda, loše predstave, ribarske večeri natopljene dimom i napornim ritmom domaćih poskočica, slabo prezentirane i reda radi ubačene lokalne glazbenike i štošta drugo.
Ipak, nije sve bilo tako crno. Prije svega, zakon brojki, ili pak ona narodna da i ćorava kokoš ubode zrno, nalažu da se na kulturnom meniju uvijek mogla pronaći i koja istinska kulturna poslastica zbog koje bi se ljeti isplatilo potegnuti do Makarske. A kao drugo, bilo je perioda kad je kultura u Makarskoj bila prilično jaka, no time ćemo se pozabaviti u nastavku teksta.
Stoga je pretenciozno i promašeno tvrditi da Maestrale donosi revoluciju; Maestrale je ovo ljeto više bio pilot projekt, eksperimentiralo se s lokacijama koje su se dijelom pokazale kao vrlo atraktivno rješenje, no u sadržaju je u ovoj prvoj godini nedostajalo snage i esencije.
Gledamo li koncept, atraktivno i zgodno je otvarati na takav način stare kale, vodeći goste na kostimirane ture i nudeći im intimnu pjesmu klape ili folklornog ansambla, pjevanu baš za njih, puke prolaznike.
No gledamo li sadržaj, nije to ništa što do sada nismo gledali. Ni klape ni lokalni bendovi ni mobilne izložbe nisu novost, dapače, u ranijim smo godinama znali ugostiti i jača imena. Nadalje, koncept poput projekta Okolo doslovno je kupljen, što ne bi bio minus da je preslikana samo ideja. No koncept nije primijenjen na lokalno niti je crpio išta iz lokalne umjetnosti, a od zagrebačke ga verzije dijeli samo morski predznak. Nema lokalnih kipara, nismo na pladnju ponudili autohtonu lokalnu kulturu. Ostalo se na dopadljivom i urbanom. I na koncu, želja da se nađu i iskoriste šarmantne lokacije bila je toliko jaka da se ponegdje usiljeno u okvir zamišljene slike ugurao događaj iz kalendara. Predstavama, primjerice, nipošto nije mjesto na skalama kod tržnice, i to bi svak tko se bavio organizacijom događanja u kulturi respektirao kao zakon.
Intimni koncerti na zanimljivim lokacijama definitivno su se pokazali kao atrakcija, no s obzirom da i dalje imamo masovni turizam kao činjenicu, nije posve jasno kome su bili upućeni i kako uopće idu ruku pod ruku s turizmom koji imamo. Pokazalo se u više navrata da su najviše bili posjećeni upravo od domaćeg svijeta, o čemu će se, nadamo se, voditi računa u nekakvoj valorizaciji projekta.
Jer upravo je TZ izdvajao novac za ovaj projekt, dakle, po namjeni je nominalno trebao ići isključivo organiziranju manifestacija za turiste.
Pogledamo li unatrag kulturne i zabavne događaje prošlog ljeta, pored odličnog Detoura ili pak Matije Cveka, zapravo je iznimno kvalitetan sadržaj bio u organizaciji udruga ili pojedinaca. Spomenut ćemo Metno, Makarska Jazz festival, Kultru, kao i vrlo frekventna i jako dobro osmišljena događanja u Green Kala Art (Prvosvibanjska).
Iako je Maestrale kao ideja dobar, što se tiče kulturnog naboja, za sada se više pokazao kao projekt koji se treba nasloniti na nešto konkretnije. Predstave nisu bile prva liga, bilo je jako dobrih koncerata, ali ponegdje pretenciozno uguranih u portune, a za svaku su pohvalu kostimirane ture i segment Detour koji treba dalje razvijati, kao i korištenje lokacija poput Rančića dvora ili pak klaustra Franjevačkog samostana.
Kao nešto konkretnije što je u recentnoj povijesti uistinu bilo donijelo pravo kulturno osvježenje, i u konceptu i u samom sadržaju, definitivno je bio Festival Makarskog kulturnog ljeta koji je, u mandatu Tonćija Bilića, organizirao Ivica Mijačika tijekom dvije godine. Sadržaj festivala je bio visoke kvalitete, uvedene su neke tada nove lokacije poput Spomenika revolucije ili Sv.Petra, a tiskane su i Festivalske novine. Festival je imao i rafiniranost kojoj teži Maestrale.
Imali smo tada mahom nagrađivane predstave, nikako drugorazredne. Usporede li se programi s nekim drugim dramskim programima, poput Splitskog ljeta, Dubrovačkih ljetnih igara, ili pak bliskih nam Glumaca u Zagvozdu, što smo u ono vrijeme uspoređivali, Makarska se bez kurtoazije mogla praviti važna.
Zanimljivost su bile i izložbe koje šeću gradom (Kalalarga i okolne kale), a nudile su se i izložbe u Galeriji Gojak, tako da, revolucije kako smo naveli – nema.
U svakom slučaju, mnogi posjetitelji predstava i koncerata u te dvije godine složit će se da je kultura u to vrijeme bila vrlo prirodno i s osjećajem za vrijeme i prostor, a istovremeno odlučno i konzistentno ugrađena u tkivo grada. Šteta je da se ovaj koncept ubrzo napustio i da je Makarska nastavila tražiti svoje mjesto na karti kulturnih i zabavnih događanja.
Maestrale je u svemu tome bez sumnje dobar put, ali nikako jedini na koji se treba osloniti. Osim toga, i on sam bi morao biti konkretniji, autentičniji, a istovremeno slobodniji, bez utega u obliku bojazni od masovnosti. Naime, ako smo dobro razumjeli, Maestrale za cilj ima revitalizirati gradsku kalu, a za to ipak treba jedan kompleksniji pristup koji ne podrazumijeva samo organiziranje pop up događanja, nego i cjelovitu gradsku politiku koja bi konkretno pomogla u oživljavanju kale kroz poticanje i subvencioniranje poduzetnika.
Maestrale – ako je to zaista projekt koji otkriva duh Makarske – treba promovirati lokalne umjetnike kako je to radila Green Kala Art, imati svoje koncepte i sadržaj, a ne iznajmljivati tuđe postave i ideje. U oživljavanju kala od velike bi pomoći bile i pučke fešte, poput nekadašnje Noći Kalalarge, samo šteta da se od ovakvih događanja panično bježi. Jer, kako je rečeno na predstavljaju kulturne strategije, i takve fešte i festivali dio su – kulture.
Nadamo se da će se u Maestrale uklopiti i neke od ideja predstavljenih u kulturnoj strategiji koja, između ostalih točaka, ističe upravo baroknu povijest Makarske kao jednu nit oko koje bi se mogle isplesti priče i festivali.
A ako su ideje ono što treba upakirati i predstaviti kako bismo bili pratili i strategiju i imidž Cittaslow projekta, duboko smo uvjereni da u Makarskoj postoje glave za to.
Samo ih treba na pravi način uključiti.
Ivona Ćirak
