Protekli su lokalni izbori završili premoćnom pobjedom SDP-a, međutim, za Gradsko vijeće nedostajala im je jedna ruka. S obzirom na prilično usklađene politike i apele u kampanji između SDP-a i NLO-a, nametala se logična politička simbioza jednog SDP-ovog hibrida sastavljenog mahom od politički “no-name” garniture, te politički jednako neiskusnog NLO-a koji je imidž izgradio na aktivizmu. Međutim, sve je naposljetku ostalo na suzdržanom i stidljivom flertanju; SDP i NLO nikad nisu ušli u romantičnu vezu satkanu od zelenih politika, transparentnosti, održivosti, podizanja zdravstva na viši nivo i slično – finih niti koje su uvjerljivo u kampanji pleli i jedni i drugi.
SDP na čelu s Paunovićem očito se nemušto udvarao potencijalnoj udavači koja je odlučila ostati radije sama nego ući u dogovoreni brak već zaprljan nepovjerenjem u kampanji. Stoga je NLO nakon prvog kruga SDPu rekao: ne, hvala.
I sami smo tada, u jednom komentaru, konstatirali kako je NLO najveći gubitnik izbora te kako je možda ipak trebao zbiljski ući u politiku i ne zadovoljiti se jedinom mogućom pozicijom – pozicijom “žugala” iz oporbe čiji glas najčešće tek odzvanja kao jeka u političkom prostoru naprosto jer nema izvršnu snagu. Javnost je, uglavnom, u svibnju prošle godine generalno komentirala kako je tolika priprema terena kroz aktivizam te postizanje dva pristojna vijećnička mjesta, premda zacijelo manje od očekivanog, mogla polučiti bolji rezultat. A bolji se rezultat zna – participiranje u vlasti.
A participiranje u vlasti implicira sudjelovanje u izvršnoj vlasti, mogućnost donošenja odluka i ono što jezičci na vagi nikad ne propuštaju: mogućnost postavljanja uvjeta. NLO je sve to ipak odbio, prihvatio se uloge oporbenih vijećnika koji nemaju druge nego dizati ili ne dizati ruke, i naravno, eventualno davati prijedloge. Činjenica jest da je u par navrata Paunović prihvatio prijedloge NLO-ovih vijećnika, ali u osnovi su sve to mrvice. Činjenica jest i da je vlast prihvatila ono o čemu je NLO, nekoć Osejava, trubio svo vrijeme – ukidanje UPU-a Platno, međutim, Paunović je jasno rekao kako je postupio po volji građana.
Radilo se o političkoj odluci koja bi za Paunovića imala samo manju težinu da je bio na vlasti s NLO-om.
I dok o eventualnoj koaliciji SDP-NLO, kao i njezinim efektima na upravljanje gradom možemo samo nagađati, ispred sebe imamo živi scenarij koalicije SDP-a sa Zelićevom listom Ajmo Makarska.
Kad Paunović otvoreno priznaje kako se u preko godinu i pol koalicijski sporazum između SDP-a i Zelića nije konzumirao, jasno je da Zelić ili nije dovoljno inzistirao na tomu od lipnja 2021., ili da je iz nekog drugog razloga kucnuo čas da Paunović probije svoje tvrde granice (ne)povjerenja. Konzumirao se eventualno samo u tome što je u sporazumu jasno navedeno kako se ne smije koalirati s HDZ-om, a kada je Paunović posumnjao da Zelić šuruje s HDZ-om, dao mu je packu – sve sukladno sporazumu.
Zašto se u punih 18 mjeseci, dakle skoro 40 posto mandata, nije u bilo čemu konkretnom konzumirao koalicijski sporazum što sada veli sam gradonačelnik? Je li to zato što nepovjerljivom Paunoviću nije bilo na kraj pameti tražiti prijedloge ljudi sa Zelićeve liste? Je li to zato jer se Zelić lomio oko postavljanja svojih uvjeta srameći se pucati na nešto krupnije od toga da se nametne kao ključna osoba za sport u gradu, oko čega valjda nema moralnih dvojbi? Ili se napokon dogodila vruća tema (ili pak vrući interesi poljuljani Paunovićevim odlukama?!) koja je pred Paunovića stavila mogućnost scenarija u kojemu Zelić neće podržati proračun.
Ne podrži li Zelić proračun, Grad ne može funkcionirati, a logična je posljedica raspuštanje Gradskog vijeća. Raspusti li se Gradsko vijeće, idu novi izbori, a ne treba biti baba Vanga za predvidjeti kako Paunović više nikako ne može sanjati o sedam vijećničkih mjesta u gradskom “parlamentu”.
Kako god pogledate, ovakav kopernikanski obrat u kojemu Paunović, doktor znanosti, čovjek koji zaziva renesansu struke i akademskog obrazovanja, svoju poziciju štiti kojekakvim izmišljenim sinekurama i honorarima, dovoljno govori o trenutnoj političkoj situaciji u gradu.
Ako je ovo način na koji funkcionira koalicija sa SDP-om, koji ni sam više nije SDP, nego neka nova tvorevina s nejasnim načinom funkcioniranja, onda je pitanje što bi bilo da je na Zelićevom mjestu bio NLO.
Kako god, kompromitiranje i kompromisi koji nerijetko u politici ispadnu nakaradni, a NLO je u startu ipak pokazao integritet koji je dočekan kao nerazumijevanje politike i romantizam. Shvaćanje koalicijske politike od strane gradske vlasti može se shvatiti kao potvrda da su ispravno postupili ne pristajući na igre “odraslih”.
Pitanje je samo kako će NLO kapitalizirati odluku da ne uđu u pakt s Paunovićem. Uvažavajući tradicionalnu polariziranost kod glasanja, vjerojatno i ne bogznakako.
Ipak, kada se pogledaju odluke u posljednjih 18 mjeseci i neslaganje Paunovića ne samo s NLO-om oko nekih odluka, nego, kako se sve češće čuje iz kuloara, niti unutar svoje stranke, ako ikako misli u budućnosti opstati na političkoj sceni, NLO je, reklo bi se, ipak donio mudru odluku. Jer Paunović očito niti sam ne zna kako bi gledao na koaliciju. U startu je, barem deklaratorno, želio pokazati prijezir prema pragmatičnoj, da ne kažemo seoskoj politici u kojoj su dva i dva uvijek četiri, a jezičac na vagi zaslužuje da ga se nekako nagradi. Nije se tako u startu postavio ni Zelić koji se nikad nije jogunio oko smjene.
Što se svo vrijeme događalo iza kulisa, naravno da to ne možemo znati, niti možemo znati koliko je tko otvoreno stavio karte na stol iza zatvorenih vrata, ali činjenica je jedno: sve ono što je Paunović prezirao vratilo mu se kao bumerang, samo što on više nema toliko finog celofana kao 2021.godine u koji bi svoje odluke upakirao.
Ivona Ćirak/ foto MD
